26. novembar 2015.26. nov 2015.
GRADSKE PRIČE

ĆAMIL

Prvi put sam ga video sa bratom, a izgledali su tako da je svako morao da se okrene za njima. Duge kose dosezale su do ramena padajući na izbledele „vijetnamke“, a činilo se da „Levi Strauss“ farmerice imaju manji obim od noge. Široki kaiš sa mesinganom šnalom skoro da i nije bio potreban. Nesigurno su hodali zbog kaubojskih čizama sa visokom potpeticom.
Pričalo se da su dve godine bili u Africi, a zluradi su govorili da su tamo, među domorocima, podivljali i da ih treba malo srediti.
Kad je došao u Gimnaziju, skratio je kosu, ali je ipak bila nešto duža, sa izraženim šiškama, a on je, čestim pokretima glave pokušavao da ih ukloni sa čela. Imao je antilop cipele, baš onakve kakve sam uvek želeo da imam, ali majka nije htela da mi ih kupi, govoreći da će na kiši brzo da propadnu.
Tamno plavih očiju, bledog lica, sa ponekom bubuljicom i malo povijenih ramena, delovao je smireno. Nije slušao kada su profesori predavali, a pisao je kada to niko nije činio. Na času je sedeo miran, gledajući negde u daljinu, i nikad nije znao da nastavi tamo gde je prethodni učenik stao. Čitao je indijsku filozofiju, ali nije nas time opterećivao. Svaki razgovor propratio bi srdačnim smehom, ponekad i kada za to nije bilo potrebe, a sa devojkama se ljubazno ophodio, ne pomišljajući na približavanje. Jednom prilikom je opisao proleće na engleskom jeziku, tako da su devojke užarile obraze, dečaci zaćutali, a na silne profesorove hvale ostao je potpuno ravnodušan. Na fiskulturi se nije gurao za loptu, jer mu je smetao kontakt oznojenih tela, a kada bi lopta ipak došla do njega, dodavao je onome koji je najviše vikao. Primetio sam da tašnu sa knjigama, posle škole, ostavlja kod tetkice, da bi je sutradan, pre prvog časa, uzeo. Svima se lepo javljao, uz blagi naklon, a jednom je ustuknuo i propustio našu drugaricu da prva prođe. Pio je viski i pušio strane cigarete, a zabavljao se sa devojkom iz grada koja je napustila školovanje. Išli su po gradu, čvrsto zagrljeni i nisu se osvrtali na svet koji se krstio, kada bi ih ugledao.
Nisam znao kako da mu se približim. Počeo sam da crtam vinjete i da mu za vreme časa šaljem na ocenjivanje. Pristao je na to. A zatim sam počeo apstrakciju i kada sam poslao crtež vergla, predstavljen sa par ukrštenih linija, glasno se smejao na sred časa.
Počeli smo zajedno da se vraćamo kući. Pričali smo o temama koje sam ja započinjao i bio sam vrlo iznenađen njegovim dobrim poznavanjem šaha, tenisa, košarke. Govorio je da se treba kupati dva puta dnevno, jer čovek tada postaje bolji. Sve pesme „Bitlsa“ je znao da svira na gitari, a na moje navaljivanje, pristao je da su „Indeksi“ naš najbolji sastav.
Ponavljao je razred i svima nam je mnogo nedostajao. Zvali smo ga Ćamil.
Bio je maloletan, kad se oženio.
Iz knjige Bana Jankovića, „Vrata na &

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa