6. april 2017.6. apr 2017.
U SUSRET SVETSKOM DANU ZDRAVLjA

DEPRESIJA MOJA MILA

Sutra je Svetski dan zdravlja, koji ove godine apostrofira depresiju. Naše sagovornice poručuju: Prihvatite svoju depresiju, ali se nemojte identifikovati sa njom
Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, uz podršku Ministarstva zdravlja Republike Srbije i Svetske zdravstvene organizacije – Kancelarije za Srbiju, svake godine obeležava 7. april, Svetski dan zdravlja. Ove godine Svetski dan zdravlja posvećen je depresiji. Depresija je bolest koju karakteriše tuga, gubitak interesovanja za događaje iz neposredne okoline, uz nemogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti u trajanju od najmanje dve nedelje. Ljudi koji pate od depresije imaju nekoliko karakterističnih simptoma: gubitak energije, promenu apetita, poremećaj sna, anksioznost, smanjenu koncentraciju, osećanje bezvrednosti, krivice i beznađa i misli o samopovređivanju ili o samoubistvu.
Cilj ovogodišnje kampanje je da se poveća broj obolelih koji će potražiti pomoć. Razgovor sa osobama od poverenja može biti prvi korak ka oporavku od depresije. Razgovarajući o depresiji sa članovima porodice, prijateljima, zdravstvenim radnicima, u školama, na radnom mestu, socijalnim ustanovama, može se smanjiti stigma koja je povezana sa depresijom.
NAJTEŽI JE
IZLAZAK
Ovogodišnji slogan Svetskog dana zdravlja obeležava se pod sloganom “Depresija – hajde da razgovaramo”. S obzirom da depresija najčešće pogađa adolescente i mlade odrasle osobe, naša prva sagovornica je lepa devojka u ranim dvadesetim, studentkinja koja ima duboko i intenzivno iskustvo življenja sa ovom bolešću.
- Depresija je mnogo uticala na moj život. Obolela sam od nje kad sam imala deset godina i nosila sam je narednih deset. Moje iskustvo je da ona ubije sve u vama... Nekada ste imali želje, prijatelje, interesovanja, snove, a onda se sve promenilo. Mislim da je najstrašnije kada mlad čovek oboli od depresije zato što gleda život pred sobom koji ne želi da živi. Najgora je nesanica kada vam svakakve misli padaju na pamet, ne samo suicidne... Ukoliko je osoba depresivna u periodu kad se formira kao ličnost, pasivnost ostavlja ozbiljne posledice... Teško je gledati bliske ljude koji pate zbog toga i pokušavaju da dopru do vas, ali ne mogu. Nije suicidnost najgora stvar, nego život u depresiji. Ima više faza depresije, a jedan od najtežih je izlazak iz nje.
Zašto je najteži rastanak sa depresijom?
Zato što je to stanje na koje se naviknete i koje postane deo vas. Komotno je biti u depresiji, jer ne morate ništa da radite, da se interesujete za bilo šta, da se družite, izražavate svoje mišljenje... Depresija je posebno komotna za čoveka koji je lenj. Mnogi ljudi ostaju u depresiji zato što ne žele da izađu iz nje.
Šta biste poručili našim čitaocima?
U našem društvu postoji velika stigma u vezi sa depresijom, nerazumevanje... Kada ste fizički bolesni, ne morate da idete u školu, ili na posao. Kad vas boli duša, onda to morate da uradite, a depresija vas onemogućava da funkcionišete. Ako ste u ozbiljnoj depresiji, vi zaista ne možete da obavljate svakodnevne funkcije, a to ljudi ne razumeju. Misle da ste lenji, neodgovorni, bezobrazni, razmaženi, arogantni, niko ne shvata da ste bolesni. Mene je najviše bolelo nerazumevanje. Najvažnije je da znate da vi niste vaša depresija, da se ne identifikujete sa njom.
PRIHVATILA SAM SVOJU DEPRESIJU
S obzirom da depresija češće pogađa osobe ženskog pola, i druga naša sagovornica je dama, lepa i uspešna, u ranim četrdesetim, koja ima višedecenijsko iskustvo depresije.
- Moja depresija je počela je u tinejdžerskom periodu, kad sam imala dvanaest godina. Iako stručnjaci tvrde da je to normalno za taj uzrast, tada tu informaciju nisam imala i ne znam koliko bih bila spremna da je prihvatim. To su bili periodi najdubljeg crnila, kada po petnaest dana nisam mogla da prestanem da plačem. Trudila sam se da izgledam normalno u školi, a kod kuće sam samo sedela i zurila u zid. Često sam dolazila na samu ivicu samoubistva, koje je izgledalo kao jedini izlaz i rešenje... U tom periodu, našla sam neko utemeljenje u svetloj budućnosti, mislila sam da će se neke stvari promeniti, da su uzroci u okolini, da me drugi ne shvataju i da ne mogu da prihvate moju posebnost... Kad je došao dan o kom sam maštala, kad sam upisala fakultet, a ništa nije bilo onako kako sam očekivala, ponovo me je “spucalo”, nisam mogla da dođem sebi. Šta više, u tom periodu se produbio moj odnos sa besmislom, zato što nije postojalo ništa za šta bih se “uhvatila”. Shvatila sam da sam već deset godina u depresiji i da ne mogu da pronađem oslonac u svom životu i svoju svrhu. Počela sam nekako da se nosim sa svojim životom i prihvatam da samoubistvo nije rešenje jer bi povredilo ljude koje volim, ostavilo pustoš za sobom. Međutim, kako je vreme prolazilo, moja depresija je bivala sve dublja, sve teže sam podnosila te “crne dane”, počelo je da bledi i osećanje obaveze prema porodici, pojačale su se suicidne misli... Tako je bilo dok nisam dotakla dno, dok nisam došla do onog trenutka za koji naš narod kaže “Ili si pokojnik, ili pukovnik”. Trebalo je nešto da me ošamari da bih shvatila da nešto moram da promenim. Krenula sam na terapiju, počela da “čeprkam” i radim na sebi. Kad mi je poznanica rekla da je ona zavolela svoju depresiju, pomislila sam da je to nemoguće. Međutim, vremenom sam došla do toga da iz tih stanja izlazim jača, a kad osetim da ću da utonem u crnilo, ne borim se, nego se prepustim da bih videla šta će se da se dogodi. Od kada se tako ponašam, primetila sam da su depresivni periodi sve blaži i da sve kraće traju, čak da su ta stanja sve kreativnija. Iz tog suočavanja sa samim sobom, zaista izrone neke stvari za koje čovek nije znao ni da postoje u njemu, oseća se jačim i zna da može da nastavi dalje. Promenio se moj odnos prema depresiji, ne borim se više sa njom, nego je prihvatam. Da li bi taj put bio toliko dug da sam imala neku pomoć sa strane u tinejdžerskom periodu, to je već druga priča.
NISTE SAMI
Šta možete da učinite ukoliko ste depresivni? Pre svega, razgovarajte sa nekim kome verujete. Informišite se, čitajte literaturu koja obrađuje ovu temu. Na primer, knjigu Viktora Frankla Zašto se niste ubili? Ili Budite sebi psihoterapeut od Dženet Rejnvoter. Ukoliko ste oboleli od teške depresije i imate suicidne misli, obavezno potražite stručnu pomoć. Znajte da niste usamljeni - depresija je čest poremećaj koji pogađa ljude različitih profila i starosnog doba, iz svih sfera života, u svim zemljama sveta.
Depresija je jedan od vodećih uzroka opterećenja stanovnika bolestima u Srbiji. Prema podacima iz izveštaja Svetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine, od depresije u Srbiji pati 419.302 osobe, odnosno, 5% populacije. U ukupnom rangiranju, za osamnaest odabranih poremećaja zdravlja, depresija je bila na četvrtom mestu. Ova bolest više pogađa žene kod kojih zauzima treće mesto, dok je kod muškaraca opterećenje depresijom na šestom mestu.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa