12. maj 2022.12. maj 2022.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

DEVOJCI ŽIVOT SPASAO LEKAR KOJI JE SLUČAJNO NAIŠAO

Ivana zahvaljujući doktoru Saši dobila drugu šansu

“Ivana je samo pala. Prišla sam da je podignem, ali nije reagovala” priča Aleksandra, Ivanina sestra “Devojka je praktično bila mrtva. Široke nereaktivne zenice, nije disala, nije imala puls. Izneli smo je iz kola i počeo sam reanimaciju” navodi dr Aleksandar Živanović
Život ponekad piše drame, a nekada i sklapa kockice kako ni najmaštovitiji filmski scenaristi ne bi mogli. Prvi maj, dan za odmor, druženje, roštilj... i jedan trenutak u tom danu kada je dvadeset trogodišnju Ivanu izdalo srce, a dr Saša baš tada prolazio tuda. Lekarska stručnost, požrtvovanost, ali i neverovatan sticaj okolnosti zaslužni su što je Ivana danas živa.

-Izašle smo da prošetamo Ivana, naša majka i ja sa decom. Ispred prvog dvorišta Ivana je samo pala. Prišla sam da je podignem, ali nije reagovala. Menjala je boje ogromnom brzinom. Otišla sam do kuće da odvedem decu i usput zvala hitnu pomoć. Kada sam se vratila videla sam da je Sale pored nje, priseća se Aleksandra Milovanović, sestra Ivane Radić iz Tabanovića, koja je prošle nedelje, usled srčanog zastoja doživela kliničku smrt.

Ivana Radić, Foto: "Glas Podrinja"


Dr Aleksandar Živanović, za prijatelje i poznanike Saša, specijalizan interne medicine Opšte bolnice “Dr Laza K. Lazarević” bio je u gradu kod devojke. Trebali su u 17.00 časova da budu kod njegovih roditelja u Tabanoviću, gde bi spremali roštilj. Sudbina je uplela prste i kasnilu su, taman toliko da stignu u pravom trenutku.

-Uobičajeno smo kasnili sa polaskom, a zatim sam ja odlučio da operem automobil. Prva perionica nije radila, otišli smo u drugu, a onda je moj brat zvao da ponesem lepinje... Negde na početku Tabanovića videli smo gužvu, neki ljudi su se držali za glavu. Moja devojka je videla dečji autić i pomislila da je detetu potrebna pomoć. Počeo sam da zaustavljam auto i video da pored ograde leži devojka. Dok sam stigao već su počeli da je unose u auto. Neko me je prepoznao i rekao da me puste do nje. Devojka je praktično bila mrtva. Široke nereaktivne zenice, nije disala, nije imala puls. Izneli smo je iz kola i počeo sam reanimaciju, odnosno ručnu masažu srca, objašnjava dr Saša koji je inače tih dana bio i na odmoru.

Prvi put je ovaj zahvat radio sam, van ambulantnih uslova. Zbog težine, uvek se smenjuju lekari i tehničari. Međutim, nikoga drugog nije bilo, kao ni vremena za razmišljanje. Radio je ono za šta se školovao, kako je najbolje znao i umeo.

-Nisam prestajao sa masažom. Umor nisam osećao. Ne mogu da procenim, ali mislim da je trajalo desetak minuta. Prvi put je udahnula duboko. Usledila je kratka pauza, a onda je počela spontano da diše, ali nije dolazila svesti. Ubrzo je stigla i hitna pomoć, kaže Saša.

Aleksandri je i dalje u mislima slika kada je Ivanin stomak počeo da se podiže sa prvim udahom vazduha. Ne pronalazi adekvatne reči kojima bi iskazala zahvalnost Saši za spašen život sestre.

-Nije odustajao ni u jednom trenutku. Ivana nije davala znake života, ali on se borio kao za nekog svog. Izgledalo je kao večnost. Mnogo ljudi se stvorilo oko njega, automobili su se zaustavljali, nudili pomoć. Radio je u takvim uslovima, pored toga i van ambulante. Nije imao ništa sem znanja i želje da pomogne. Moram da naglasim da je i hitna pomoć stigla izuzetno brzo. Lekari na urgentnom prijemu su trčali. To sam viđala samo u filmovima. Svi su se toliko borili za nju. Sada je na internom odeljenju i tamo ima kraljevski tretman, ističe Aleksandra.

Aleksandra Milovanović, Foto: "Glas Podrinja"


Da Saša nije naišao u pravom trenutku Ivana bi imala minimalne šanse, jer je masaža srca u prvim minutima ključna. Mozak bi ostao bez kiseonika i bio nepovrtano oštećen. Masažom srca imitira se njegov rad i mozak na taj način dobija kiseonik.

-Oko mene je bila gužva, što mi je u pojedinim momentima i smetalo, ali nisam video nikog sem nje. Iskreno, posle svega što sam video na poslu nisam očekivao pozitivan ishod. Tek kada sam došao kući shvatio sam šta se desilo i onda, kao lekar, počeo da analiziram šta je moglo da dovede do srčanog zastoja. Sada je najvažnije da Ivana što pre ode na operaciju. To nije veliki zahvat i omogućio bi da ona više nema aritmije, objašnjava Saša.

Ivana je došla svesti tek nakon par sati u bolnci, a tamo se i dalje nalazi. Od detinjstva je imala aritmije i pre više od dve godine je trebala da operiše srce u Beogradu, na Dedinju. Međutim, korona je sve zaustavila.

-Saša sledeći put neće biti tu, toga smo svesni. Zbog toga je neophodno da se operacija uradi što pre. Ivana je dete sa smetnjama u razvoju. Uvek je ogromna pažnja bila usmerena na nju. Ako bi joj se srce uzlupalo uvek bi rekla, ili bismo primetili po njoj. Nikada nije imala većih problema. Tog dana je sve bilo normalno. Igrala se sa mojom starijom ćerkom, pevale su, navodi Aleksandra.

Iako iz istog sela, Saša i Ivana se nisu poznavali, dok se sa Aleksandrom, sa kojom je bliži po godinama, znao “iz viđenja”.

-Nisam uspela tada ni da mu se zahvalim što je spasao život moje sestre. Sledećeg dana sam našla fiksni broj telefona, ali mi se niko nije javio. Pronašla sam ga na društvenim mrežama i, iako nije primereno na takav način, zahvalila mu se porukom. Rekao je da je to njegov poziv i da ne treba da se zahvaljujem. Ipak, to što je on uradio prevazilazi posao. Raspitivao se za Ivanu svakog dana, a kada se vratio sa odmora na posao u bolnicu, odmah je otišao da je poseti, navodi Aleksandra.

Za događaj se brzo pročulo, pa su se Radićima javljali stari prijatelji i rođaci koje nisu čuli godinama.

-Ivana je od uvek izuzetno voljena, kako u porodici, tako i dok je išla u školu. Uvek je bila prihvaćena od svih. Sada nam je data druga šansa i možda iz ovoga bude nešto pozitivno, a to je da dođe na red za operaciju ranije, kaže Aleksandra.

Dr Aleksandar Živanović počeo je da radi 1. aprila 2015. godine u službi hitne pomoći u Šapcu. Od 2018. je radio na urgentnom prijemu, a godinu dana kasnije prelazi na interno odeljenje i 2020. godine dobija specijalizaciju iz interne medicine. Specijalizacija traje pet godina. Želja mu je da subspecijalizira kardiologiju i nada se da će nova bolnica imati i angio salu koja bi pomogla u spasavanju mnogo života.


Sašu su prvo pozvale kolege iz hitne da mu odaju priznanje, a potom i koleginica iz koronarne jedinice dr Mira Pavlović koja mu je rekla da je Ivana živa zahvaljujući njemu.

Kada smo čuli za ovaj događaj potražili smo doktora Sašu kako bismo čuli njegovu stranu priče. Nismo bili optimistični po pitanju toga da će i Ivanina porodica želeti da govori o ovako osetljivoj i za njih traumatičnoj temi. Međutim, oni su oberučke prihvatili da razgovaraju sa nama, odušljevljeni idejom da svi čuju za podvig mladog šabačkog lekara.

Ivana i njena porodica su dobili drugu šansu, a nadamo se da će ova priča doći i do Beograda i da će joj biti omogućeno da što pre ode na operaciju kako bi ova priča imala konačan srećan kraj.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa