9. mart 2017.9. mar 2017.
Sirotinjska majka
ZNAMENITI ŠABAČKI GIMNAZIJALCI: DOKTOR ANDRIJA JOVANOVIĆ

Sirotinjska majka

Bio je prvi predsednik Dečjeg oporavilišta na Letnjikovcu. Inicirao je otvaranje prve Opštinske ambulante, u kojoj su lekarske usluge bile besplatne za sirotinju. Iako je bio zarobljen u oba svetska rata, imao je čin sanitetskog potpukovnika i odlikovan je ordenom Svetog Save III stepena. Gradu zaveštao “Zelenu školu”
Doktor Andrija Jovanović, lekar i zadužbinar, rođen je u Šapcu, 13. decembra 1875. godine. Poticao je iz imućne porodice Jevrema Jovanovića, o čemu svedoče dve kuće u Jevremovoj ulci. Po završetku osnovne škole, upisao je Šabačku gimnaziju, gde je maturirao 1894. godine. Kada je završio Medicinski fakultet u Beču, vratio se u Šabac i započeo uspešnu karijeru lekara.
Bio je prvi predsednik Dečjeg oporavilišta na Bećinom brdu (Letnjikovcu) iznad Šapca, a na njegovu inicijativu otvorena je prva Opštinska ambulanta, u kojoj su lekarske usluge bile besplatne za sirotinju. Jedno vreme je radio kao honorarni lekar Više ženske škole u Šapcu.
Austrougarska okupacija zemlje odvela ga je u zarobljeništvo, ali je oslobođen na zahtev građana 1917. godine. Naredne godine, po završetku rata, postao je upravnik Šabačke bonice. Kada je, 1926. u Šapcu osnovana liga za borbu protiv tuberkuloze, prvi predsednik bio je njen inicijator, doktor Andra. U periodu između dva svetska rata, bavio se isključivo privatnom lekarskom praksom, a po broju pacijenata bio je bez premca u ondašnjoj Srbiji. S obzirom da je bio vrstan lekar i dobar dijagnostičar, sugrađani su ga veoma uvažavali.
Stekao je solidnu imovinu, i krajem tridesetih, počeo da razmišlja šta da zavešta rodnom gradu, u čijem je pamćenju želeo da ostane. Poslušao je savet prijatelja i odlučio da podigne zgradu za osnovnu školu, četvrtu u to vreme u Šapcu.
Godine 1939. obratio se Opštinskom poglavarstvu u Šapcu sa obećanjem da će podići školu i napomenom da mu bude omogućena lokacija za gradnju. Ubrzo po iseljavanju stočne pijace Bandera, započela je gradnja škole na Marvenom trgu na Bairu. Zgrada je sagrađena za kratko vreme, od 21. marta do 1. novembra 1940. godine. Iste godine, 2. novembra, doktor Andra je ponovo uputio pismo Gradskom poglavarstvu:
„Čast mi je podsetiti Poglavarstvo da sam u leto 1939. godine obećao da ću podići o svome trošku jednu zgradu za osnovnu školu, šabačkoj deci u Šapcu, a na placu koje mi Opštinsko poglavarstvo bude odredilo komisijom.
Pobuda je bila da to ostvarim iz čistoga lokalnoga patriotizma što ga osećam prema svome rodnom mestu i ljubavi prema našoj deci... To svoje obećanje ja sam, evo izvršio, i zgrada je potpuno dovršena na Marvenom trgu, i snabdevena svima uslovima moderne higijene i zahtevima Centralnog higijenskog zavoda, centralnim grejanjem, kanalizacijom, vodovodom, električnim postrojenjem itd.
Čast mi je zamoliti Poglavarstvo da izvoli odrediti svoga čoveka koji će primiti zgradu i čuvati dokle opština ne nabavi nameštaj, da bi mogla predati zgradu na rad učiteljima.
2. da odredi dan osvećenja zgrade.
3. da niveliše dvorište jer od nagomilane i raskaljene zemlje pravi se zgrada podvodnom, a i nanosi se silno blato u zgradu.
4. da pozove komisiju koja bi primila zgradu kao ispravnu za školu,
5. ako je moguće dvorište parkirati i posaditi ove jeseni drveta, koja bi se mnogo bolje primila, nego ih saditi u proleće“.
Bila je to savremena školska zgrada, površine 1380 kvadratnih metara, a po karakterističnoj zelenoj fasadi, u Šapcu je i do danas ostala poznata kao „Zelena škola“.
Na samom početku Drugog svetskog rata, kao rezervni sanitetski potpukovnik, dr Andra je zarobljen, a u zdanje koje je zaveštao svom gradu, uselili su se okupatorski vojnici. Kad se vratio, Šabac ga nije dočekao dobrodšlicom – konfiskovane su mu obe kuće.
Po oslobođenju, u Andrinu školu je smeštena Vojna bonica za ranjenike sa drinskog ratišta i Sremskog fronta, a nakon toga Dečji pionirski dom. Jedno vreme je bila Ženska gimnazija, a od 1948. godine, postala je Državna škola za medicinske sestre. Da ponese ime narodnog heroja Mike Mitrovića, odlučeno je deset godina kasnije, kada je zgradi dozidano još 420 kvadratnih metara (sprat i potkrovlje).
Interesantno je da je svoju zadužbinu dr Andra samo jednom posetio, 1953. godine. Ubrzo je umro, iste godine, 3. marta, u 78. godini. Sahranjen je u porodičnoj grobnici na Kamičkom groblju.
Po sećanju komšija koji su danas na pragu starosti, doktor Andra je uvek imao pune džepove bombona za decu. Siromašnim sugrađanima nije naplaćivao svoje usluge, zbog čega su ga zvali “Sirotinjska majka”. Gospodstvenog držanja, družio se sa intelektualcima svog vremena. Jedan od njih bio je pesnik Rade Drainac, koji je, po priči čaršije, bio ludo zaljubljen u Andrinu ćerku Milicu.
M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa