23. mart 2017.23. mar 2017.
DEMANTI I APEL
TRAGOM NAŠEG NATPISA „VELIKE ČEŽNjE“ IZ PROŠLOG BROJA

DEMANTI I APEL

Rukopise Jele Spridović Savić nikada nije baštinio Arhiv. Gde su?
U prošlom broju „Glasa Podrinja“, u tekstu „Velike čežnje“ o Jeli Spiridonović Savić, napisali smo da je njena neobjavljena dela baštinio Međuopštinski istorijski arhiv u Šapcu. Rukovodili smo se podatkom koji smo pronašli u knjizi „Znameniti Šapačani i Podrinci“ Branka Šašića. Na strani 278, autor navodi: „Ostala su dela, neobjavljena, koja se danas čuvaju u Međuopštinskom istorijskom arhivu u Šapcu... Zaslužuju li da ugledaju svetlost dana?“
Međutim, ispostavilo se da Jelini rukopisi nikada nisu ni stigli do Arhiva. Da jesu, morali bi biti zavedeni.
- U zbirci Pokloni i otkupi imamo 1463 predmeta u dvadeset i dve arhivske kutije. Fond se vodi hronološki, iz dana u dan, od 1953. godine. U pitanju su pojedinačna i grupna dokumenta - fotografija, tekst, knjiga, naučni rad, nešto što je zanimljivo za prošlost ovog kraja... Svaki dokument dobija svoju signaturu i ne može da se zagubi, kaže istoričar Radomir Petrović.
U Međuopštinskom istorijskom arhivu, godine 1956. pod rednim brojevima 106, 106a, 107, 108 i 108a, zavedeni su pokloni Jele Spiridonović Savić: pesma u rukopisu Pocerju, njena i biografija njenog oca, pismo Mihaila Spiridonovića njegovoj verenici Olgi i pozivnica za njihovo venčanje upućena Janji i Jeleni Spridonović (Jelini deda i baba po ocu).
Pronašli smo pismo, koje je 11. oktobra 1956. godine tadašnji upravnik Državnog arhiva u Šapcu Slobodan Petrović uputio Jeli Spiridonović Savić. U tom pismu, on moli pesnikinju da mu pošalje svoju biografiju, „a ona će se nalaziti na prvoj strani Vaše fascikle koju ću obrazovati odmah po prijemu onih Vaših omiljenih pesama koje ste mi obećali.“ U istim redovima se navodi: „i pored Vaše divne skromnosti, nikako ne odustajem od namere da Vaše ime stavim u red naših znamenitih Podrinaca.“ Još traži od nje biografiju njenog oca Mihaila i neki dokument njegovom rukom pisan. Očigledno je da mu je Jela brzo odgovorila na to pismo, jer upravnik piše sledeće, 30. oktobra iste godine. U ime Arhiva, zahvaljuje joj na „dokumentima koja ste nama poslali“.
I to je sve. Nigde nema ni pomena o njenim neobjavljenim delima, osim što ih je Jela pedantno nabrojala u biografiji koju je poslala. Ali, rukupisa nema. U Arhivu nikada nisu ni bila. Gde su?
Apelujemo na naslednike dela Jele Spiridonović Savić, njene potomke, poštovaoce i celokupnu javnost da se, ukoliko poseduju bilo kakvu informaciju o Jelinim nestalim rukopisima, jave u redakciju „Glasa Podrinja“. Podsećamo da Međuopštinski istorijski arhiv otkupljuje dela koja su od važnosti za kulturu Šapca i Srbije. Verujemo da bi se i Grad rado odazvao i nagradio ovu pažnju.
Jela je otišla u svet u koji je za života verovala, u septembru 1974. godine. Četrdeset i tri godine su prošle. Još jednom apelujemo na svest i savest javnosti da otrgnu zaboravu pesme Nemanjići, poemu Dnevnik pesnika lutalice, bajke Između sna i jave, eseje Susreti II, Pripovetke II, opaske Prah s leptirovih krila i roman Zapisi pravednog Ilije.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa