Tragična sudbina Darinke i Marka nakon 27 godina ponovo pred čitaocima. Stependićev roman realizma prikazuje Mačvu, njenu ravnicu i ljude, bez ulepšavanja i romantizacije
Roman „Svadba bez Darinke“ Živorada Stepandića doživeo je novo izdanje nakon 27 godina. Potresna priča o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih iz Mačve ponovo je pred čitaocima zahvaljujući inicijativi porodice, odnosno ćerke autora Tamare Pejić, koja je, kako kaže, želela da „Dara nastavi da živi“.
Foto: "Glas Podrinja"
„Svadba bez Darinke“ prvi put je objavljena 1998. godine u izdanju „Grafomačve“ iz Bogatića. Roman, na kojem je Stepandić radio s prekidima gotovo deceniju izazvao je pažnju javnosti. Prvo izdanje je rasprodato, a knjiga je u godinama koje su sledile nastavila da živi među čitaocima, u bibliotekama, preko kopiranih primeraka, ali i u neovlašćenim izdanjima.
Roman koji je nadživeo svoje junake Radnja romana zasnovana je na istinitim događajima iz tridesetih godina prošlog veka. Glavni junaci, Darinka Lazić i Marko Dostanić, pokušavaju da se izbore za svoju ljubav u svetu u kojem volja zajednice ima veću težinu od želje pojedinca. Njihova tragedija prerasta u svedočanstvo o vremenu, društvenim pravilima, emocijama, ali i o Mačvi kakva je nekada, a mnogi bi rekli i sada, ponosna, čvrsta, ali nežna.
Stepandićev realizam prepoznatljiv je po jeziku, dijalozima i sposobnosti da u svakodnevici pronađe dramu života. Kroz precizne opise i ton koji čuva ritam mačvanskog govora, autor je stvorio priču koja spaja dokumentarno i lirsku emociju.
Foto: "Glas Podrinja"
Dara je morala da nastavi da živi Ideja o reizdanju potekla je od Tamare Pejić, ćerke Živorada Stepandića, koja je smatrala da je obnavljanje knjige zavet „Dari, ocu, porodici i zavičaju“.
-Verujem da je Dara bliska svima. Otac je pisao jezikom koji svi razumemo, ali je savršeno znao da opiše mentalitet Mačvana. Želela sam da ova knjiga ponovo dođe do ljudi, jer njena poruka uvek aktuelna- kaže.
Novo izdanje posvetila je svojoj majci koja je bila pristuna dok je roman nastajao, kao i kasnije, kada je pokrenuta priča o novom izdanju.
-Do pre nekoliko godina nisam ni znala koliko je knjiga čitana i tražena - dodaje Tamara.
-Sve je počelo kada sam otvorila profile na društvenim mrežama pod nazivom „Svadba bez Darinke“. Javljali su mi se iz Srbije i dijaspore, sa porukama podrške, sećanjima i pitanjima gde mogu da kupe knjigu. Tada sam shvatila da Darinka i dalje živi u sećanju čitalaca.
Za Tamaru, ceo proces bio je duboko ličan i emotivan.
-Od trenutka kada je roman prvi put objavljen do danas, odrasla je jedna nova generacija. Želela sam da Darinku približim i njima, da je predstvim kao priču o ljubavi, dostojanstvu i vremenu koje nas oblikuje. Dara je imala svoj život, a nadam se da će ga nastaviti i dalje.
„Knjige, za razliku od ljudi, imaju duži vek trajanja jer im se život umnožava sa svakim novim čitaocem.“, navodi porodica. Novo izdanje „Svadbe bez Darinke“ potvrđuje upravo to, da knjige ne zastarevaju dokle god postoje ljudi koji ih čitaju, pamte i prenose
Život jedne knjige Jedan primerak prvog izanja čuva se u Zavičajnom odeljenju Biblioteke šabačke, dok su mnogi pozajmljeni primerci zauvek ostali kod čitalaca. Novo izdanje objavljeno je zahvaljujući porodici autora, „Eliksir“ fondaciji, Opštini Bogatić, kao i podršci brojnih pojedinaca koji su pomogli da roman ponovo ugleda svetlost dana.
Kulturni odjek romana Popularnost „Svadbe bez Darinke“ prevazišla je književne okvire. Roman je inspirisao umetnike iz različitih oblasti: dr Boban Berić iz Bogatića naslikao je dve slike prema motivima knjige. U dvorištu crkve u Mačvanskom Metkoviću naslikana je zidna slika sa likom Darinke, a Amatersko pozorište „Vožd“ iz Mišara postavilo je 2011. godine predstavu po motivima romana koja je izvođena i u bečkom teatru „Akzent“.
Pisac koji je dao glas ravnici Živorad Stepandić (1942–2001), rođen u Banovom Polju, bio je jedan od najistaknutijih autora mačvanske književnosti. Njegovo stvaralaštvo pripada tradiciji srpskog realizma, ali bez idealizacije sela, s dubokim razumevanjem ljudi, njihovih slabosti i čvrstine. Pored „Svadbe bez Darinke“, Stepandić je autor i romana „Na tuđoj zemlji“, objavljenog posthumno, koji kroz istorijski okvir Drugog svetskog rata nastavlja da istražuje sudbine običnih ljudi Mačve.
Priča koja traje „Knjige, za razliku od ljudi, imaju duži vek trajanja jer im se život umnožava sa svakim novim čitaocem.“, navodi porodica.
Foto: "Glas Podrinja"
Novo izdanje „Svadbe bez Darinke“ potvrđuje upravo to, da knjige ne zastarevaju dokle god postoje ljudi koji ih čitaju, pamte i prenose.
Darinka Lazić i Marko Dostanić ostaju deo kolektivnog sećanja Mačve, a Stepandićeva reč je vraćena među čitaoce. Ona traje, nastavlja da živi u svakom novom čitanju, ističe Tamara.
Knjiga će 20. novembra biti promovisana u Šapcu, u Kulturnom centru od 18 časova, čime će, kako najavljuju organizatori, „Dara simbolično ponovo stati pred svoje ljude“.