Žene u menopauzi posebno su izložene riziku od osteoporoze, bolesti koja tiho napreduje i najčešće se otkrije tek nakon preloma. Smanjen nivo estrogena u ovom periodu života ubrzava gubitak koštane mase, zbog čega je prevencija od ključnog značaja
Osteoporoza je prvi put opisana 1830. godine od strane francuskog patologa Lobštajna, koji je promene na kostima kod starih ljudi nazvao rupe u kostima. Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije MSc. dr Branko M. Vujković ističe da je ovo oboljenje od tada sve bolje proučavano, ali da je pravi napredak u dijagnostici i lečenju napravljen tek u drugoj polovini 20. veka.
-Od kada je prvi put identifikovana do danas ne razlikuju se mnogo osnovni postulati lečenja. Pre svega to je promena načina života, više boravka na suncu, radi sinteze vitamina D, umerena fizička aktivnost koja stimuliše jačanje kostiju i ishrana bogata kalcijumom. Za teže pacijente koji su imali prelome kao posledicu osteoporoze tada je savetovan isključivo odmor, što je vremenom promenjeno. Revolucija u dijagnostici i terapiji osteoporoze počinje tek krajem 20. veka kada je razvijen prvi DEKSA skener namenjen za merenje gustine kostiju. Praktično, radiološkom metodom dijagnostikuju se vrednosti gustine kostiju najčešće na pršljenovima slabinskog dela kičmenog stuba i na kuku. To je omogućilo i praćenje lečenja, kao i dinamiku lečenja, navodi dr Vujković.
Naš sagovornik ističe razliku između osteopenije i osteoporoze. Osteopenija je početni stepen bolesti, kada smanjenje koštane gustine još nije dovoljno izraženo da bi se govorilo o osteoporozi. -Dobra stvar je da se gustina kostiju može popraviti. Kost raste tamo gde je izložena pritisku, što znači da fizička aktivnost ima ogroman značaj. Zbog toga se programi fizičke aktivnosti u osteoporozi oslanjaju na vertikalno opterećenje kostiju, odnosno sve fizičke aktivnosti koje podrazumevaju pritisak na kosti. Naravno, to mora da se dozira u odnosu na stepen smanjenja gustine kostiju. Korisni su šetnja uzbrdo, uz stepenice, plivanje. Fizička aktivnost je i prevencija i način lečenja. Pored rekreativnih aktivnosti tu su i klasične vežbe za jačanje mišića, a jako važne su i vežbe za poboljšanje ravnoteže, jer svaki pad ukoliko se ima osteoporoza, povećava šansu za prelom neke kosti, navodi dr Vujković.
Foto: Glas Podrinja
Kao jedan od prvih simptoma koji može ukazati na postojanje bolesti, izdvaja bol u leđima. Žene ovaj simptom često povezuju sa drugim razlozima.
-Mnoge žene u menopauzi javljaju da imaju hroničan bol u leđima. Taj bol može biti posledica sleganja pršljenova, što je u suštini vrsta preloma, ali bez dislokacije, pa često prođe neprimećeno. Zato je obavezan deo pregleda kod novonastalog bola koji duže traje, kao i kod hroničnog bola kod žena, da se uradi rendgen. Bol i prelom se ne mogu izlečiti adekvatno ako se ne leči osteoporoza.
Kada je reč o faktorima rizika, dr Vujković navodi više njih. Određenu ulogu igra nasledni faktor, ali i brojni faktori na koje se može uticati.
-Nasledni faktori svakako imaju svoju ulogu. Ukoliko je majka imala osteoporozu, povećan je rizik da će i ćerka imati. Ali ne manje značajan je i stil života. Nedovoljna fizička aktivnost, nepravilna ishrana, gojaznost, ali i izrazita mršavost, pušenje, alkohol, kao i produžena terapija kortikosteroidima, sve to doprinosi razvoju osteoporoze. Posebno je značajan period menopauze, jer se smanjenjem nivoa estrogena gubitak koštane mase ubrzava. Kod žena koje uđu u ranu menopauzu rizik je još veći. Iako žene kod kojih je veštački izazvana menopauza dobijaju suplementaciju koja nadoknađuje manjak estrogena, u značajno većem su riziku za nastanak osteoporoze. Naša preporuka je obavezno jedan skrining pregled koštanog sistema godišnje, kaže dr Vujković.
Procenjuje se da oko 400.000 žena u Srbiji boluje od osteoporoze, ali samo jedna od pet ima postavljenu dijagnozu, a da samo 30 odsto njih ima adekvatno lečenje. To znači da veliki broj žena živi sa ovom bolešću, a da nije ni svestan. -Najčešće se dijagnoza postavi tek kada se dogodi prelom, a to je već kasno. Uveren sam da većina preloma, pre svega kuka, a onda i ručnog zgloba kod žena, u pozadini ima neki nivo osteoporoze. Zato je skrining najvažniji. Jednom godišnje svaka žena u menopauzi trebalo bi da uradi merenje gustine kostiju, jer je to jedini pouzdan način da se otkrije bolest na vreme, zaključuje dr Branko M. Vujković.
Lečenje je uvek kombinacija više mera. Pored lekova koji se koriste u terapiji, izuzetno je važno da žena bude fizički aktivna, da unosi dovoljno kalcijuma i vitamina D, kao i da redovno ide na kontrole. Veoma je važno da se ne čeka prvi prelom, nego da se gustina kostiju meri preventivno.
-Ljudi često misle da ako imaju bol ne treba da se kreću. Naprotiv, upravo je suprotno. Najbolja prevencija je da žena bude fizički aktivna. Ukoliko krenu bolovi u menopauzi, da ne misle da je reuma, pogotovu ako ne prolazi od lekova ili krema namenjenih tome. Obično bude bol u leđima koji ne može potpuno da se eliminiše lekovima. Tada treba da se uradi pregled da se vidi da li postoji smanjenje koštane gustine, a onda i laboratorijska dijagnostika koja podrazumeva merenje elektrolita, kalcijuma, fosfora iz krvi i aktivnog vitamina D, da bi se videlo da li treba da se krene sa suplementacijom, navodi dr Vujković.