1. septembar 2016.1. sep 2016.
KOLIKO SMO SPREMNI ZA INKLUZIVNO OBRAZOVANjE

MUKE RODITELjA SVE VIDLjIVIJE

Nedavna objava samohrane majke iz Šapca na Fejsbuku odjeknula je u javnosti. Šok oko upisa deteta sa dijagnozom razvojne disfazije usledio 31. avgusta kada je gotovo, kako sama tvrdi, naterana da ispiše dete iz OŠ „Nikolaj Velimirović“ sa konstatacijom da nemaju uslova za njegovo školovanje. Direktorka škole ne želi da komentariše „gluposti“
Ono što je za svakoga roditelja i njegovo dete trebalo da bude dan za pamćenje kada je u pitanju polazak u školu za Jelenu Gavrilović iz Šapca pretvorilo se u noćnu moru na javi. Samo dan pre polaska njenog prvaka, inače deteta sa dijagnostikovanom razvojnom disfazijom, u OŠ „Nikolaj Velimirović“, suočila se sa odlukom, na inicijativu rukovodstva škole, da ga ispiše iz iste.
- Posle uspešnog testiranja u junu i upućenih čestitki od strane pedagoga na upisu u školu bili smo više nego presrećni. OŠ „Nikolaj Velimirović“, koja je od strane stručnih lica okarakterisana kao najbolja kada je u pitanju inkluzivno obrazovanje, odgovarala nam je u svakom pogledu. Mirno smo mogli da provedemo ostatak leta. A onda je usledio poziv 30. avgusta. Sutradan sam otišla na razgovor sve vreme razmišljajući da je to sastanak na kome ću upoznati učiteljicu i proslediti im dodatne informacije o detetu. Čak sam odštampala sve savete za rad od njegovih terapeuta, kao i o samom poremećaju koji podrazumeva teško razumevanje govora, sklapanje rečenica, što prouzrokuje i manjak koncentracije. Prosto sam želela da što više olakšam svima početak. A onda je usledio šok. Tog trideset prvog, dan pre početka školske godine, dočekali su me direktor i zamenik škole i oba pedagoga što nije nešto uobičajeno. Prvo što su me pitali da li sam obezbedila ličnog pratioca. Odgovorila sam da nisam zato što je zbog nedostatka tog kadra u gradu u januaru prošle godine celo drugo polugodište išao u predškolsko samostalno ““ kaže Jelena.
Zahtev za ličnim pratiocem bio je samo jedan u nizu. Iako su bili obavešteni da su i dalje na spisku za dodelu ličnog pratioca i da se „ona apsolutno stavlja na raspolaganje, kao i svi njegovi terapeuti“ rečeno joj je da oni nemaju dobre uslove za njegovo obrazovanje.
-To ubeđivanje da „Nikolajeva“ škola ima za inkluziju najgore uslove od svih drugih škola u gradu je meni apsurdna. Ona je prošle godine proglašena za najbolju školu. Kako su sada odjednom njihovi uslovi najgori. Prebukirana odeljenja, rekla je direktorka lično, kadar pred krajem karijere i jedna nastavnica koja je stalno na mesec, mesec i po dana odsutna uz napomenu da je za moje dete najbolja „Vukova“ škola. Krenuli su sa stavom da je to najbolje za moje dete upućujući me konstantno na druge ustanove koje imaju iste, ako ne i gore uslove od njih.
Uz pomoć socijalnog radnika rešenje se pronašlo ubrzo. Jelena je svog mališana smestila u OŠ „Nata Jeličić“.
- Oberučke su nas dočekali. Rekli su mi da već imaju decu u inkluziji i da ću moći da prisustvujem časovima zajedno sa njim, ali da će učiteljica pokušati da ga osamostali tako da se postepeno moje prisustvo svede na čekanje u hodniku. Znam sa kakvim problemima se svi suočavamo po ovom pitanju ali ne mogu da shvatim da je sve moralo da se ovako desi i to 31. avgusta. Podnela sam prijavu prosvetnoj inspekciji koja će odlučiti da li se radi o diskriminaciji ili ne. Nisam to uradila iz lične koristi već da bi roditelji shvatili da imaju svoja prava. Istina je da nisam morala da ispišem svoje dete ali sam, kroz razgovore sa roditeljima koji su bili u sličnoj situaciji, shvatila da to ne bi bio pametan potez ni za moje dete ni za mene. Ne bih ga vratila u „Nikolajevu“ školu jer ljudi koji vam trideset prvog na takav način kažu da vaše dete nema uslova za školovanje u njihovoj školi, a znaju kroz šta prolazite svakodnevno, nisu ljudi sa kojima želim da sarađujem. Nijednog trenutka mi nisu pružili ruku i bili otvoreni za saradnju ili bar da to pokušamo na izvesno vreme.
Želeći da čujemo mišljenje i druge strane od direktorke škole Vesne Živanović dobili smo odgovor „da ne želi da komentariše gluposti, niti je mnogo toga što se priča u gradu tačno“.
JEDNAKA PRAVA ZA SVU DECU
Inkluzivno obrazovanje zakonska je obaveza u Srbiji. Zakonom o obrazovanju iz 2009. godine zahteva se puna inkluzija dece koja su nekada intelektualno propadala van obrazovnog sistema. Po definiciji UNESCO inkluzivno obrazovanje odnosi se na mogućnost škole da obezbedi kvalitetno obrazovanje svoj deci, bez obzira na njihove različitosti. Škola treba da bude otvorena za sve učenike uz posebno usmeravanje pažnje na decu sa smetnjama u razvoju i decu iz marginalizovanih grupa. Sva deca treba da budu deo školske zajednice bez obzira na njihove snage i slabosti u pojedinim oblastima. Prava svakog deteta moraju da budu uvažena i poštovana, a na državama je da obezbede jednake uslove za svu decu da se obrazuju.
M. M./ O. G.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa