FK Radnički Šabac sezona 1971/72 (foto: privatna arhiva)
FK Radnički Šabac - klub, ideja, uspomena i mnogo više od toga
O šabačkom Radničkom mogla bi se napisati knjiga i monografija je napisana, a priča o takvom klubu ne bi mogla da se svede na jedan tekst na portalu, a da obuhvati čak i ono najvažnije, jer je na Radnički bezbroj sećanja, o Radničkom je bezbroj priča i anegdota i taj klub je jedan deo identiteta grada i deo izgubljenog carstva negdašnjeg šabačkog fudbala.
Bolno zvuči, ali je tako, gotovo sedam godina, Radnički je van takmičarskog polja. Poslednji meč je odigrao u poslednjem kolu jesenjeg dela sezone 2019/20. u zonskom rangu (četvrti rang fudbala u Srbiji). Poražen je kao domaćin od Mladosti 4:1. Gol za Radnički je postigao Antonić, a igrali su: Ninković, Petrović, Jovičić (Urošević), Kosijer, Lujanović, Vraštanović, Antonić (Cepančić), Širgić, Lončar, Pantić i Malešević.
Redovi koji slede su brojni, u njima je priča, ali ispričanatek u promilima u odnosu na celokupnu, dugu istoriju FK Radnički Šabac.
Radnički je rođen 1924. godine, u staroj pivari. Osnivanjem je oblikovan san trojice braće Nikolić i nekolicine dečaka koji su voleli loptanje, a bili su radnici na različitim mestima. Nije bio miljenik vlasti, posmatrali su ga sa podozrenjem. Zaustavljali su ga, pa se vraćao, progresivna mladost grada je dolazila u Klub, živeo je na mnogo načina, igrao prijateljske utakmice, pobeđivao veće i jače klubove, da bi se 1930. priključio Drugom razredu Novosadskog nogometnog podsaveza.
Najjači sastav predratni Radnički imao je u jesen 1940. Prvi deo sezone je ekipa završila u vrhu tabele i planirala na proleće da pokuša osvojiti prvo mesto i potom kroz kvalifikacije doći do Prvog razreda, no došao je april 1941. i Rat. Tokom Rata je Radnički zabranjen, ali živi kroz SK „Zorka“. Takmiči se u okupacionim ligama, boreći se i protiv okupatora istovremeno.
SK Zorka (foto: privatna arhiva)
Posle Rata, Radnički je klub koju okuplja najbolje igrače Šapca i do 1948. dva najveća fudbalska kluba dele istoriju. Od 1948. ponovo se razdvajaju. Radnički je klub fabrike Zorka. U narednom periodu Radnički igra prijateljske utakmice protiv Zvezde, Partizana, Dinama iz Zagreba, sve u Šapcu. Osamdesete Radnički stiže do Prve srpske lige. Ne ostaje dugo u njoj, ali se vraća 1985. U tom trenutku Radnički je najjači klub u Šapcu. Igra u istoj ligi kao Mačva i pobeđuje je. Istovremeno onda počinje i devetnaestogodišnji staž kluba u trećem rangu, a ime je i zvanični „Radnički Zorka“.
Radnički protiv omladinske reprezentacije Jugoslavije (foto: priv. arhiva D. M.)
Putovali su u različite države fudbaleri Radničkog, bili na turneji u bivšem Sovjetskom savezu. U zvaničnim mečevima je pobeđivao sadašnje superligaše, Javor, Čukarički, Radnički Kragujevac... Uz krizu „Zorke“, sledi i kriza Radničkog. Fabrika više ne može da bude oslonac, ali tu je bife, tu su članovi koji žive za klub. U teškim uslovima Radnički 1993. godine u poslednjem kolu gubi priliku za plasman u Drugu saveznu ligu. Šest i sedam godina kasnije, Radnički je ponovo u vrhu, blizu Druge lige, ali uvek za malo izmiče.
Predsednik FSJ Miljan Miljanić je lično uručio plaketu i posetio Radnički 1994. godine, povodom sedamdeset godina postojanja Kluba.
Iz ovog ranga Šapčani ispadaju 2003. godine, u sezoni kada je od 18 klubova, samo pet ostalo u istom rangu i onda je Radnički stigao do šestog mesta i baraža za opstanak. Prelazi u Zonu gde nastupa u narednih pet sezona, da bi 2008. morao u niži rang. Delovalo je da je to kraj Radničkog, no ponovo se budi i osvajanjem titule u Okružnoj ligi, vraća se u Zonu.
Na kraju sezone 2009/10. Radnički je četvrti u Zoni „Drina“, skupoj i jakoj ligi. No sredstava za nastavak takmičenja nije bilo i Klub odustaje od nadmetanja naredne sezone. U periodu od 1998. do 2010, u različitim ulogama, Klub je vodio Slavko Đapanović.
Zonsku rang 2018.
Tri godine kasnije, 2013, grupa bivših igrača: Đorđe Mihailović, Nenad Jovanović, Ivan Isaković, Urošević, Milan Blagojević, oživaljavaju klub. Kreće ponovo od najnižeg ranga i za samo pet godina prelazi tri nivoa i 2018. se vraća u zonski rang.
Radnički - Mačva 3:1 - finale Kupa OFS Šabac 2016.
Prve sezone je ekipa vrlo uspešna, sigurna u sredini tabele, a druge je ponovo u sredini na polusezoni, no besparica je učinila svoje i ponovo je usledila pauza.
Radnički je osvajao titule u svim rangovima do srpskoligaškog (trećeg), u istoriji ima osamnaest trofeja Kupa OFS Šabac, više titula u Kupu FS Mačvanskog okruga, osvajao je Kup oslobođenja Šapca. U poslednja dva finala Kupa koje je odigrao protiv Mačve, Radnički je dva puta pobedio, 2010. godine 2:1 na stadionu Mačve i 2016. 3:1 na terenu SRC “Zorka”.
Tri kuće kojih više nema Radnički je tri svoja doma poklonio gradu. Neposredno posle Rata, napravljen je teren sa ekonomatom na mestu gde se danas nalazi dvorište Stručne hemijske i tekstilne škole. Nije bio dugog veka. „Zorka“ je donela odluku o gradnji škole za stvaranje kadrova njoj potrebnih „Boris Kidrič“ na toj lokaciji. Izgrađen je potom stadion na mestu današnje autobuske stanice, no Grad je odlučio da baš na tom mestu izgradi novu autobusku stanicu, umesto stare na Kamičku. Sledio je preseljaj na teren SRC „Zorka“. I taj teren više ne postoji u celini. Deo terena je postao deo kompleksa otvorenih bazena. Radnički je kao domaćin, kada nije imao teren, lutao. Igrao je na stadionu Mačve, Gradskom stadionu, poslednji meč do sada je odigrao na terenu FK Borac.
V. LUkić Fašika - jedan od najboljih fudbalera u istoriji Radničkog (priv. arhiva)
Kada bi nabrajali sve poznate igrače Radničkog, spisak bi obuhvatao tocifren broj igrača i zato možemo pomenuti samo neke. U Radničkom su igrali neki od najboljih fudbalera Šapca u istoriji: Vaclav Lukić Fašika, Nebojša Zlatarić, Zoran Buca Dakić, Zoran Viještica, Sele Milošević, bivši i kasniji reprezentativci: Bojan Neziri, Aleksandar Pantić, internacionalci poput Dragoslava Kostića, Mehmeda Karajčića, Duška Prijića, Ace Milutinovića, Ivana Isakovića, Vukašina Lukića, Miše Uroševića, kao i dugovečnih članova poput Stojana Muškinovića, Dragana Srnića Padobranca, Dragana Mitrovića Čiče, Cala Malivukovića, Dušana Blagojevića Dulaća, Cukija Tufegdžića, Selje Ninkovića, Janjića, Penića, Lovčevića, Joce Damjanovića, Milana Blagojevića, Trišića, Makevića, Ace Milutinovića, Dragana Čvorića, Đorđa Mihailovića, braće Eganović, Marka Savića i mnogih, mnogih drugih. O snazi i posebnosti govori i što su se mnogi vraćali u Klub u različitim ulogama.
stadion na mestu današnje Autobuske stanice (foto: privatna arhiva)
Impozantan je i spisak trenera Radničkog. Ekipu su vodili velikani: Ćele Vilotić, Aleksandar Kiš, Sava Stefanović, Fašika, Cale, Diša Stefanović, Baća Jurišić, Selja Ninković, Slobodan Milinković, Aca Miličić, Đorđe Crnogorac, Miodrag Popović Kralj, Salko Eganović i takođe mnogi, mnogi drugi.
Na čelu kluba i u rukovodstvu bila su imena poput: Milorada Arnautovića, Vite Vraštanovića, inženjera Emerika Ajholcera, pomenutog Dragana Mitorvića, Dobrosava Radosavljevića, Vere Blagojević, Dušana Šakića, Dragoljuba Jovičića...
Ostaje žal, kao i za drugim klubovima, što se i velikom Radničkom piše u prošlosti, a iza svega ostaje nada, da će, kao i nekoliko puta do sada, jednom oživeti i ponovo podsetiti na stare dane.