Promovisana knjiga Mirjane Ilić Kolenc „Dušo, niko nije kao ti“
Ceo život je inspiracija
Zbirka kratkih priča nas vodi kroz duhovite, tople i ponekad gorke trenutke svakodnevice
Zbirka kratkih priča profesorke srpskog jezika i književnosti Mirjane Ilić Kolenc „Dušo, niko nije kao ti“ predstavljena je u sredu, 10. decembra, u restoranu „Vizantija“. „Knjiga nas vodi kroz duhovite, tople i ponekad gorke trenutke svakodnevice. Od ljubavi u trećem dobu preko društvenih mreža, preko muških „mesečnih ciklusa“, pa sve do nesanice uz petla i hrkanje- svaka priča osvetljava komadić života u kojem se lako možemo prepoznati. Autorka sa mnogo duha, ironije i topline pokazuje da je smeh često najbolja odbrana, a da su sitne ljudske slabosti zapravo ono što nas čini jedinstvenim.
Ilić Kolenc, spisateljica i „učenica životne škole“, piše o životu tako da ga zavolimo još jednom, i to baš onakvog kakav jeste- nesavršen, smešan i neponovljiv.“
Foto: Privatna arhiva
Treći nastavak -Knjiga je treći nastavak kratkih priča „Dušo, niko nije kao ti“ i podeljena je u tri dela. Na početku ima priče o muško- ženskim odnosima, zatim priče o svemu i svačemu, na kraju ima jedan kraći dramski deo gde izdvajam ispovest prosvetnog radika, pošto sam ove godine otišla u penziju, jednostavno, neka svoja iskustva na vedar način pričam u toj ispovesti. Nadam se da će se mnogi prepoznati u svemu tome- ističe Ilić Kolenc.
Na promociji su govorili: profesorka srpskog jezika u Šabačkoj gimnaziji Tanja Ilić, spisateljica Anđelka Radovanović, Raduško Janković i Đorđe Damnjanović, a muzičku podršku, svojim numerama, pružile su „Maruške“. Promocija je bila vrlo posećena- sedamdesetak ljudi je uživalo u ambijentu „Vizantije“ i aktivno učestvovalo u svim segmentima programa, pozdravljajući ih burnim aplauzom. Atmosfera je bila odlična uz mnogo smeha i pozitivne energije.
-Bila je sjajna ta interakcija između ekipe koja je promovisala moju knjigu i publike koja je sve vreme bila aktivna i tako pažljivo pratila da je prosto bilo neverovatno, tako da su i oni na neki način učestvovali u svemu tome- ocenila je autorka.
Osvrćući se na na samu knjigu, kaže da je, iako kao nastavak tematski sledi iz prethodne dve, ima svoju posebnost.
-Prva knjiga sadrži šezdesetak priča, čita se sa dve strane i govori samo o muškim i ženskim odnosima. Druga je sa istom tematikom, ali su u njoj i dramski tekstovi. I ona je podeljena tako da se čita sa obe strane i to joj daje posebnu neku posebnost i zanimljivost. Ova treća knjiga je malo drugačije zamišljena. Opet se govori o muškim i ženskim odnosima, ali tu su i priče o svemu i svačemu. Imam takođe jedan dramski deo i poseban uvodni deo, kao i u prethodnim knjigama. Novina je to da sam preko CHAT GPT-a uradila koricu. Čak sam pokušala da se malo našalim, pa da tako dobijem i recenziju, tako da CHAT GPT nazivam svojim digitalnim saradnikom- navodi Ilić Kolenc.
Foto: Privatna arhiva
Motivacija je svuda Motivaciju za pisanje, ističe, pronalazi u svemu što se oko nje dešava, verujući da je život sam po sebi inspiracija ako ga istinski živimo.
-U šetnji zapazim nešto što je na prvi pogled obično, ali meni bude interesantno, u vremenu provedenom s prijateljima, na poslu, samo treba imati oštro oko i zapaziti taj momenat. Moj moto je: „Ceo život je inspiracija“. Ako ga shvatate vedro, jer život je neponovljiv, on se jednostavno dešava. Sve ono što se dešava oko nas, ako prođe kroz nas, to je ta prava stvar- ističe ona.
Za nju je pisanje opuštanje i relaksacija i ne doživljava ga kao isrpljujući čin i napor, već ispunjenje.
-Nema pravila kad i kako pišem. Jednostavno, nekad napišem neki podsetnik, te reči nekako izlaze iz mene i to traje od ‘97 godine do dana današnjeg. Meni je pisanje zadovoljstvo, ispunjava me i vidim da se oni koji dođu na predstavljanje knjige lepo zabave i slatko nasmeju, što znači da sam nekako doprla do njih, da sam našla put do čitalaca i da smo se lepo razumeli- kaže Ilić Kolenc.
Nikad nije mislila da će pisati, to se jednostavno desilo spletom okolnosti.
-Pisanje doživljavam kao život u malom. Desilo se neke davne ‘97 da sam zapisala nekoliko priča i poslala u Beogradsku kuću apostrofa. Vlasniku te kuće Srbi Ignjatoviću, predsedniku Udruženja pisaca Srbije, se to dopalo. Mi smo započeli saradnju i to je trajalo dok mi se bukvalno nije desilo da za jedno popodne napišem svoju prvu komediju „Mlečna groznica“ koja je nekako osvojila i Srbu. Posle toga sam postala član Udruženja dramskih pisaca Srbije. Međutim, to je bilo nesrećno vreme kada je bilo malo teško i putovati, pa sam nastavila da to radim u Šapcu- seća se.
Kratka priča omiljena forma Ilić Kolenc je profesorka jugoslovenskih književnosti i opšte književnosti, nastavnik srpskog jezika i književnosti u Šabačkoj gimnaziji, odnedavno u penziji. Završila je Osnovnu školu „Mileva Kosovac“ (danas „Nikolaj Velimirović“), a potom i Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, profesor jugoslovenskih književnosti i opšte književnosti. Radila je u Tehničkoj školi Šabac i Šabačkoj gimnaziji. Bila je aktivna i kao prevodilac, saradnica amaterskog pozorišta i novina. Objavila je 13 knjiga i više od stotinu priča. Priča „Lazarev treći život“ izabrana je za priču godine svojevremeno u Beogradu, objavljena je u „Ilustrovanoj politici“ i dramatizovana.
-Napisala sam više od 25 komedija od kojih su takođe neke dramatizovane ali smo mi to uglavnom radili u okviru društva Teatar 015 u Šapcu. Često sam se bavila i kabareom. Poslednji kabare „Hej, rakijo, ljubavi moja“ sam radila sa našom grupom „Maruške“. Bavila sam se i prevodom slovenačkog jezika časopisa i udžbenika u saradnji sa Ekološkim društvom. Na internetu imam blog „Tango del amor“. To je moja ljubilarna knjiga u kojoj sam napravila presek moje novelistike- kaže.
Vodila je dramske i recitatorske sekcije, a sve vreme je pratila kratka priča kao omiljena forma. Po oceni njeni koleginice Anđelke Lazić, to je Mirjanin životni stil, a ona je saglasna da se tako najlakše izražava. Publika to istinski prihvata, te su njene promocije, kao i ova poslednja, ispunjene smehom i dobrom atmosferom i uvek podržane od dugogodišnjih saradnika.