KAKO SE U PROTEKLIH 66 GODINA ČUO GLAS PODRINjA
GRMLjAVINA I ŠAPAT
Kada je 16. decembra 1944. godine, u tek oslobođenom Šapcu, grupa ljudi: Mile Borisavljević, Nikola Miler, Mihailo Renovčević, Đorđe Stanimirović, Milovan Batanović Batan i Velibor Popović izašla pred javnost sa prvim brojem novina kojima su dali ime Glas Podrinja, vrlo je verovatno da nisu ni pomišljali da su tim činom postavili temelje jednom od stubova šabačke kulture po kome se ovaj grad i celo Podrinje prepoznaju. Energijom oslobodilaca i pobednika, grejani revolucionarnim žarom ljudi koji su želeli da stvore novi svet, oni su Glas Podrinja ponudili čitaocima kao novine koje imaju za cilj da prosvećuju i kulturno uzdižu narod.
Taj cilj kulturne i prosvetiteljske misije uredništvo Glasa Podrinja formulisalo je u uvodniku prvog broja sledećim rečima: U obnavljanju života i rada u oslobođenim krajevima naše Otadžbine, jedno od prvih i najvažnijih pitanja koja se postavljaju uporedo sa našom oslobodilačkom borbom, jeste pitanje prosvećivanja i opštekulturnog uzdizanja najširih slojeva našeg naroda, kao osnova za privredni i socijalni napredak naše zemlje. Tome zadatku namenjen je i Glas Podrinja koji danas počinje da izlazi u oslobođenom Šapcu.
Od tog 16. decembra, do danas, 16. decembra ove 2010. godine, proteklo je punih 66 godina, a Glas Podrinja se 3295 puta obraćao svojim čitaocima. U tom obraćanju Glas je nekada pobednički grmeo, a nekada postiđeno šaputao kao preplašeni osnovac pred strogim pogledom učitelja. Od prvog broja, u kome je u uvodniku reč Otadžbina zapisana velikim slovom - da se zna da je Otadžbina velika i posebna - preko godina i decenija glorifikovanja radničke klase, socijalizma, Tita i samoupravljanja, pa do odbacivanja svih tih ideja i ljudi i glorifikovanja onih koji su decenijama bili odbacivani i izopštavani, Glas Podrinja je ipak uspevao da ostvaruje kontakt sa svojim čitaocima i da zajedno sa njima deli vrednosti aktuelnog društvenog trenutka. Uspevao je, uz veće ili manje rizike i posrtanja, da mu čitaoci veruju i da se pozivaju na njegov stav i njegovo mišljenje. A to je, valja priznati, cilj svih ozbiljnih novina.
Taj cilj kulturne i prosvetiteljske misije uredništvo Glasa Podrinja formulisalo je u uvodniku prvog broja sledećim rečima: U obnavljanju života i rada u oslobođenim krajevima naše Otadžbine, jedno od prvih i najvažnijih pitanja koja se postavljaju uporedo sa našom oslobodilačkom borbom, jeste pitanje prosvećivanja i opštekulturnog uzdizanja najširih slojeva našeg naroda, kao osnova za privredni i socijalni napredak naše zemlje. Tome zadatku namenjen je i Glas Podrinja koji danas počinje da izlazi u oslobođenom Šapcu.
Od tog 16. decembra, do danas, 16. decembra ove 2010. godine, proteklo je punih 66 godina, a Glas Podrinja se 3295 puta obraćao svojim čitaocima. U tom obraćanju Glas je nekada pobednički grmeo, a nekada postiđeno šaputao kao preplašeni osnovac pred strogim pogledom učitelja. Od prvog broja, u kome je u uvodniku reč Otadžbina zapisana velikim slovom - da se zna da je Otadžbina velika i posebna - preko godina i decenija glorifikovanja radničke klase, socijalizma, Tita i samoupravljanja, pa do odbacivanja svih tih ideja i ljudi i glorifikovanja onih koji su decenijama bili odbacivani i izopštavani, Glas Podrinja je ipak uspevao da ostvaruje kontakt sa svojim čitaocima i da zajedno sa njima deli vrednosti aktuelnog društvenog trenutka. Uspevao je, uz veće ili manje rizike i posrtanja, da mu čitaoci veruju i da se pozivaju na njegov stav i njegovo mišljenje. A to je, valja priznati, cilj svih ozbiljnih novina.
Najnoviji broj
24. april 2025.