18. jun 2020.18. jun 2020.
OD OTPISANIH DO POBEDNIKA
GODIŠNjICA PLASMANA U KVALITETNU OMLADINSKU LIGU

OD OTPISANIH DO POBEDNIKA

Generacija kojoj nisu davane nikakve šanse na polusezoni. Imperativ maskimalnog učinka. Veliki uspeh protiv Smedereva. Zajednička energija igrača i trenera donela podvig
Na današnji dan kalendar broji tačno pet leta od plasmana omladinske selekcije MAČVE u Kvalitetnu ligu Srbije. Dugo se čekalo na taj rezultat, međutim ono što ga izdvaja od prethodnih uspeha pomenute uzrasne kategorije jeste priča sa gotovo bajkovitim elementima na putu „crveno-crnih“ mladića do mesta u eliti. Čudesna sportska priča trajala je samo jednu polusezonu, ali i tih nekoliko meseci su dovoljni za put od otpisanih do pobednika. Sećanja direktnog učesnika vrede više od svake statistike.
Po ondašnjem sistemu, omladinske lige su bile deljene u međuokružne grupe, te su pobednici morali do Kvalitetne lige, ne samo titulom, već i kroz dva kola baraža. Uz česte promene na klupi i rezultati Šapčana su u jesen 2014. godine bili vrlo promenljivi. U osam utakmica ostvarene su četiri pobede, dva remija i dva poraza, nije postojao ni stalni trener, čak je i generacija počela da se osipa. Malo ko je davao šanse da se vrati u borbu sa Valjevcima za prvo mesto, bili su osam bodova ispred ondašnjeg podmlatka. Na mesto trenera angažovan je Miodrag Delić.
-To je bio moj drugi boravak u Mačvi. Bio sam u klubu krajem prve decenije ovog veka kada sam vodio omladince i bio pomoćnik u prvom timu. Vratio sam se u klub na preporuku prijatelja Dragana Sarića. Znao sam stanje na tabeli, ali je prvi šok usledio kada sam ušao u svlačionicu i tamo zatekao svega šest igrača. U razgovoru sam saznao da su neki napustili, drugi žele da napuste tim i paralelno sa treninzima, otpočeo sam razgovore sa svima koji su želeli kraj, da se vrate. Bio je to težak period i za mene privatno. Majka mi je bila teško bolesna, invalid, u Badovincima, i morao sam da brinem o njoj, uz sve regularne i dodatne obaveze u Šapcu – započinje prisećanje popularni „Delke“.
Ističe da je na prvim treninzima video da ne nedostaje kvaliteta momcima koje je predvodio, već samo vere u svoje mogućnosti. Znao je da će za prvo mesto biti potrebno sve pobede i još neko iznenađenje. Počelo je pobedom u Ubu, a onda i trijumfom u Valjevu 2:1.
-Nisu me u upravi opterećivali prvim mestom, potpredsednik Antonić mi je rekao da radim, stvaram prvotimce bez opterećenja rezultatom. Ipak, verovao sam u prvo mesto i u sve pobede, verovatno jedini u klubu. Došao je derbi sa Loznicom koja nas je pobedila u prvom delu 4:2. Fudbal nije samo moj život, nego i trenutno sklonište od problema. Pred derbi me je u Šabac dovezao otac Marka Arnautovića i čudio se odakle mi toliko želje i uzbuđenja, znajući kakvi me problemi muče van sporta. Ta dva sata za mene je postojao samo teren. Pobedili smo 9:1, što je najubedljivija pobeda nad starim rivalom decenijama u nazad. Čak sam smirivao igru, ali momci nisu želeli da stanu. Videli smo koliko možemo, pobedili i preostale mečeve i osvojili prvo mesto.
Prvi rival u baražu bilo je Smederevo. Verovatno jedini tim koji je te polusezone nadigrao Šapčane su baš Smederevci. U prvom meču su pobedili 1:0 u Šapcu, bili bolji, meč je upamćen po priznatnom, pa poništenom golu gostiju.
- Radukić je bio povređen. Smedrevo je mnogo uložilo te sezone imalo sjajan tim i želeli su u Kvalitetnu ligu. Znali su oni sve o nama, mi o njima, ali su nas apsolutno nadigrali. Mnogi su prognozirali ubedljiv poraz u revanšu, dok sam ja u svlačionici utučenim momcima rekao da prolazimo. Sećam se bledih lica i na ulasku u samo Smedrevo pre revanša.
Ispred i na stadionu doček za Mačvu u vidu potcenjivačkih pogleda, na tribinama navijači tačno iznad klupe gostiju. Ne štede se reči upućene ka Deliću i svima u redovima Mačve.
-Imali smo dogovor u svlačionici, mislim da sam ih probudio visokim tonom, osetili su i oni energiju i spremni smo izašli na teren. Odgovorio sam i na uvrede s tribina rečima da sam došao da pobedim. Sekretar kluba Zoran Jovanović bio je sa nama i tom prilikom mi je rekao da sednem, u strahu da će me pogoditi nekim predmetom. Iz srca sam odgovorio: „Neka, onda će biti 3:0 za nas službeno“. Igra po dogovoru i planu, šanse na obe strane, pobeda naša 1:0 i onda na penale zasluženo mi prolazimo dalje, niko se tome nije nadao, a ja sam očekivao – boravi u sećanju Miodrag i dodaje da nije mogao slaviti, jer su posle velike pobede, misli ponovo otišle ka rodnom selu.
-Zdravstveno stanje majke se pogoršavalo, samo smo brat i ja brinuli o njoj i sav taj period sam proveo na putu Šabac – Badovinci. Nisu u upravi baš blagonaklono gledali na odsustva, ali igrači mi nisu dozvolili da prekinem priču koju smo zajedno započeli. Čekao nas je dvomeč sa Jedinstvom iz Užica. Oni su otišli u Užice dan ranije, ja sam došao na dan utakmice, nisam mogao da nađem rešenje, niti da ostavim majku samu. Naravno, deca nisu išla sama, putovala su, između ostalih i sa trenerom Sarićem. Uprkos svemu, energija mojih igrača bila je jača od svega. Na nezgodom terenu, pred gotovo punim tribinama smo pobedili 3:1. Već se slavila Kvalitetna liga, ali sam se ja plašio revanša.
Tog 18. juna na stadionu Mačve nije viđena uzbudljiva i lepa utakmica, već tvrda kojoj nije manjkalo prilika, ali jeste golova. Konačnih 0:0 je zadovoljilo sve. Mačva je u kvalitetnoj ligi! Uspeh su izborili: Savić, Nikolić, Stanković, Lazarević, Jevtić, Kostadinović, Đurković, Pajić, Belić, Radukić, Mićić, Tatomirović, Deljković, Karaklić, Milenković, Lukić, Bogićević, Srnić i Marković.
-Ponosan sam na te momke, znao sam da imaju snagu i kvalitet, trudio sam se da ne osete moje probleme. Mojoj majci fudbal nije mnogo značio kao sport, ali kada sam joj pričao o svom poslu, rekla mi je da uvek uzmem novca od njene skromne penzije i počastim decu, tako da je i ona deo uspeha, a ja joj ga posvećujem.
U osvrtu na karijeru Miodrag Delić ne ističe klubove u kojima je radio, već je ponosan na podršku igrača koje je predvodio.
-Baš u vreme kada sam trenirao omladince veliku podršku mi je pružio Nikola Milinković, kao i Nenad Gavrić, danas važna imena šabačkog fudbala. Kada sam kao pomoćnik Slobodana Milinkovića 2009. vodio seniore u prijateljskom meču protiv šabačkog „Radničkog“ pružio sam priliku Gavriću i on je uzvratio sa dva gola.
Miodragova radna biografija ispunjena je radom sa praktično svim kategorijama Radnika iz Bijeljine, Mačve iz Bogatića, Proletera iz Dvorova (R. Srpska), a bio je i prvak ovog dela BiH. Trenerski zanat je sticao i u Austriji, pomagao Miodragu Ješiću u Partizanu, jednom od naša dva najveća kluba. Ipak, šabačka „Mačva“ je ostala nešto posebno.
-Kratko sam bio u OFK Šapcu, ali sam čvrsto odlučio da ću se u šabački fudbal vratiti samo ako budem dobio priliku u Mačvi. Još kao mali sam dolazi autostopom da gledam ondašnje generacije Šapčana, radovao se i tugovao. U dva navrata sam bio u omiljenom klubu, možda bude treća sreća – završava Delić željom u pretpostavci za budućnost.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa