11. jun 2015.11. jun 2015.
TAMNAVA JANKA VESELINOVIĆA PROHUJALA SA VIHOROM

DUŠA MU JE BILA RAJSKA

Lepi mladi uča, nesvakidašnjeg pevačkog dara, prepun dobrote i vere u ljude, za prva naučena slova i duboke brazde čovečnosti brzo stekao simpatije mladih u Svileuvi, gde se oženio. U tamošnjoj osnovnoj školi, koja danas nosi njegovo ime, bio učitelj. Sve se zakomplikovalo, kad postaje predsednik opštine u Koceljevi
Rajska duša, kako je Janka Veselinovića jednom prilikom nazvao akademik Nikola Milošević, nije se snašao u sendviču oštrih stranačkih zađevica i mešetarenja. Često ga hapse, a jedno vreme provodi u zatvoru. Na to ukazuje Zoran A. Živković, viši kustos zavičajnog muzeja u Koceljevi, gde je pre više decenija bilo sedište opštine i škole, u kojoj je nepune dve godine radio Janko Veselinović.
To je ustvari bio njegov drugi boravak u ovoj opštini. Prvi put, buntovnog mladića, koji je mrzeo školu, otac, glogovački prota Miloš, zahvaljujući pomoći prijatelja i sticaju pozitivnih okolnosti zapošljava u osnovnoj školi u Svileuvi, koja danas nosi njegovo ime i ima svega pedesetak učenika u osam razreda.
- U šestom jednom odeljenju šestog razreda imamo svega osam učenika. Najbrojnije je odeljenje sa 15 učenika u sedmom razredu. Svileuva danas broji oko 1.400 stanovnika, a broj đaka u našoj školi je nažalost u stalnom padu, kaže Jovanka Sofranić, nastavnica ove škole. Učenici sedmog razreda, Jovana Zarubac, Nevena Jovanović, Aleksandar Božić i Danilo Mitrović, danas malo znaju o Janku i njegovom učiteljevanju, ovde pre više od jednog veka. Zatekli smo ih u hodniku škole ispred zbornice gde su dva velika portreta Janka Veselinovića.
A pre mnogo godina, januara 1880. godine sa nesvršenom Učiteljskom školom i 18 godina života Janko je prionuo na posao, podučavajući mlade u Svileuvi prvim slovima azbuke. Nije mogla da ga zaplaši školske čamotinja, ostrašćeni seoski politikanti niti bilo šta drugo. Obostrana ljubav je bila izvan svega. O tome piše svom dobrom prijatelju Pavlu Martinoviću: “Bio sam im iskren, pa i oni meni. Ništa se od mene nije krilo, kao što i ja ne imah šta od njih kriti. Brzo smo uvideli da su nam interesi isti i jednaki i onda nesta one najmanje brazdice što je delila “gospodina“ učitelja od seljaka. Ja bejah njihov “uča“. Stariji ljudi zvahu me prosto imenom, bez ikakve titule...
Mene je zaneo taj život, toliko da sam i sam počeo njime živeti. Što bih mogao raditi ja, jedan početnik, učitelj sa 42 dinara plate mesečno i dve tri davno pročitane knjižice u svojoj “biblioteci“, u dugim zimskim noćima, da mi nije bilo onih seljaka od kojih sam se naslušao priča i pesama... “
U Svileuvi je Janko napisao i svoje prve pripovetke: Kako je nastao kaišarluk i Vika na vuka, a lisice meso jedu. Prvu pripovetku je objavio u Šabačkom Glasniku 1886. godine. Zvala se “Na prelu“, a štampao je Andrija Slavuj.
Janko je sa mladićima i devojkama u Svileuvi, tog doba išao na prela, a sa starijima se nalazio kod sudnice, kakve mehane, na slavi, svadbi ili daći. U Svileuvi se oženio Jovankom ““ Jokom Jovanović. Bilo je to 1881. godine u jesen. Mlada je bila sestričina, poznatog ujaka Nikole, episkopa niškog Nikanora Ružičića.
Iz ovog nekada najrazvijenijeg sela Tamnave kasnije priznati književnik poneo je neizbrisivo iskustvo, koje mu je pomoglo u “vajanju“ mnogih književnih likova. Janko je kao ulog dao sav svoj čovekoljubivi talenat. Tamnava mu dušu otvorila.
Da je sa tamošnjim đacima radio mnogo i dobro bez obzira što nije realizovao kompletan školski program za jednu godinu svedoči i pozitivan izveštaj Jevrema Ilića, tadašnjeg profesora Bogoslovije i Revizora osnovnih škola za Okrug šabački: “Učitelj Janko, kao darovit čovek, zaslužuje naročitu pažnju, Vašu, gospodine ministre. Pored uspešnih radova u književnosti, odlikuje se neobičnim glasom- baritonom retke jačine. Grehota je ostaviti ovog čoveka u ovom položaju i ne izvesti ga na zemljište, gde bi se njegovom geniju dao slobodan polet.“
Ništa nažalost od te ljubavi mladog uče i režima poslednjih Obrenovića nije bilo. Obrenovići su ga čak i odlikovali 15. novembra 1900. i taj dokument čuva se u koceljevačkom muzeju. Odlikovanje je stiglo i od Karađorđevića. Prvi je bio orden Takovskog krsta četvrtog reda, a drugi na predlog tadašnjeg ministra prosvete Ljube Davidovića, orden Svetog Save trećeg reda, kralja Petra Prvog Karađorđevića.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa