22. januar 2015.22. jan 2015.
O ZADRUGAMA I ZADRUGARSTVU U SVETLU PREDSTOJEĆEG ZAKONA, SA LjUBINKOM JEVTIĆEM NEKADAŠNjIM DIREKTOROM ZADRUGE U NAJVEĆEM MAČVANSKOM SELU

BUDUĆIM ZADRUGARIMA DATI REČ

Dosadašnje zadruge su bez obzira na brojne manjkavosti bile značajan oslonac poljoprivrednicima ali su prevaziđene i neophodno ih je reformisati, što će nadam se zakonodavac imati u vidu, kaže naš sagovornik
Srpske i mačvanske zemljoradničke zadruge, formirane su pre više od jednog veka i većina posle stalnog “grcanja“ u dugovima i brojnih organizacionih i upravljačkih problema, nestaju ili su nestale sa ekonomske scene. Konačno, može li selo bez zadruge, pitali smo na početku razgovora, vrsnog hroničara sela i bivšeg direktora Zemljoradničke zadruge Badovinci Ljubinka Jevtića.
- Ispostavlja se da ne može, bez obzira kako se zvao oblik udruživanja poljoprivrednih proizvođača na selu, radi ostvarivanja zajedničkih interesa. Seljaci po mačvanskim selima su posle propasti zadruga ostali sami. Malo ko pokušava da ih zaštiti. Nužno je da se sami bolje organizuju i uzmu stvari u svoje ruke. Nužno je formiranje novih zadruga, izbor organa upravljanja. Zakonsko rešenje mora da ima u vidu da su sami budući zadrugari “krojači“ svoje sudbine. Zadruge moraju gotovo isključivo brinuti o svojim interesima i tako prekinuti dugogodišnju agoniju propadanja. U skladu sa novim privrednim kretanjima, zadrugari u budućoj skupštini i kooperanti, treba da biraju najbolje, koji će im odgovarati i u svakom trenutku rukovodioci mogu biti zamenjeni ako loše rade. Prevagu i kod zaduživanja i prodaje moraju imati reči zadrugara. Oni sami odlučuju o svojoj sudbini. Stari mandati su poodavno istekli i nužna su nova i organizaciona i kadrovska rešenja.
Znači li to da novo zakonsko rešenje mora uvažavati baš ove činjenice i truditi se da odgovori budućim opredeljenjima u ovoj oblasti rada?
- Samo tako i može. Udruženi zadrugari moraju da dobiju reč i sami odlučuju. Mora se poštovati staro ali i živeti s novim opredeljenjima. Bitka, ona glavna vodiće se za komercijalno seljačko domaćinstvo, koje može da proizvodi mnogo toga. Država izbegava da se meša u poslove seljaka, bez obzira što se oni u velikom broju bave strateškom proizvodnjom. I tu je tržište krajnji sudija. S druge strane mačvanski seljak je spreman da proizvede i nemoguće, samo da nešto zaradi. Da će sami, bez zadruga moći više da urade, teško je poverovati.
Za budući uspešan razvoj poljoprivrede i zadrugarstva, neophodne su dve vrste uslova. To su eksterni i interni. Eksterni podrazumevaju tržišni ambijent privređivanja uz minimum zaštite, prvenstveno strateškog dela poljoprivrede.
Interni podrazumevaju definisanje akcija zadruga, vezanih za agrar.
Uprkos svemu, mislim na protekle sankcije i aktuelnu, veliku ekonomsku krizu, neke zadruge uspešno odolevaju i realizuju planirane razvojne programe?
- To je tačno i posebno se odnosi na one zadruge koje poseduju zemljište. Zadružnu svojinu treba uvažiti. Mislim da ona treba da bude rame uz rame sa državnom i privatnom. To je imovina zadrugara i ne sme biti predmet prodaje, kao negde, sada. Pričao mi je jedan stariji rukovodilac zadruge, a i sam znam da smo ( zadruge u 14 sela opštine Bogatić) svojevremeno godišnje od seljaka kupovali po 120.000 tovljenika. I to prvenstveno od onih koji su gajili desetak svinja u turnusu. Danas je takvih sve manje, jer je tov postao preskup. Zarada se gubi i manja gazdinstva, koja i danas preovlađuju u ukupnoj strukturi, odustaju. I ovde se zadruge nameću kao rešenje u svakom pogledu.
A tradicija zadrugarstva u nas je duga. One nisu nikakva “komunistička tvorevina“, kako se u javnosti govori. Mi smo i u vreme sankcija, međunarodne zajednice, 1992. ““1996. godine, kad je tadašnja zemlja bila isključena iz svih međunarodnih, čak i sportskih aktivnosti, bili pozvani da učestvujemo u proslavi 100. godina međunarodnog zadrugarstva, jer smo učestvovali u njegovom osnivanju. Poznat je u tom smislu ( 1895. godina ) profesor Momčilo Avramović, koji je tada u Londonu učestvovao u osnivanju Međunarodnog zadružnog saveza.
Kakva je budućnost manjih zemljoradničkih domaćinstava, najbrojnijih u opštini Bogatić, koja uglavnom proizvode za svoje potrebe, a manje viškove prodaju otkupljivačima?
- Ona teško mogu opstati ako se ne preorijentišu na profitabilnu proizvodnju i bolje organizuju kroz sistem zadruga, pre svega. Potrošače najviše zanima standardna ponuda, odgovarajuća cena i kvalitet. Sve to zahteva udruživanje manjih proizvođača, posebno, radi smanjenja troškova i veće zarade.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa