8. jul 2021.8. jul 2021.
Povratak vere u institucije
Pokreni se (2)

Povratak vere u institucije

Koliko smo kao društvo odmakli u pogledu rodne ravnopravnosti? Da li je pitanje jednakosti polova samo ili i pitanje jezika? Kakva je situacija na teritoriji Mačvanskog okruga na ovu temu? Ko su žene koje su uspele da se ostvare na svim poljima, na koje su prepreka nailazile i šta im je pričinjavalo najveću satisfakciju na putu uspeha? Ovo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati da odgovorimo serijom tekstova u okviru rubrike Pokreni se, podržane od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije
Zakon o rodnoj ravnopravnosti koji je nedavno prošao skupštinsku proceduru samo je pravno ozvaničio ono što organizacije Civilnog društva u Srbiji godinama u nazad sprovode u praksi, navodi za “Glas Podrinja”, Aleksandar Prica, član Saveta za rodnu ravnopravnost Kancelarije zaštitnika građana Republike Srbije. Po njegovim rečima, navedeni pravni akt je, kao i mnogi drugi u našoj zemlji, dobro osmišljen, ali da bi se uspešno sprovodio treba povratiti poverenje ljudi u institucije. Odnosno, višegodišnje medijsko fokusiranje na negativne primere iz sistemske prakse, stvorilo je klimu nepoverenja u javnosti, bez obzira na činjenicu da se iste službe svakodnevno uspešno bore sa brojnim problemima. Jezik je, sa druge strane bitno i jako oruđe u pravljenju društva jednakih mogućnosti. Upotreba reči nije presudna u ostvarenju navedenog cilja, ali je ključna u sticanju poverenja i poštovanja u svim segmetima funkcionisanja zajednice, pa i među polovima.
Saveti za rodnu ravnopravnost od velikog su značaja za kreiranje lokalne politike, međutim u većini slučajeva ne funkcionišu najbolje. Od 69 analiziranih lokalnih samouprava, čak 68 procenata ima ovo telo, dok u 53 odsto slučajeva nije usvojen Lokalni akcioni plan. Tamo gde oni i postoje, manjkavost je uglavnom ne prepoznavanje svih kategorija žena, posebno onih iz ranjivih grupa. Navedene sporne tačke moguće je rešiti stalnom edukacijom profesionalaca koji rade u sistemu i većom participacijom krajnjih korisnika Akcionih planova u njihovoj izradi, jer napokon, niko ne zna bolje realne potrebe i probleme ljudi koji određene situacije žive.

Zakoni dobri, samo malo nas zna šta u njima piše
Srbija ima dobre zakone, samo ni oni najobrazovaniji među nama često ne znaju šta u njima piše. Ovo je jedan od razloga zašto se ne borimo jače za ostvarivanje svojih prava. Drugi je, već navedeno nepoverenje u institucije koje treba da ih sprovode, a treći, nedovoljna informisanost kome se šta prijavljuje u slučaju kršenja različitih prava. Kako navodi član Saveta za rodnu ravnopravnost Kancelarije zaštitnika građana Republike Srbije, problem može predstavljati nedostatak iskustva u sudskoj praksi iz određenih oblasti. Dok se ne “uhodaju”, sudije su često u nedoumici kako da postupe, ili odreaguju, međutim u ovom pogledu pravda postaje sve efikasnija porastom broja rešenih slučajeva.
-Ne sumnjam da će Zakon o rodnoj ravnopravnosti zaživeti kod nas, samo je potrebna dobra volja. Edukacija stanovništva i upućivanje na prave adrese za informacije. Kada već govorimo o adresama gde nas mogu uputiti na rešenja, ili više instance ukoliko posumnjamo da su naša prava ugrožena, prva stanica su svakako Centri za socijalni rad- objašnjava Aleksandar Prica.

Veća prava ili jednakost?
Često se u javnosti čuje pitanje “koja to žene veća prava sada imaju?” i upravo ono, po Pricinom mišljenju čini katalizator nerazumevanja ove teme.
-Nije reč o “većim” pravima žena u odnosu na muškarce, nego o izjednačavanju prava oba pola. Rodna ravnopravnost podrazumeva uslove za jednako političko i društveno delovanje osoba bez obzira na pol. Proteklih godina na ovom polju je mnogo toga urađeno, ima još posla, ali generalno mislim da idemo u dobrom pravcu.

Rodna ravnopravnost
u državi kroz lokalnu
prizmu
Kao nacionalni konsultant za savet Evrope na temama saveta lokalnih akcionih planova za rodnu ravnopravnost, socijalnu zaštitu i mlade, Aleksandar Prica je u proteklom periodu analizirao akcione planove sa navedenim temama u 69 jedinica lokalne samouprave i došao do sledećih podataka: akcioni plan za rodnu ravnopravnost nije usvojen u 53 odsto slučajeva, usvojen je u 22 procenta od anketiranih lokalnih samuprava, istekao je u 13 odsto primera i nije ponovo donesen, u 8 procenata je izrada u toku, dok 1 odsto lokalnih samouprava nije ni odgovorilo na ovo pitanje.
-Zanimljivo je istaći da u uzorku od 69 jedinica lokalne samouprave, lokalni Savet za rodnu ravnopravnost postoji čak u 68 odsto slučajeva, ali ako taj podatak uporedimo sa procentom usvojenih Akcionih planova, shvatamo da ovi saveti i ne funkcionišu baš najbolje. Mišljenja sam da stavri mogu da se promene na bolje ukoliko u savetu počnu da rade ljudi koji imaju dovoljno vremena da se bave ovim temama. Evropska iskustva nas uče da je jedno od boljih rešenja angažovanje penzionera na ove pozicije, jer oni imaju vremena za posvećenost, ali i znanja i iskustva za ekspertizu- istakao je Prica, i dodao:
-Manjkavost ovih akcionih planova predstavlja i podatak da su žene iz posebno ranjivih grupa svrstane u kategoriju “ostalo” u 69 odsto slučajeva, žene iz ruralnih sredina su prepoznate kao zasebna kategorija tek u 32 procenta Akcionih planova, žene sa invaliditetom i druge zdravstvene kategorije u 31 odsto kao i žene žrtve porodičnog nasilja, LGBT, Romkinje i materijalno ugrožene žene u 8 procenata analiziranih Akcionih planova.

Kvote i realna moć
Niko ne spori da je u našoj “tradicionalno patrijarhalnoj” sredini priča oko rodne ravnopravnosti imala spori tok. Kako bi se stvari ubrzale, načinjene su kvote obaveznog učešća žena u društveno političkom životu. Međutim, često su im priznavane titule, ali ne i realna moć. Na ovu temu Prica ima optimističan stav, odnosno, tvrdi da je na osnovu dosadašnjeg iskustva moć žena uglavnom zavisila o same ličnosti osobe.
-To zavisi od osbe na određenoj funkciji. Kao primer dobre prakse, uglavnom uzimam Svrljig, koji ima najviše žena na funkcijama. One su osnažene da donose bitne odluke i izuzetno dobro rade svoj posao. Tamo gde su žene u manjini, njihov glas se ne čuje dovoljno, zbog toga su edukacije žena na javnim funkcijama od izuzetnog značaja. One im pomažu da shvate šta sve mogu da promene, a ne samo da budu figure za ispunjavanje kvota- zaključuje Prica.

Kuda dalje
Nakon usvajanja Zakona na koji se godinama čekalo, predstoji izazov njegove implementacije. I u tom smislu edukacija, kako zaposlenih u sistemu, tako i svih ostalih građana je od izuzetne važnosti. Velika je i uloga medija, koji bi po ovom, kao i po brojnim drugim pitanjima trebali da se podsete da imaju i edukacijsku ulogu.
T.Trifković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa