5. jun 2023.5. jun 2023.
Kostić pred šabačkom publikom, foto dokumentacija: priv. vlasništvo M. Kostića (Kodent)  Galerija

Kostić pred šabačkom publikom, foto dokumentacija: priv. vlasništvo M. Kostića (Kodent) Galerija

Sećanje na Dragutina Kostića, šabačkog boksera

Počeo u Podrinju. Još kao srednjoškolac odlazi u Radnički. Deo čuvene generacije Partizana. Nastupi širom Evrope. Branio boje reprezentacija Srbije i Jugoslavije. Olimpijski kandidat
U posleratnom Šapcu jedini sport koji se popularnošću mogao meriti sa fudbalom bio je boks. Priča započeta u ratnim danima, doživela je ekspanziju kada je oružje utihnulo. Talas sportskog entuzijazma poneo je braću Kostić, Slavoljuba, poznatijeg pod nadimkom Zeka i njegovog brata Dragutina. Dragutin je na svet došao dve godine kasnije i tako postao mali Zeka. Počeli su u ondašnjem Podrinju.

Odmah su primećeni od najvećih klubova Jugoslavije. Tek je isticala peta decenija prošlog veka kada se Kostićima javio beogradski Radnički sa ponudom za talenta kakav je bio Dragutin. Pozvan je da brani boje Radničkog, a u Beogradu nastavlja školovanje. Dragutn u Beogradu pohađa Građevinsko-tehničku školu.

Na jednoj strani bila je posvećenost Kostića, bokserska strast i stalna želja da postane bolja verzija sebe, a na drugoj strani prestonica, najbolji treneri, rivali, klupske kolege. Takva kombinacija nije mogla da ne uspe. Momak iz manjeg grada ubrzo je postao šampion Beograda, prvak Jugoslavije, znan beogradskim ljubiteljima boksa, a katkad je i petocifren broj gledalaca umeo da prati mečeve.

Kostić (Radnički)
protiv Pavlića (Partizan), Foto dokumentacija: Priv. vlasništvo
M. Kostića (Kodent)


Imali su prisutni šta i videti. Srčani borci su znali da podstaknu fudbalsku atmosferu. Pojedinačna prvenstva Beograda bila su vrhunska, a ekipni dueli nezaboravni. Radnički i Partizan su gajili poseban rivalitet, iako su odlične timove imali i drugi klubovi. Dragoslav se nametnuo saveznom selektoru i rukovodstvu Partizana kada je stvaralo najbolju ekipu u istoriji crno-belih. Postao je deo ekipe koju je upoznala Evropa predvođene Pavlom Šovljanskim (borcem koji je imao čast da bude i kapiten reprezentacije Evrope u Čikagu), a tu su još: Maćašev, Pavlić, Golić, Kostić, Srdanović, Paljić, Bulat, Leković, Radanov, Hladni...

Slavni sastav BK Partizan, Foto dokumentacija: Priv. vlasništvo M. Kostića (Kodent)


Greška koja ostaje
U prvoj monografiji JSD „Partizan“, izdatoj 1965, povodom dve decenije postojanja, značajan deo je posvećen boksu. Jedna od fotografija je duel Pavlića (Partizan), sedmostrukog prvaka) i Kostića (Radnički). U potpisu stoji kako „Pavlić zadaje odlučujući udaac protivniku“, što bi bilo sve u redu da u tom duelu nije zapravo pobedio Kostić, a ne velikan iz Partizana. Naravno, greška je nepopravljiva.

Putešestvije Evropom
Osim kvaliteta jugoslovenske boksere je karakterisao i dopadljiv stil boksa zbog kojeg su bili rado viđeni gosti širom Evrope. Boksovali i pobeđivali u Bazelu, Dortmundu, Libeku, Kopenhagenu, kako Partizan, tako i Radnički. Kostić je bio neizostavan predstavnik svoje kategorije, pobeđivao je Gustavsena, Bajera, Ehmana, a o ovim duelima je pisala i tamošnja štampa. Partizan – Boxer siegten 14:6 Lubeck hielt nicht mit (Partizanovi bokseri pobedili 14:6, Libek nije mogao da parira); Partizan – Boxer sind Klasse (Bokseri Partizana su klasa) naslovljen je tekst u novinama nakon jedne od pobeda. Tu su apsotrofirani: Dragutin Kostić, dvostruki šampion Jugoslavije, Radoslav Radanov i Pavle Šovljanski.

Potvrda BSJ o statusu olimpijskog kandidata, Foto dokumentacija: Priv. vlasništvo M. Kostića (Kodent)


U dresu reprezentacije
Kostić je nastupao za reprezentaciju Srbije, a u tri navrata i za reprezentaciju Jugoslavije, navodi se u zvaničnom dokumentu BS Jugoslavije koji potpisuje ondašnji savezni trener Bruno Hrestinski. Bio je kandidat i za Olimpijske igre u Helsinkiju 1952. Sredinom pedesetih Dragutin se vraća u Šabac, poslovnu karijeru gradi u preduzeću „Izgradnja“. Posle Radničkog, Partizana i Milicionara, ponovo oblači dres matične Mačve gde i završava karijeru.

Poraz kao podsticaj
Najveći podstrek za mladog šabačkog boksera bio je duel nedugo po dolasku u Beograd. Nosio je dres Radničkog, a za rivala je imao već onda velikana velter kategorije, šampiona Stevan Golića. Na kraju duela sudija podigao ruku iskusnijeg i poznatijeg, no upravo je koji sekund kasnije Golić zagrlio Kostića i rekao: „Mali, bio si bolji, pobedio sam samo zato što sam ja Golić. Ova rečenica je bila najveći vetar u leđa Šapčannu u nastavku karijere.


Porodično se Dragutin ostvario kroz dva sina: Miodraga i Miroslava. Miodrag (Miša Kodent) je poznati šabački stomatolog, dok Miroslav (Mićko) nažalost nije više među živima. Iako nisu nastavili boksersku tradiciju, već su se ostvarili na drugim poljima, Miodrag naglašava da je Mićko nasledio talenat oca i strica, te da je u Nemačkoj boksovao sa velikim imenima (Veler, Kinele, Bog), ali ipak nije ostao u ovom sportu.
Kostić pred šabačkom publikom, foto dokumentacija: priv. vlasništvo M. Kostića (Kodent) Galerija
D. B.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa