29. decembar 2011.29. dec 2011.
ŠABAC MOJE MLADOSTI

ZIMSKE ČAROLIJE (1)

Zimu i zimske čarolije pamtim po velikim šabačkim snegovima. Počnu u novembru. Iz Benske bare do OŠ „Janko Veselinović“, išli smo kroz bele katakombe, složno smo ih kopali/krčili put do svojih kuća i radnih mesta. U Bari beše i veliko brdo, danas je tu bife „Pod orajem“, pred rušenjem. Sankali smo se i skijali s vrha brda. Saonice, smučke i klizaljke pravili smo od starih korita, plotova i kukuruzovine. Dole led ledeni, ispod leda baruština. U nju smo se leti kupali, ili smo lovili žabe i somčiće na lisku. Udica od „skovrnute“ čiode ili igle. Jednom, led puče, upadosmo u vodu, neki podobijaše groznicu, „upalu pluća“. Ako, i dalje tako!, grdili su nas naši matorci. Prezdravimo, i opet po starom.
Pred zimski raspust, OŠ/Jankova, slavili smo Novu godinu unapred. Svako odeljenje vaška obaška. Kakve jelke, ukrasi, prskalice, prangije, petarde, garderoba. U danas nepostojećim knjižarama kod Pošte i „Borova“, i u Radio centru kupovali smo „guverniranu raznobojnu hartiju“. Pravimo trake i lančiće. Ukrašavamo plafon, prozore, tablu, vrata. Što dalje od čunkova, da se ne zapalimo, imali smo „bubnjarice“, za parno grejanje nismo znali. Jednom, umalo da ostanem bez prsta. Sklanjali smo u stranu teške drvene skamije/klupe, pa se priklještim. I dandanji imam na kažiprstu desne ruke „mrtvu kost“ koja onda izniče. Žiga pred promenu vremena. Ne beše ni muzike, ni igranke. Ne znamo za gramofon, kasetofon, magnetofon, mini i maksi linije. Recitujemo pesmice o zimi i Novoj godini, to je sve. Poneka devojčica pljune na crvenu guverniranu hartiju, hartija pusti boju, devojčica narumeni obraze i usne. Odmah grdnje od strane prosvetara: Sram je bilo! Pa tako rade samo one koje se „skurvavaju“. Jadni, nismo znali ni šta znači skurvavati se. Za razliku od današnjih generacija, kojima Nova godina služi da se pokažu u garderobi, šminkanju, ljubovisanju, bacanju pirotehnike. A tek muzika! Tekstovi za legendu: Spavam s tvojim gaćicama/Poprskao si me virusom ljubavi/ Otmi me, rasturi me/Dođi da probaš moju picu... Jednu Novu godinu, šezdesetih, kad poodrastasmo, moje rnr društvo i ja, slavili smo, uz gramofon na produžni gajtan iz moje sobe, i vareniku, ispod moje šupe. Sneg zavejao, milina božja. Velja Nenadović, Dule Bugarski, Milorad Stepanović Belala, Aleksandar Konstantinović Ćamil, Zoran Janković, moj brat Moki i ja. Uoči Nove godine dobio sam iz Engleske paket originalnih albuma Stounsa i Bitlsa, pa „da se deca raduju“, uz rnr muziku. Uslikah ovo novogodišnje radovanje pod šupom i u snegu, mojim ruskom „zenitom“. Danas je tu hotel „Sloboda“...

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa