21. maj 2015.21. maj 2015.
DA SE NE ZABORAVI

PRVA ŽENA LEKAR U SRBIJI

Stupajući u život i hodeći njime u potrazi za smislom čoveku nije dato da predvidi sve zamke i iskušenja koje ga čekaju Možda, kada bi to znao, ne bi istrajao na putu potrage, već bi zbog straha i neverice odustao. Samo posvećeni izbegnu svaku dilemu i pronađu smisao svoga življenja. Svakako da ih na tom putu prati promisao, upućuje nužnost i nagrađuje slučajnost. Primer napred napisanog je život dr Draginje -Drage Ljočić, prve žene lekara u Srbiji.
Promisao Gospodnja da se Draginja - Draga Ljočić rodi u Šapcu 1855. godine od oca Dime i majke Marije, kao peto dete. Nakon izgubljenog sudskog spora sa Kurtovićima (nezadovoljan ishodom suđenja Dima Ljočić je sa istomišljenicima organizovao satiričnu sahranu „pravde“ u Šapcu) osiromašeni roditelji su po nužnosti odlučili da decu šalju u škole, radi obezbeđenja sigurnijeg i izvesnijeg života. Pa su tako sinovi: Đura, Svetozar i Mihailo stupili u vojnu školu Jelena u učiteljsku a najmlađu Dragu kao svoju miljenicu, povela je njena učiteljica Persida Pintereović u Beograd, pošto je postala predavač na Visokoj školi.
Slučajnost u životu Drage Ljočić je jedno saznanje da je jedna Engleskinja postala lekar zbog koje je donela čvrstu odluku da studira medicinu Vlasti joj nisu dale stipendiju ali ona odlazi u Cirih i sa 17 godina upisuje se na Medicinski fakultet 1872. godine. Tada je Ciriški univerzitet jedini u Evropi prihvatio da i žene studiraju medicinu.
Marljiva, savesna i uporna Draga, uz pomoć braće, uspeva da studira, a kad izbije srpsko-turski rat 1876. godine ona u nacionalnom zanosu pre-kida studije, te kao i Laza Lazarević u Berlinu vraća se u Srbiju da pomogne. Njenom idejom bivaju oduševljene koleginice Ruskinje, pa sa Dragom u Srbiju dolazi pet Ruskinja. Jedna od njih, Marija Fjodorovna Zibold, svoj život posvetiće Srbiji i umreće u dubokoj starosti 1939. godine u Beogradu (i tu sahranjena uz vojne počasti kao srpski oficir). Po završetku rata Draga se vraća u Cirih i okončava studije 1879. godine. Njen diplomski rad je bio naslovljen Prilog operativnoj tehnici fibromioma materice.
Sa okončanjem studija činilo se da su okončane i teškoće. Ali, teškoće doktorki Dragi tek slede. Naime, u Srbiji se još ne oseća evropski duh pa njena molba za radnu dozvolu ne biva uslišena, već Ministarstvo zdravlja formira stručnu komisiju koja treba da proveri njeno znanje. Zapravo, dr Draga je svojim znanjem fascinirala komisiju. Dozvolu za rad je dobila, ali ne i posao. Posle mnogo pokušaja tek 1882. godine konačno biva primljena u državnu službu ali sa zvanjem (i platom) lekarskog pomoćnika. Ova odluka pobudila je u doktorki Dragi želju da povede višedecenijsku borbu za rodnu i profesionalnu ravnopravnost. Udajom za Rašu Miloševića, jednog od tribuna Radikalne stranke, njen položaj je dodatno bio otežan. Raša biva optužen za organizovanje i učešće u Timočkoj buni i osuđen na smrt. Na sreću zalaganjem Marije Fjodorovne Zibold, Rusija i Austrija intervenišu pa kralj Milan smrtnu kaznu preinačuje u vremensku.
Izbijanjem srpsko-bugarskog rata 1885. godine Draga sa jednogodišnjom ćerkom Spomenkom i mužem na robiji prihvata dužnost da bude jedini lekar u tri bolnice: Opštoj državnoj, Zaraznoj i Bolnici za ranjene. Pored toga radi u ambulanti za sirotinju. Ovakav rad je bio njen prilog borbi za ravnopravnost u pravima sa muškarcima, protiv potcenjivanja od strane administracije i, uopšte, za vrednovanje ženskog rada.
Zbog stalne borbe za pravdu 1889. godine biva otpuštena iz državne službe. Svejedno, već je njen ugled dovoljno veliki te joj olakšava dalju borbu. U međuvremenu Raša je stigao sa robije, pa uz prvorođenu ćerku Spomenku stižu još tri ćerke: Radmila, Zorka i Olga. Draga i dalje drži ambulantu za sirotinju radi za radnike Monopola, radi u Zadužbini Nikole Spasića, prevodi stručnu literaturu učestvuje u radu Srpskog lekarskog društva. Sa milosrdnim ljudima osniva Materinsko udruženje, prvi je lekar u tek osnovanom Domu za nahočad, i osniva Srpski narodni ženski savez 1906. godine. Neumorna i uporna sve više postaje institucija sama sobom. Ćerka Radmila takođe završava medici-nu u Cirihu 1911. godine.
Srbiju opet čekaju ratovi, dr Draga balkanske ratove provodi u Beogradu a po izbijanju Prvog svetskog rata odlazi prvo u Niš, a potom preko Skoplja u izbeglištvo - Rim, Lozana, Ženeva. Tamo organizuje prikupljanje pomoći za srpske zarobljenike po austrougarskim logorima. Muž Raša i ćerka Radmila prelaze albansku Golgotu i sastaju se u Švajcarskoj. Po završetku rata svi se vraćaju kući, a Draga posebnim ukazom biva vraćena u državnu službu 1919. godine, posle 20 godina. Opet je neumorna, organizuje prikupljanje sredstava za gradnju Memorijalne bolnice „Dr Elsi Inglis“ na Dedinju u znak zahvalnosti engleskim i škotskim lekarima.
Život Drage Ljočić ugasio se petog novembra 1926. godine u Beogradu. Po njenoj smrti, kao prvoj ženi lekaru u Srbiji, posvećena joj je jedna soba u bolnici na Dedinju.
Burno žitije i lekarsko dobročinstvo dr Drage Ljočić nije razvejalo vreme. Odvažnom borbom delatno je potvrdila kako se ostvaruju životni snovi, brani dostojanstvo i voli otadžbina. Hvala joj za sve!

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa