26. maj 2016.26. maj 2016.
PROMOCIJA „FLAVIJANA“ U KULTURNOM CENTRU U ŠAPCU

REČI O LjUBAVI

U prepunoj sali Kulturnog centra, proteklog utorka je predstavljen četvorotomni roman „Flavijan“ ruskog sveštenika Aleksandra Torika. U Srbiju je stigao posredstvom oca Serafima (Petkovića), igumana manastira Svete Trojice Bjele Vode kod Ljubovije, kome je autor ustupio autorska prava za distribuciju knjiga u Srbiji, a svog honorara se odrekao u ime dece sa Kosova.
„Flavijan“ prati životni put glavnog junaka, njegovo duhovno buđenje i uzrastanje u veri. U prvoj knjizi, sredovečni Aleksej susreće, u prodavnici cipela, svog drugara sa studija, fizičara i planinara, koji je, u međuvremenu od dvadeset godina koliko se nisu videli, postao sveštenomonah, otac Flavijan.
Na prvoj, životnoj ispovesti kroz koju ga vodi otac Flavijan, Aleksej spoznaje duhovni svet za koji do tada nije znao da postoji. „Evo, odakle ćemo da počnemo. Ti znaš da ćeš jednog dana umreti. Zamisli da se to desilo sada. Samo što si izašao iz tela koje si bacio kao staru odeću i tvoju dušu su poveli na mitarstva. To su, bukvalno, carinarnice na kojima moraš da platiš dažbine za prtljag koji nosiš. A tvoj prtljag su gresi koje tovariš celog svog života“.
Od mitarstva praznoslovlja, laži, osuđivanja i klevete, preko črevougodija, lenjosti i krađe do gordosti i drugih, kroz Aleksejevu ispovest, autor razobličava pošasti od kojih boluje svet. Evo šta kaže pojašnjavajući greh osude: „Pošto mi vidimo jako malo, a razumemo još manje, onda nas Gospod opominje da ne osuđujemo i ne mašemo našom istinom kako sami ne bismo doživeli nešto još gore ( a tako obično biva). Naša „istina“ je zasnovana na nepotpunoj informaciji i stoga ne može da bude prava istina. Gospod, za razliku od nas, vidi misli i unutrašnje pobude čovekove“.
Drugi tom, „Život se nastavlja“, prati Aleksejev put ocrkovljenja, a u trećem, naslovljenom „Uspinjanje“ opisuje hodočasni put na Svetu Goru, koji je istovremeno i uspinjanje na duhovnoj lestvici. Knjige su pisane lakim i pitkim stilom, savremenim jezikom koji je blizak čitaocu 21. veka.
Svi mi volimo da se ono što čitamo baš tako i tim redosledom dogodilo u stvarnom životu. Događaji opisani u Flavijanu su se zaista i zbili. Autor je rekao da „realnost u kojoj deluje Bog katkad postaje čudnovatija od svake tovrevine mašte. Mada su, naravno, događaji u izvesnoj meri umetnički obrađeni ““ izmenjena su imena, okolnosti i vreme, pojedini detalji, ali, suština svakog je ostala neizmenjena, jer se upravo u tome i otkrivaju čudnosvati putevi delovanja spasonosnog Promisla Božjeg u svetu.
Iako ga uglavnom predstavljaju kao roman koji je namenjen početnicima u pravoslavnoj veri, „Flavijan“ je namenjen i vernicima sa „stažom“, kao i sveštenicima. Otac Aleksandar je, na osnovu svog i iskustva nekolikih sveštenika koje poznaje, napravio lik Flavijana, dobrog pastira. Kada se prvi put susreo sa igumanom Serafimom, uzviknuo je: „Našao sam jednog Flavijana!“.
Kroz prva tri toma, pratimo Aleksejevu radost u otkrivanju duhovnog života i demistifikaciju sveta. U četvrtom nastavku, „Armagedon“, autor pojašnjava pojam religionog života. „Vera sama po sebi, pa čak ni religiozni život, još ne čine čoveka moralno savršenim i ne izbavljaju od grehovnih navika i strasti, ili kako se to danas kaže, od zavisnosti“. Govoreći o razlici između strasti i ljubavi, naglašava da strast uvek donosi stradanje, a ljubav samo radost. „Sindrom Karmen, emocionalno-erotska zavisnost od objekta požude, jeste jedna od najjačih strasti, izvor nebrojenih stradanja i zločina, koliko god da je književnost i drugi oblici umetnosti romantizuju.“
Odgovarajući na pitanje o tome zašto religiozni ljudi bivaju manje osećajni ka bližnjima nego ljudi koji ne vode svestan duhovni i crkveni život, autor podvlači da „religiozni život može biti kako realno-unutrašnji, tako i formalno-manifestacioni, odnosno spoljašnji. Pri tome se neretko prelazak od iskreno snažnog bogoopštenja ka hladnom obrednom formalizmu događa tiho i neprimetno, tako da jučerašnji plameni podvižnik blagočestivog života ne uspeva ni da primeti kako postaje obični licemerni farisej“.
O romanu je govorio, potkrepljujući priču primerima iz svoje duhovne prakse, otac Serafim, neumorni ispovednik bližnjih i propovednik reči Božje. Posle promocije, grupa „Srbče“ priredila je Šapčanima koncert duhovne muzike.
Gromoglasan aplauz govorio je više od svake reči koju bismo zapisali.
- Hvala Vam na ljubavi, rekao je iguman Serafim.
- Hvala Vama, oče igumane, hvala Vama.
M.Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa