30. avgust 2018.30. avg 2018.
SAMOĆA JE NAJTEŽA
POLOŽAJ I PROBLEMI STARIH LICA

SAMOĆA JE NAJTEŽA

Razgovor je najvažniji. Najbitnije je da uvek postoji neko da pređe kućni prag. Da ima neko da ih sluša, da se osete voljenim, a ne odbačenim i zaboravljenim
Drugu polovinu prošlog i početak ovog veka obeležava demografsko starenje stanovništva u svetu. Dugovečnost sa jedne strane predstavlja jedno od najvećih dostignuća savremene nauke i razvoja, dok sa druge strane postaje problem koji se tiče ne samo pojedinca već i društva.
Podaci UN pokazuju da je prošle godine broj ljudi na planeti starijih od 60 godina bio 962 miliona što je dvostruko više u odnosu na pre četiri decenije. Predviđanja su da će se broj stanovnika Zemlje ove starosne dobi za 30-ak godina popeti na dve milijarde.
Srbija spada u red zemalja u kojima se ubrzano stari. Gotovo petina Srba starija je od 65 godina, a više od polovine te populacije su žene. I u koceljevačkoj opštini prema podacima republičkog zavoda za statistiku stariji čine petinu žitelja ovog kraja, dok je prosečna starost 43,7 godina.
Demografske promene širom sveta postavljaju pitanja i zahteve na koja društva moraju adekvatno da odgovore. Prema podacima svetske zdravstvene organizacije jedna od šest starih osoba je doživela neki vid nasilja dok je tek svaka 24 to i prijavila.
Ono što danas predstavlja osnov diskriminacije starijih osoba jesu tzv.ejdžizam, predrasude, stereotipi i ideje o neproduktivnosti starih. Oni se često posmatraju kao teret za društvo, kao neko ko samo troši resurse, posebno socijalne i zdravstvene usluge. Ovakve pretpostavke su netačne ali i veoma rasprostranjene.
Na okruglom stolu u Crvenom krstu Koceljeva zaključeno je da se stari na području koceljevačke opštine uz loš materijalni položaj najčešće suočavaju sa samoćom i zanemarivanjem članova porodice što veoma teško doživljavaju. Iskustva geronto domaćica govore da su stari u velikoj meri prepušteni sami sebi. Mnogi imaju decu koja ne žive sa njima i retko ih obilaze. Dolaze kada mogu i kada smatraju da treba ali ne i kada su neohodni svojim roditeljima. Stara lica uglavnom žive u jednočlanim ili dvočlanim domaćinstvima od najnižih penzija ili socijalne pomoći što je, kako kažu, jedva dovoljno za plaćanje računa ali ne i za hranu i higijenu.
Govoreći o iskustvima stečenim tokom decenije bavljenja poslom geronto domaćice Snježana Kojadinović ističe da je teško ostati imun na sudbine starih koje obilazi i kojima pomaže u kući i van nje.
–Ponekad sam dolazila kući pod velikim utiskom priča sa kojima sam se susretala. To su različite životne sudbine, različite situacije. Prisutna je često bezvoljnost. Stari ne vole da deca osete da se oni žale na život koji žive. Neretko gube volju za životom. Smatraju da su nekorisni za društvo, ne mogu da urade stvari koje su ranije mogli, osećaju se kao teret svojoj deci, nemaju dovoljno novca. Željni su društva, razgovora, da ih neko sasluša- rekla je ova geronto domaćica.
Načelnik odeljenja za opštu upravu i javne službe Radovan Ranisavljević zaključio je da je dobro što je Crveni krst pokrenuo ovu temu i organizovao okrugli sto, ali da bi prisustvo institucija i ustanova, poput Centra za socijalni rad i policije, moralo biti obavezno.
–Prisutno je zanemarivanje starih lica od članova porodice koji su i sami pritisnuti svojim problemima, poslovima i borbom za egzistencijom. Svedoci smo da nam selo stari, da u njemu žive jednočlane i dvočlane porodice, da stari ljudi u ruralnim sredinama žive veoma teško. Kao opština prepoznali smo problem i sprovodimo određene programe u cilju pomoći tim starim ljudima kako bi im učinili život boljim, da ih integrišemo u lokalnu zajednicu, da ne budu zapostavljeni i zanemarivani, pa smo uveli i uslugu Pomoć u kući starijim licima. Kroz ovaj program obuhvaćeno je oko 120 lica. Sigurno je da bi taj broj trebao da bude i veći ali nismo finansijski sposobni za veći obuhvat- zaključio je Ranisavljević.
Geronto domaćice se ne bave samo uređenjem kuće, održavanjem higijene u njoj i oko stambenog objekta. Neretko im donose lekove, uređuju dokumenta, pomažu da ostvare svoja zakonom data prava. One su često jedino društvo koje stari imaju. Zato korisnici ovih usluga kažu da im je najvažniji razgovor, da imaju nekog ko će im otvoriti vrata i preći kućni prag, da ih neko sasluša, da se osete voljenim, a ne odbačenim i zaboravljenim.

V. Bošković

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa