2. mart 2017.2. mar 2017.
KOMENTAR

“RAT”FORME I SUŠTINE

Nigde kao kod nas reči “demokratija” i “sloboda izbora i mišljenja” ne arče se toliko verbalno, a tako malo se suštinski veruje u njih i još manje dela u skladu sa njima. Sloboda izbora je jedan od suštnih činilaca demokratskog odlučivanja, a pravo glasa stiču svi koji napune 18 godina, sve pod pretpostavkom da su punoletstvom dostigli zrelost racionalnog razmišljanja i analiziranja problema društva, odnosno donošenja samostalnih odluke, bez pritiska. Iako se deklarativno slažu sa tim, politički lideri, govoreći o samosvesnim i odgovornim ljudima koji “misle svojom glavom”, (ne)svesno veruju da će ih birači slediti poput robota, na svakom koraku. Svoje poteze nazivaju pozivima, “preporukama”, ali očekuju da ih oni kojima su upućeni shvate kao zapovesti koje se ne analiziraju, promišljaju, već izvršavaju.
Jedan od razloga zbog kojeg je pre gotovo jednog milenijuma došlo do raskola u, do tada jedinstvenom Hrišćanstvu je dogma o nepogrešivosti Pape. Istok se nije složio da je ma koji živ čovek bezgrešan. Ipak, iako većina lidera svoju religioznost javno ističe, sebe su ubedili u svoju nepogrešivu procenu (ma kako ih stvarnost demantovala), izjednačivši se, suštinski, sa Božanstvom, čineći tako najveće svetogrđe. Nema zapovesti, već postoje odluke stranačkih organa, a što je odlučivanje uniformnije, smatra se da je partija jača, a odluke ispravnije. Ukoliko ih neko dovede u pitanje, pod parolom “stranačke discipline”, odmah je “nelojalni član”, čak i “neprijateljski element”. Na drugoj strani, poput vojske, svi niži funkcioneri (čitaj činovi) prinuđeni su da i za najneutralnije javne istupe kontaktiraju više. Samo formalno ne postoji rečenica: “Dozvolite da se obratim...” U takvom odnosu, da li stranke možemo zvati organizacijama koje okupljaju ljude istih ideoloških opredeljenja, sličnih stavova o pravcima u kojima država i društvo treba da se kreću ili poprimaju oblike zatvorenih grupa sa nepogrešivim liderima koji se slede?
Birači i “obični” članovi, nisu uslovljeni pomenutom disciplinom. Ipak, onog trenutka kada lični čin opravdaju odlukom nekoga drugog, nesvesno degradiraju sebe kao odgovorne, zrele ličnosti ili su pak zaljubljeni jer samo u takvom zanosu postoji odnos apsolutnog, bezrezervnog, potpunog poverenja u bilo koga. Samo u zaljubljenosti, u ljubavi već ne.
Dušan Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa