27. oktobar 2016.27. okt 2016.
HAJDUK STANKO, 120 GODINA POSLE, NA SAJMU KNjIGA U BEOGRADU

JOŠ NE SVIĆE JANKOVA ZORA

Postoji decenijama u usmenom predanju ali je sredinom prošlog veka izbačen iz obavezne školske lektire. Teslin venac slave. Literarna kreacija umetnika reči nadživela vreme
Roman “Hajduk Stanko“ Janka Veselinovića, možda nije najbolji ali sigurno da je jedan od najomiljenijih i najviše štampanih u srpskoj književnosti do današnjih dana. To potvrđuje i njegova nova prezentacija na ovogodišnjem 61. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.
Teško je pronaći Mačvanina koji nije bar dva puta čitao ovu knjigu. Istina je i to da se znameniti pisac dosta namučio da bi ovo delo ugledalo svetlo dana i došlo pred čitaoce.
Prvi deo “Hajduk Stanka“ izašao je u časopisu “Javor“, a potom je ovaj prilog štampan u časopisima “Delo“ i “Zvezda“, koji su tada važili za najuticajnije u Srbiji. Tokom 1895. godine delovi romana izlaze u dnevnim listovima. Tada je štampana i knjiga, prvi deo na 107 strana, pod nazivom “Odmetnik“. Iduće, 1896. godine delovi budućeg romana izlaze u časopisu „Zora“. Napokon, iste godine u izdanju beogradskog knjižara Đoke Anastasijevića izlazi kompletan roman, koji je imao 456 strana. Tu staru, već požutelu knjigu, pocepanih listova, našli smo u Hajduk Stankovom vajatu u Crnoj Bari, gde je on često ašikovao sa lepom Jelicom u nju se zaljubio i zbog nje zavadio sa Lazarom. Među prvim, oštećenim listovima knjige nalazimo posvetu: “Unuku neumrlog Hajduk Stanka, svom drugu iz detinjstva, spomen od Jaše!“ To je Janko Veselinović napisao, poklanjajući ovu knjigu svom školskom drugu Jovanu Aleksiću, prvom školovanom veterinaru u tadašnjoj Srbiji, rođenom u Crnoj Bari. Jova je umro 1949. godine, a Janko 1905. Dugo je u Crnoj Bari živela baba Jela, Jovina supruga, čak 98 godina.
Dakle od 1896. godine, sve do danas Jankov roman doživeo je više od 200 izdanja. Štampan je u Beogradu, Novom Sadu, Ljubljani, Zagrebu, Bukureštu, Njujorku...
Svoje najznačajnije delo neumorni pripovedač mačvanske ravnice posvetio je Nikoli Tesli. Obraćajući se velikom naučniku Janko piše: „19. vek plete ti venac slave. Dopusti meni na u nj upletem cvetak sa naših polja, cvetak prost ali poškropljen krvlju i orošen suzama naših predaka. Njegov miris neka te seća tvoje otadžbine. Neka te seća onih zanosnih priča o junaštvu i požrtvovanju, kojim te tvoja srpska majka u detinjstvu zapajala.
Primi ga Srbine onoliko srdačno, što ti ga srdačno pružam. Tvoj veliki poštovalac Janko Veselinović.“
Priča se da je Tesla bio oduševljen, pomalo iznenađen i zatečen pažnjom, poštovanjem i slavom kojim ga je Janko ovenčao i na neki način zadužio. Tako je “Hajduk Stanko“ doživeo i jedno njujorško izdanje. Ali znameniti književnik je bio i ostao najomiljeniji u Mačvi jer je i sam mnogo voleo svoj rodni kraj i svoje zemljake.
U sali “Janko Veselinović“ na ovogodišnjem velikom Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu 61. po redu, svakog dana od 10 do 20 časova, održavane su promocije knjiga za decu i mlade. Sve povodom 120. godišnjice od štampanja prvog izdanja romana “Hajduk Stanko“. Prvog dana o romanu su govorili: Ljubivoje Ršumović, Raša Popov, Vladimir Andrić, a u programu su učestvovali i učenici osnovne škole “Nikola Tesla“ iz Beograda. Cele prošle sedmice, tokom trajanja sajma u ovoj sali gostovali su pisci, ilustratori za decu.
- Mislim da smo ga neopravdano zaboravili i nije samo reč o Janku.
Bojim se, ako se tako nastavi da će omladina ostati jednog dana bez upoznavanja i takvih genija pisane reči, kao što su Ćopić ili Andrić, kaže već afirmisani pisac, mlađe generacije Uroš Petrović.
Od prošle godine u Glogovcu i Bogatiću se održava manifestacija “Dani Janka Veselinovića“. Uvedena je i književna nagrada za istorijski roman s imenom “Janko Veselinović“. Prvi dobitnik je književnik Janko Vujanić (roman “Stari hrast“), a ovogodišnji profesor Nikola Moravčević (roman “Grof Sava Vladislavić“).
Podsetimo, roman se sastoji iz tri dela. Glavni junak najpre postaje odmetnik, jer su ga nepravedno optužili za krađu dukata. Potom osvetnik, jer ubija Lazara Miražića, koji mu je bio najbolji prijatelj, ali i rival kod najlepše seoske devojke Jelice Sevićeve. Na kraju postaje besmrtan i odlazi u legendu, zajedno sa svojim drugovima, hajducima koji su svi odreda izginuli 1813. godine u Boju na Ravnju, braneći Mačvu i Srbiju od Turaka.
Lj.Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa