31. avgust 2017.31. avg 2017.
Ekonomski barometar

KOLjI VOLA ZA DVA HEKTARA

Zakonom „braniš“ od nečega što nije realna opasnost, a „hraniš“ ono što je stvarno opasno. To je definicija izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojima je predviđeno da građani EU deset godina moraju da budu nastanjeni u opštini gde se nalazi zemlja za kupovinu. Plus da ga tri godine obrađuju, da imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo u trajanju od 10 godina neprekidno, i da imaju mašine i alate za obradu. Pa kad ispune sve ove uslove, moći će da kupe maksimalno dva hektara poljoprivrednog zemljišta. Čoveku, koji nema pojma o čemu se radi, ostaje samo da zaključi. Svaka im čast. Stranci da sutra krenu sa pripremama, tek za 10 godina mogu stići do 2 hektara „srpske“ zemlje.
Što bi bilo opravdano i “patriotsko”, da ne postoji “naličje” po kome pravna lica mogu da kupe koliko hoće. Osnuju firmu za hiljadu dinara, pa počnu kupovati. Gaje i sade ono što daje najviše para. Kao domaćim pravnim licima čiji su osnivači strana fizička (možda baš oni koji bi po izmenama Zakona morali da čekaju 10 godina) slede im subvencije za novozaposlene radnike, jednokratna davanja po hektaru, refakcija (povraćaj) za novu opremu, IPARD fondovi. Tako da već na startu, pre nego što uđu na njivu ili voćnjak, zarade. Čitav profit mogu slobodno preneti u svoje zemlje. Plate 10 posto poreza na dobit(kao i svi ostali), pa rade šta hoće. Šalji i troši neto profit u svojoj zemlji, ili kupuj novu zemlju u Srbiji.
Što dokazuje da je ovo agrarna politika za “malog Pericu”. Što bi neko čekao 10 godina za dva hektara, kad može osnovati “srpsku” firmu, kupiti hiljade hektara, dobijati subvencije i profit koristiti kako hoće? Setimo se “srpskih” stranih banaka. Koje su više desetina milijardi evra profita zaradile na kreditima našim pravnim i fizičkim licima, i odnele u inostranstvo. I nikom ništa. Važno je da se naši “tajkuni” ne bogate na kamatama od “svojih” građana i preduzeća. Ili na kupljenim i zakupljenim hektarima poljoprivrednog zemljišta. Što reče Milovan Danojlić u knjizi “Čiji si ti mali”. Možeš biti najpametniji i najpriznatiji u celom svetu, u svom zavičaju u Srbiji si uvek “nečiji mali”. Koga god vreme donese i nanese, bolji je od našeg “malog”. Tako i naši “tajkuni”. Umesto da ih “gajimo” jer će pare ostati u Srbiji, nama su svi preči i poželjniji. Otkuda njemu pare, kako je kupio banku i tolike hektare? Neka je radio i neka radi šta hoće, ako plaća pristojne zarade i državne dažbine. Malo normalnije zemlje se hvale svojim bogatašima. Nama su “gadljivi”.
Ove poslednje izmene su deplasirane i zbog izmena iz 2015. godine, gde je predviđen dugoročni zakup od 30 godina, koji se može i dodatno produžiti. Šta je to nego “kupovina u oblandi”. Nije šija nego vrat. Model je dalje “oplemenjen” prijateljskim i “bratskim” dogovorima i leks specijalisima. Umesto tendera i javnih procedura. Pa su tako “braća” iz UAE(Ujedinjenih Arapskih Emirata) iz firme Al Rafaved dugoročno zakupila tri i po hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta u Karađorđevu. Tenisu je, za početak, rezervisano 2,2 hiljade hektara oko Zrenjanina. Dolazili su i Turci. I njima su obećani “specijalisi”. Poput Er Srbije, Beograda na vodi i kineskih kredita za auto-puteve. Pametni Kinezi. Neće koncesiju, hoće kredit. Pa iz “svog”kredita, sami sebi, kao izvođačima, overavaju i plaćaju. Našim podizvođačima na kašičicu. Da se podsetimo: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) je u Parlamentu ratifikovan 9. septembra 2008. godine, sa 140 glasova „za“ i 28 „protiv“. Posle je krenula ratifikacija SSP u parlamentima članicama i to je trajalo nekoliko godina, da bi ga Savet Evrope usvojio 22. jula, a stupio je na snagu 1. septembra 2013. Dokument koji je sa prilozima i aneksima imao oko 500 strana, morao se „ugraditi“ u naše Zakone i pripremiti za primenu, u prelaznom periodu od četiri godine, najkasnije do 1. septembra 2017. Sedam dana pre isteka roka, u Parlament su stigle i usvojene navodne “popravke loše ispregovaranog SSP”. Po hitnom postupku, bez ikakve javne rasprave. Tresao se Parlament, rodila se dva hektara. Potpuno bi bilo isto, i da ništa nije donošeno. Kandidata za “dva hektara” neće biti. Oni su za “unutrašnju upotrebu”. Prijateljima prodajemo i dajemo u zakup hiljade hektara. Uvek smo bili poznati po gostoprimstvu, bre.
Dragan Vujadinović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa