Gejming kao profesija: Može li se živeti od igranja igara
Hobi kao što je igranje igara za mnoge mlade postao je izvor pozamašnih prihoda. Sati pred ekranom, konstantan i disciplinovan trening i spremnost na odricanja, samo su neke od stanica na tom putu do uspeha
Od gubljenja vremena do ozbiljne profesije tanka je linija u svetu modernih tehnologija. Hobi kao što je igranje igara za mnoge mlade postao je izvor pozamašnih prihoda. Ipak, da je put do toga trnovit i nikad nije tako jednostavno kao što možda sa strane izgleda, svedoče oni koji su to iskustvo prošli. Sati pred ekranom, konstantan i disciplinovan trening i spremnost na odricanja, samo su neke od stanica na tom putu do uspeha.
Od hobija do miliona E- sport, profesionalno takmičenje u video- igrama, postao je globalni fenomen. Najbolji gejmeri danas zarađuju milione dolara od nagrada, sponzorstava i prenosa uživo. Igre poput League of Legends, Counter- Strike 2, Dota 2 i Fortnite imaju turnire koji privlače više gledalaca nego finale NBA lige. Potreban je samo dobar računar, stabilan internet i mnogo, mnogo sati vežbanja.
Na sličan način Šapčanin Mihailo Lukić ušao je u ovaj svet- najpre mu je to bio hobi, a tokom perioda korone i izolacije preraslo je u ozbiljno interesovanje i veliki izazov.
-Relativno kasno sam počeo da se bavim time, negde pred kraj studija. Bio sam zatvoren u kući zbog korone, sam, nisam imao šta da radim i odlučio da uložim novac i kupim bolji kompjuter. Počeo sam da igram igrice iz dosade, tad je izašla nova igra Valorant od kompanije Rajot Gejms. Kad je objavljena rang lista uspeha, završio sam sezonu kao trinaesti u Evropi i tad sam ozbiljnije krenuo, dobijao ponude i dogovarao se s ljudima- priča.
Slično je, nastavlja, kao i u fudbalu- počneš od „beton“ lige, dokazuješ se, neko te zapazi i prelaziš u ozbiljnije rangove takmičenja ili bar igraš kvalifikacije za njih.
-U prvoj ligi su ekipe koje imaju svoje sponzore, menadžere, neki igrači imaju tim psihologa iza sebe. To su ljudi koji po ceo dan provedu pred kompjuterom, nemaju socijalan život, jer im ne ostaje ni mnogo vremena za to- napominje.
Pojašnjavajući taj fenomen, kaže da igranje igara podrazumeva i po deset sati sedenja, vežbanje i razvijanje taktika kako bi se izborio za sledeći nivo.
-Dešavalo se da ostanem celu noć budan, da igram bezbroj puta. To su bili stresni dani. Treba mnogo talenta, vremena i opet su male šanse da dođeš do nekog nivoa gde ćeš lepo da živiš od toga- ističe Mihailo.
Foto: Privatna arhiva
Ipak, oni koji uspeju, zarađuju mnogo iznad proseka- govorimo o ciframa koje mogu dostići od 20 do 40 hiljada dolara mesečno.
Potencijal i takmičenja -Sve je do tebe- koliko si spreman da žrtvuješ i koliko ti se posreći da upoznaš prave ljude. Ljudi su povezani u tom svetu i, kao i u bilo kom drugom, potrebno je da te neko zapazi, preporuči i da ti šansu. Taj mali faktor sreće postoji kao i u svemu u životu. Onda sledi plata, ugovor, kao i u svakoj drugoj profesionalnoj ekipi- objašnjava.
Dodaje da Crvena zvezda i Partizan imaju svoje esports ekipe, trenere, kamp i organizovane treninge. -Postoji kanal Arena Esports. Ne prate toliko našu scenu, ali u drugim državama, recimo u Danskoj, država podržava esports i ministri prisustvuju turnirima. Na veće turnire dođe i po 150 hiljada ljudi da gleda, a onlajn publike je još više. Čuvenog Nikolu Kovača, svako ko je igrao Counter- Strike sigurno zna. On je rodom iz Brčkog, ali je uvek igrao pod zastavom Srbije- priča on.
Foto: Privatna arhiva
U Beogradu postoje festivali poput Gejmskona, ali oni imaju više lokalni karakter- sa simboličnim nagradama, gde se više ide zbog druženja nego zbog uspeha.
-Da bi se organizovao neki veći turnir, potrebna su velika sredstva da privučeš igrače, novac tu igra najveću ulogu. Tu je i produkcija, voditelj, komentator, prevodilac... Kod nas postoji savez, ali to je više na lokalnom nivou. Znam da su moji prijatelji iz Makedonije putovali u Rio na turnir i svi troškovi su im bili plaćeni- seća se.
Drugi put do zarade u gejmingu jeste „streaming“- prenos igranja uživo na platformama poput Twitcha ili YouTube-a. Strimeri postaju internet zvezde, okupljaju zajednice fanova i zarađuju od pretplata, reklama i donacija. Primeri poput Ninje i PewDiePie- a pokazuju da i sa Balkana može da se izgradi karijera.
Foto: Privatna arhiva
Potrebna je velika istrajnost, jer se ogromno vreme i napor ulažu u svaki turnir, a ishod često ne bude srazmeran tome. Ne bih nikome da rušim snove, naprotiv. Ako vide i osećaju da su dovoljni dobri u tome, neka probaju, nikad ne znaju gde će ih to odvesti
Lukić kaže da postoje i drugi načini zarade, poput privatnih časova koje su neki spremni dobro da plate.
Budućnost profesije -Ljudi izdvajaju i do 20 dolara na sat da im se prenese znanje iz neke igre i ja sam to jedno vreme radio. Kada sam prestao da jurim profesionalnu karijeru, dve godine sam se bavio uslužnim poslovima i od njih zarađivao iznad prosečne plate u Srbiji. Mi koji to radimo smo uglavnom iz Rusije, Turske, a plaćaju Amerikanci, Skandinavci i drugi, jer ne žele da potroše ceo dan da nauče nešto i spremni su da plate naše znanje- ističe.
Postoje onlajn turniri koji se mogu igrati od kuće i LAN (lokalni) turniri obično u arenama, igraonicama ili halama.
-U Osijeku sam učestvovao na jednom od njih u sportskoj hali. Sve je bilo odlično organizovano. To je fenomenalno iskustvo- upoznate virtuelne prijatelje, možda čak i neke fanove, igrate pred stadionom i publikom koja navija, to je san svakog igrača. Dođu ljudi iz Brazila, Engleske, Danske... Stekao sam prijatelje svuda u zemlji i inostranstvu i to je dragoceno- napominje.
Srbija zaostaje za svetom, ali se u odnosu na pre deceniju mnogo toga ipak pomerilo.
-Neki moji prijatelji su lepo prosperirali od toga, žive svoj san. Potrebna je velika istrajnost, jer se ogromno vreme i napor ulažu u svaki turnir, a ishod često ne bude srazmeran tome. Ne bih nikome da rušim snove, naprotiv. Ako vide i osećaju da su dovoljni dobri u tome, neka probaju, nikad ne znaju gde će ih to odvesti. Ja sam prestao da se bavim time, izdvojim nekad vreme za to iz razonode, ali sam odlučio da se posvetim drugoj profesiji. Ipak, verujem da roditelji treba da ostave prostora deci da, ako se u tome pronađu, i napreduju. Nije sve na internetu puka zabava, postoji mnogo načina da se zaradi novac i nikad se ne zna kuda vas nešto što radite iz dokolice može odvesti- zaključuje Mihailo.
Gejming industrija u svetu raste iz godine u godinu, a vrednost tržišta se meri u stotinama milijardi dolara. Srbija već ima prepoznatljive timove i pojedince, a trend pokazuje da će gejming nastaviti da jača. A uspeće, kao i u svemu, samo najuporniji i najtalentovaniji.