3. mart 2016.3. mar 2016.
PREMIJERSKE SUZE

GOVOR NA OTVARANjU NEČEGA

Poštovani građani Čivijaške republike,
jedna od najbitnijih obaveza svakog premijera, pa tako i moja, jeste da otvara.
Uhvatim tako sebe da, od mnogobrojnih otvaranja tokom dana, zaboravim šta sam otvorio, šta tek treba da otvorim, a šta uopšte i nije predviđeno za otvaranje. Juče sam, recimo, za doručkom, otvarajući konzervu sardine, greškom održao prigodni govor namenjen otvaranju fabrike motora. A, nikakve veze između sardine i motora. Eventualno ulje. Ali, priznaćete, malo je nategnuto praviti paralelu tipa : ““¦ovo ulje koje povezuje i sardine i motore“¦“.
Takva improvizacija u govoru pred masom, uostalom, prikazala bi me u neozbiljnom svetlu. Zato sam odlučio da sastavim jedan univerzalni govor koji se može primeniti praktično u svakoj prilici u kojoj se nešto otvara.
S obzirom da, dragi moj narode, otvaranja ovih dana ima i više nego što mogu da postignem, ja vam, za svaki slučaj šaljem moj govor na otvaranju nečega.
Čega ““ upišite sami.
“Dame i gospodo, dragi prijatelji (pa nabrojim još što više mogu.
Puno nabrajanja na početku govora daje privid bitnosti skupa), predstavnici ovoga, dragi gosti onoga, poštovani gospodine onaj ćelavi kako li se zvaše, uvažene ekselencije (ovo obavezno čak iako nema nijedne ekselencije, sama reč odlično zvuči), sitna boranijo. (Uvek na kraju pomenuti i radnike. Biće im drago.)
Pre svega, hvala vam što ste po ovom prohladnom danu (prohladni dan je “must have“ jer prikazuje žrtvu ovih jadnika što su se skupili) i usred radnog vremena došli da pozdravite otvaranje još jednog nečega koje vekovima“¦(ne, bolje zvuči milenijumima), nije bilo otvoreno, a evo sada će, zahvaljujući nama, a kad kažem nama mislim naravno meni, biti otvoreno.
Jasno, zahvaljujem vam se prosto da bi kamere zabeležile moje zahvaljivanje, a među nama rečeno i vi i ja dobro znamo da niste došli jer vam se dolazi, nego što vam je to u opisu posla. I toplog obroka. A, i zaprećeno vam je. A , i šta bi ste drugo, u vašim dosadnim, ispraznim životićima i radili? Ovako ćete bar videti nešto lepo. Nekog lepog. Mene.
Istorija“¦ Karađorđe“¦ Miloš“¦ ja“¦ junaštvo“¦ teškoće“¦ prohujali vekovi“¦ mali ali ponosan narod“¦ vizija“¦ Tesla“¦ Pupin“¦ ja“¦ uvek ići napred“¦ gledati u budućnost“¦ kineska poslovica“¦ Čerčilova misao“¦ narodna mudrost“¦ moje obećanje“¦ spoj tradicije i još nečega“¦ reforme“¦ da je lako nije ali“¦ kopanje“¦ bušenje“¦ strana investicija“¦ moj prijatelj Arapin“¦ moj prijatelj Nemac“¦ moj prijatelj Čak Noris“¦ ceo svet“¦ prepoznaju vredan rad“¦ rad“¦ rad“¦ rad“¦ a oni koji osporavaju“¦ pokazali se“¦ izrodi“¦. a neće na poligraf“¦ narod zna“¦ narod vidi“¦ narod pamti“¦ narod će ovo i ono“¦. tek početak“¦ pred nama je to i to“¦ ponoso proglašavam otvorenim“¦ ja.
(Ovo kasnije uobličiti, mada prilično dobro zvuči i ovako.
Možda da probam jednom da održim baš ovakav govor, sastavljen samo odteza i da to opravdam, takođe, tezama “mnogi pričaju“¦ slabo rade“¦ nema se vremena“¦ umesto govorancije“¦ zasukati rukave“¦ suština iznad forme“¦ rezultati iznad obećanja“¦ rad“¦ rad“¦ rad“¦ ja.)“
Zoran Kesić

Najnoviji broj

25. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa