Tekst je objavljen u štampanom izdanju Glasa Podrinja. Svakog četvrtka potražite novi broj na kioscima.
Menadžer na kruzeru, preduzetnik, TikToker, stend ap performer: Ivan Panić
Ivan Panić je momak iz Zminjaka, rođen u Šapcu a živi na Mišaru u svom „Vrtu nade“. Bavi se organizacijom venčanja i proslava ali je široj publici poznatiji kao TikToker, sa velikim brojem pratilaca i pregleda kratkih videa koje objavljuje.
Odnedavno, gostuje kao stend ap komičar širom Srbije i u evropskim zemljama gde živi naša dijaspora. Za sebe kaže da je običan, prosečan tridesetdevetogodišnjak kome se dogodilo ili još bolje reći koji je izabrao da radi ono što voli i što ga čini srećnim. A radio je i radi i dalje, puno i vredno i to na više polja iako je ističe, preduzetništvo i privatan biznis, ono što izdvaja kao „glavnu“ profesiju.
Foto: "Glas Podrinja"
-Sve sam ja, i TikToker i komičar, i nekadašnji radnik na brodu, i menadžer i organizator, preduzetnik..Isti u svakom poslu, pun empatije i poštovanja prema ljudima bilo da snimam za društvene mreže ili ugovaram posao za firmu. Mislim da je to ono što ljudi prepoznaju, nepretvaranje i neulepšavanje ni životnih situacija niti sebe samog. Rad na kruzerima je veliko iskustvo i preporučujem ga, jer je to i veliki izazov i škola. Tu shvatiš da si samo broj, jedan od mnogih radnika koji nije bitan nikome i da sam samcat moraš da se snađeš i izboriš. Prošao sam sve kontinente, video mnogo toga i nigde ne bih mogao da živim sem u Srbiji. Prošao sam, video, probao, ali je moj život ovde – navodi Panić.
Trgovina, brod, instagram Po završetku srednje Umetničke škole u Šapcu, rešio je da potraži posao. Trgovina, agencije, sve što je bilo u tom trenutku bilo mu je zanimljivo i izazov jer je donosilo kakav takav novac. Kada je shvatio da ne želi da to bude njegov životni put, odlučio se i otisnuo na rad na prekookeanskim kruzerima i tako proveo 16 godina. Od pre pet godina, otvorio je firmu koja je zapravo nastavak porodičnog posla, uz koji je odrastao i koji mu nije bio stran.
-„Pokupio“ sam ideje i biznis planove sa broda i od mojih roditelja. Organizacija svadbi i venčanja je posao koji traži posvećenost, stalna ulaganja i praćenje trendova. Sve je dosta unapređeno, modernizovano i mora se uklapati. Mogućnosti su neograničene, ali to je ono što je draž posla. U isto vreme kad sam sa tim počeo, desio se snimak sa svadbe na kojem ja igram i koji je vrlo brzo postao viralan i zabeležio veliki broj pregleda. To sam iskoristio kao „monetizaciju“ za moj osnovni posao koji je tad počinjao. Nekako sam uvek znao da me neke stvari u životu očekuju samo nisam znao kad i koji je put ka tome. Snimak koji sam izbacio na mreže je bio postavljen na poslovni profil i učinilo mi se zanimljivim da bude tu kao neka reklama za ono čime se inače bavim. Potrefio se pravi trenutak i eto. Ja sam čist dokaz da ljudima treba drugačijeg sadržaja od vesti, pompeznih naslova i hronika. Nisam ja poseban, nego sam samo rešio da budem veseo i da pevam – priča Ivan.
Od lajkova se ne živi Od tog prvog videa prošlo je nekoliko godina u kojima su se nizali sadržaji sa sve većim brojem pregleda i pratilaca profila na mrežama. Isto tako, ređali su se komentari, ne uvek dobronamerni.
-Kad kažu „al je lud“, to može da znači i negativno i pozitivno, zavisi kako se izgovori ali i od onoga od koga dolazi. Ljudi gledaju na moje klipove sa različite percepcije, svi smo mi drugačiji. Čak i taj prvi na kojem ja igram dok pored mene neko mirno sedi može da se čita i ovako i onako. Da li sam ja lud što igram na svadbi ili onaj koji mirno sedi? Zavisi ko posmatra i kakav si, da li voliš ili ne da se veseliš, da li smatraš da je to primereno itd. Ne valja ni kad su svi komentari divni i kad te svi hvale, mora biti bar neko ko ima drugačiji stav. Ja sam neko ko svima odgovara na poruke i smatram da je to minimum pristojnosti koju treba svako da ima. Takođe, mora da se ima i odgovornost za ono što ode u etar. Nikada ne psujem u videima i trudim se da izostavim sve ono što može da negativno utiče na one koji će to gledati, a u velikoj meri su to mladi. Socijalne mreže su alat, od objava i lajkova se ne zarađuje, ali može da posluži kao reklama za ono od čega zaista živiš i čime se baviš – objašnjava.
Kada me neko i prepozna na ulici, uvek mi se obrati sa osmehom i to mi je posebno drago. Lepo je kad u ljudima izazoveš takvu emociju
Emocije da „zapršte“ Spontano je kaže Ivan krenula i priča sa nastupima, prošle godine u oktobru. Prvi stend ap desio se u Čoki pred punom salom.
-„Veče sa Panićem“ se tako zakotrljalo. Odmah sam rekao publici da sebe ne doživljavam kao komičara tog formata ali je sve prošlo dobro. Publika su uglavnom oni koji me prate na društvenim mrežama, pa su želeli da se upoznamo. Posle je došao nastup u Rumi, pa u Nemačkoj dva, ponovo nekoliko u Rumi, Zrenjaninu, Beogradu, Novom Sadu..krenulo je spontano i evo, traje. Osnovno je da se zaista potrudim da ispoštujem sve te ljude koji u vremenu kada ne mogu da izdvoje pola sata da odu na kafu sa prijateljicom, rođakom, kolegom, a dođu da slušaju mene. Svaki nastup je drugačiji kao i ljudi koji dolaze ali ono što je svima zajedničko jeste ta pozitivna energija koja se oseća i pršti u vazduhu. Ja govorim uglavnom ono što sam doživeo, događaje iz života, sa broda, putovanja. Ono čemu se posebno radujem je nastup koji je zakazan za novembar u MTS dvorani i za koji sam već sad počeo pripreme pošto to neće biti klasično stend ap veče već mnogo toga zajedno. Posle toga slede gostovanja u regionu a potom i na nekim udaljenijim destinacijama. Šabac ostavljam za narednu godinu, jer najslađe treba da bude na kraju – poručuje Ivan.