16. mart 2017.16. mar 2017.
ZNAMENITI ŠABAČKI GIMNAZIJALCI: JELA SPIRIDONOVIĆ SAVIĆ

VEČITE ČEŽNjE

Dvostruki zločin nad stvaralaštvom jedne od najvećih srpskih pesnikinja. Nepravedno marginalizovana sa srpske književne scene. Neobjavljena dela nekim čudom nestala
Jela Spiridonović Savić, pesnikinja i prozni pisac, rođena je u Šapcu, 11. januara 1890. godine, u uglednoj lekarskoj porodici. U rodnom gradu završila je osnovnu školu i Šabačku gimnaziju, u istom periodu kada i Stanislav Vinaver. Studije filozofije započela je na univerzitetu Notre Dame de Sion u Trstu, da bi nastavila u Beču, Njujorku i Milanu.
Udajom za poznatog publicistu, Vladimira Savića, ušla u povlašćene krugove ondašnje intelektualne elite. Savić je bio inženjer, novinar i političar, bavio se naučnim i književnim radom i prevodilaštvom (tečno je govorio pet jezika).
Jela je bila aktivni član Pen kluba u predratnom periodu, a posle rata član Društva književnika Srbije. Prvi put se oglasila 1919. godine zbornikom pesama „Sa uskih staza“. Iako je vreme o kom je pevala bilo teskobno, posleratno, obdarena retkim senzibilitetom i filozofskim umom, okrenula se od tame ka svetlosti: I ponesi me/ ponesi tako, u sjajnom/ dugom putu/ tvoga zlaćanog zraka/ o, Sunce/ Svetlosti moćne/ vodi me iz Carstva mraka.
Lirsko-epski spev „Pergamenti“, objavljen je 1923. godine. Monah Stratonik, u potrazi za lekom protiv nesanice i strahova, dolazi do manastira Svetog Simeona, koji su Turci zapalili zbog Hadži Prodanove bune. Sa zgarišta manastira, poneo je tri svetinje: kandilo, ikonu i pergamente koje je pisao Sveti Sava. Spev je, četiri godine po izlasku, preveden na italijanski jezik, sa opsežnim predgovorom Frančeska Babudrija koji je ovu poeziju doživeo kao „intimni konflikt ljudskog duha koji je stvoren jačinom emocija i snagom volje da se dosegne bezgranično“.
Godine 1927. izlazi pesnička zbirka „Večite čežnje“, sa predgovorom Jovana Dučića: „Jela Spiridonović – Stana, odvaja se sadržinom od svih mlađih, čak i najboljih... Ja volim njenu religioznu i duboku inspiraciju... Put ove pesnikinje nije završen. Ja verujem da će on biti širok i pun iznenađenja“.
Dve godine kasnije, Jela objavljuje pesničku knjigu “Jesenje melodije” i zbornik priča pod jednostavnim nazivom – “Pripovetke”. Lirski senzibilitet je nadjačao prozaistu, njene priče su pesme u prozi, sa likovima bogatog unutrašnjeg života.
Umetnost na krstu
Pored pisanja, održala je seriju predavanja na Kolarčevom narodnom univerzitetu i u Kolu srpskih sestara o životu i delu najpoznatijih mistika, značaju vere u čovekovom životu, kao i religioznoj tematici u književnim delima. U Šabačkoj narodnoj knjižnici i čitaonici, 1934. godine, govorila je o Fridrihu Ničeu, a predavanje je kasnije publikovano kao esej “Tragika Ničea.” U nesrećno ratno vreme, 1944. godine, u izdanju Srpske književne zadruge izlazi knjiga eseja „Susreti“, koju čine sabrana predavanja: Religiozno osećanje i sadašnjica, Rekvijem pesniku Rilkeu, Fransi Zam, Isidora Sekulić, Geteov put ka svetlosti, Desanka Maksimović, Fra Anđeliko, Značaj unutrašnjeg života za razvoj ličnosti i pomenuti esej o Ničeu. Krajem iste godine, urednik izdanja, Svetislav Stefanović, streljan je kao izdajnik, Jela ocenjena kao „saradnica fašističkog okupatora“, a njeno delo kao “nedostojno, nerodoljubivo i izdajničko”. Tada je glas ove umetnice utihnuo, a njeno stvaralaštvo marginalizovano.
U posleratnom periodu, njeno ime je prvi put pomenuto dvadeset godina kasnije, kada je u Antologiju srpskog pesništva Miodrag Pavlović uvrstio njenu pesmu „Februar“. Ista pesma našla se i u antologiji „Moderno srpsko pjesništvo“ Stevana Tontića (1991. godine) i u „Duhu modernizma“ Vase Pavkovića, u kome je izazvala „snažan mistični doživljaj“.
Prvi koji je njenu poeziju analizirao, posle dve decenije tišine i zaborava, bio je Radomir Konstantinović, koji je zaključio da se pesnikinja neprestano nalazila u razdirućoj disharmoniji između želje da dosegne višu, transcendentnu stvarnost i straha da joj se potpuno prepusti. U svojoj analizi, najviše prostora posvećuje pesmi „Žena“, koja je, po njegovom mišljenju, najbolja: Žene/ sve one nose krvavi krst/ crveni krst Materinstva/ sve one nose plamenu zvezdu/ rumenu zvezdu sa Istoka/ zato su njihove oči/ čudno duboke/ krst udubljuje/ Zato su njihove oči pune svetlosti/ zvezde odblešu/ Al oko usana/ lebdi im nešto detinje/ što se ne buni/ na Krst/ i ne čudi se Zvezdi.../
Dok su jedni isticali misticizam i transcendentnost u njenoj poeziji, a drugi otkrivali i naglašavali čulnost, pesma „Molitva“ iz zbirke „Večite čežnje“, možda je ponajbolje definiše i kao pesnikinju i kao ženu. Drama lirske junakinje događa se u njenoj ambivalentnosti – žudnja za potpunim sjedinjenjem sa Bogom u čednosti i askezi sa jedne strane, a sa druge, želja za fizičkim spajanjem sa čovekom koga voli. Ova pesma je ispletena od eteričnih i plotskih niti sa potresnim priznanjem nerazrešenog dualizma - „želje da se bude i ne bude žena“. O Ti što si stvorio/ lisnato drveće gorsko/ i gusto divlje bilje/ i cvetova glavice male/ i čiju beskrajnu Milost/ sve ptice pesmom hvale/ oslobodi mi dušu laku/ teških telesnih uza/ i ploti vrelih suza...
Izgubljeni rukopisi
U eseju o Jeli Spridonović Savić, koji je pogovor knjige Izabranih dela ove umetnice - „Čežnje“, Jovana Reba, priređivač, zaključuje: „Danas se samo možemo zamisliti nad vizijom – kako bi izgledala slika savremene ženske književnosti da delo Jele Spiridonović Savić nije bilo ekskomunicirano iz srpske kulture. Kompleksno književno iskustvo svakako bi inspirisalo i izvršilo određeni uticaj na posleratne i savremene generacije spisateljica i pisaca... Stoga je toliko važno demistifikovati tradiciju i skinuti gvozdenu zavesu sa lika i dela zabranjenih, zaboravljenih i marginalizovanih umetnica, koje su predugo bile nevidljive u okviru književne istoriografije“.
U knjizi “Znameniti Šapčani” autor Branko Šašić je naveo da se neobjavljena dela Jele Spiridonović Savić: poeme „Nemanjići“ i „Dnevnik pesnika lutalice“, bajke „Između sna i jave“, eseji „Susreti II, „Pripovetke II“, opaske „Prah s leptirovih krila“ i roman „Zapisi pravednog Ilije“, čuvaju u Međuopštinskom istorijskom arhivu u Šapcu. Međutim, tamo ih više nema. Pronašli smo samo jednu njenu pesmu u rukopisu - „Pocerju“. Uporno se pitamo – šta je sa ostalim Jelinim rukopisima?
- Jedan od najvećih zločina u srpskoj kulturi je onaj koji učinjen Jeli Spiridonović Savić. Nepojmljivo je da nema više ni pomena njenim neobjavljenim delima koja je baštinio Arhiv. IK “Glas Crkve” planira da na leto objavi Sabrana dela, ona koja su sačuvana, da bismo se vratili Jeli, koja uz Isidoru Sekulić i Desanku Maksimović, predstavlja veliku pesničku trijadu srpskog naroda. Nadamo se da ćemo izdavanjem ovih dela nekoga podstaći da se oglasi i zajedno sa nama potraži i, verujemo, pronađe zatomljena dela, kaže protođakon dr Ljubomir Ranković.
Porta Sabornog hrama Svetih apostola Petra i Pavla u Šapcu uskoro će imati ekskluzivni vrt kulture, a jedan njegov deo, kutak srpske poezije, nosiće ime Jele Spiridonović Savić.
“Pesnici su glorifikatori i ovoga i onoga sveta, a mistici samo onog sveta. Ali im zato pesnici pozavideti mogu, što se mistici uvek kreću u sunčano — svetloj atmosferi radosti. No, trnovit je i bolan put dok se do te radosti dođe. Malo po malo, moraju se ostavljati: sve sujete, sve ambicije, svi egoizmi, mora se tako reći „biti ispražnjen sobom“, osloboditi se potpuno našega „ja“, kako oni vele, jer tek u nama tako ispražnjenima, oslobođenima ima mesta za ljubav i milost. Čini nam se, da mistici svi imaju zlatni ključ, one velike tajne: „Šta tražite na svetu? — Sreću? — Tamo je nećete naći.“ Izgleda čudnovato, da baš oni, koji su okrenuli svoje lice od ovoga sveta, jesu jedini radosni na ovome svetu. Sebični i egocentrični, seksualni i plotski, ambiciozni i slave pohlepni nisu radosni ljudi nikada. Mi dobro znamo: da su erotici — melanholici slave pohlepni: žučni; sebični: u večnom nemiru duše svoje. Daleko, daleko, kao skoro nebo od zemlje, od te plotske potištenosti žive u sjaju beskonačne, nepomućene radosti mistici.”
(Odlomak iz teksta “Žene mistici”)
M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa