6. maj 2021.6. maj 2021.
MERE POPRAVKE KOJE TREBA PREDUZETI
POLjOPRIVREDA I ZAGAĐENjE ŽIVOTNE SREDINE

MERE POPRAVKE KOJE TREBA PREDUZETI

Najveći problem današnjice je pretnja obezbeđenju vode za piće u budućnosti, jer u uslovima intenzivne poljoprivredne proizvodnje, dolazi do zagađenja vode sa teškim metalima, pesticidima, nutrijentima (nitratima i nitritima, kao i ispiranjem fosfora)
Konvencionalna poljoprivreda u osnovi ima za cilj maksimalnu produktivnost i maksimalan profit, koji za ostvarenje ovih ciljeva koriste brojne agrotehničke mere, koje pored očekivanih pozitivnih imaju i mnoge negativne, dugoročne efekte u agroekosistemima. Osnovne agrotehničke mere na kojima je zasnovana konvencionalna poljoprivreda su promene prirodnog okruženja, uklanjanje drveća radi osvajanja novih teritorija, intenzivna obrada zemljišta, instaliranje sistema za navodnjavanje, česta monokultura, primena mineralnog đubriva, pesticida u zaštiti bilja od korova, štetočina i bolesti, kao i manipulacija genetički gajenim biljkama. Sve navedene mere koje utiču na produktivnost se dopunjuju i čine međusobnu celinu, ali moderna civilizacija je ta koja je ugrožena zbog problema koji nastaju sve intenzivnijim uticajem na prirodnu sredinu.

Dosadašnji uspesi u poljoprivredi su uglavnom zasnovani na specijalizaciji proizvodnje koja uz pomoć savremene mehanizacije, pesticida, mineralnih đubriva, novostvorenih sorti biljaka, rasa domaćih životinja i ogromnih količina energije postiže visoku produktivnost.Visok nivo mehanizacije je neminovno doveo do nestanka mešovitih gazdinstava sa biljnom i stočarskom proizvodnjom, što je imalo za posledicu regionalnu specijalizaciju proizvodnje.

Osnovne karakteristike specijalizovane proizvodnje su: upotreba hemijskih sredstava, usko specijalizovana gazdinstva, visoka proizvodnja organske mase po hektaru, visoki troškovi proizvodnje – mehanizacija, đubrivo, zaštitna sredstva, gorivo..., što dovodi do niza negativnih, kako ekoloških, tako socijalnih i ekonomskih posledica.

Rizici po životnu sredinu zbog:
- emisije gasova u vazduhu, ostataka pesticida u zemljištu, vodi i vazduhu,
- degradacije fizičkih osobina zemljišta teškom mehanizacijom što dovodi do pojačane erozije zemljišta vodom i vetrom,
- degradacije hemijskih osobina zemljišta, zakišeljavanje, pad sadržaja humusa, zagađenje zemljišta rezidualnim ostacima pesticida, zagađenja zemljišta teškim metalima,
- degradacija bioloških osobina zemljišta, narušen odnos i broj mikroorganizama,
- zagađenje površinskih i podzemnih voda.
Od nabrojanih problema, teško rešivi su oni koji se odnose na smanjenje nivoa humusa i zagađenje zemljišta teškim metalima.

Smanjenje biodiverziteta, što znači da mnoge biljke i životinje gube svoja prirodna staništa, premeštaju se, a mnogae izumiru.

Posle berbe, stanište ostaje prazno i tada je izloženo eroziji i drugim negativnim uticajima koji dolaze iz atmosfere.

Mere zaštite zemljišta i voda u poljoprivredi podrazumevaju preduzimanje kompleksnih i sveobuhvatnih i unapred isplaniranih mera


Pesticidi zagađuju životnu sredinu na mnogim nivoima: zemljište, potoke, reke, podzemne vode, izvore i vodu za piće, okeane pa čak i vazduh, što je opasno po sav živi svet, pa čak i čoveka.
Suša, jak napad bolesti useva, štetočine, korovi, požari i jaki pljuskovi mogu da nanesu velike štete usevu i poljoprivrednim proizvođačima, pa čak i potrošačima.

Najveći problem današnjice je pretnja obezbeđenju vode za piće u budućnosti, jer u uslovima intenzivne poljoprivredne proizvodnje, dolazi do zagađenja vode sa teškim metalima, pesticidima, nutrijentima ( nitratima i nitritima, kao i ispiranjem fosfora).

Mere zaštite zemljišta i voda u poljoprivredi podrazumevaju preduzimanje kompleksnih i sveobuhvatnih i unapred isplaniranih mera. Tretmanom otpadnih voda od navodnjavanja i ostalih otpadnih voda iz poljoprivrede, sprečavaju se oštećenja i eutrofikacije zatvorenih vodenih akumulacija i jezera. U poljoprivredi treba izabrati useve i sorte tolerantne na sušu, a agrotehniku prilagoditi tako da se gubici smanje na minimum.Treba sprečiti uništavanje zelenog priobalnog pojasa oko jezera i ostalih vodotokova, jer se tako održava ravnoteža biljnog i životinjskog sveta.
U cilju zaštite vazduha, poljoprivreda treba da vodi računa o tome kako da smanji sagorevanje organskih ostataka, pokretanje čestica prašine sa golog zemljišta, ispuštanje aerosola pesticida u atmosferu i emisiju azotnih oksida.

Zdravo i kvalitetno zemljište je ključna komponenta održive poljoprivrede, a da bi to i ostalo mora se zaštititi od svih oblika erozije, ograničiti primenu sintetičkih pesticida, gde god je to moguće izvršiti redukovanu obradu, držati zemljište pod vegetacijom, održavati nivo organske materije i humusa sa ciljem očuvanja njegove strukture i smanjiti nepotrebno gaženje po oranicama.
Prekomerna primena agrohemikalija može da prouzrokuje najrazličitije poremećaje u biološkoj ravnoteži agroekosistema i šire, kao i ugrožavanje zdravlja ljudi i životinja, bilo posrednim ili neposrednim putem.

Nepravilna upotreba mineralnih đubriva dovodi do toga da se menja Ph reakcija, struktura i biogenost zemljišta ili eventualno nakupljanje štetnih materija u zemljištu i biljkama.

Za očuvanje agroeko sistema i sprečavanje zagađenja i negativnog, čak opasnog odražavanja na ljude, treba voditi računa o svim navedenim potencijalnim ili već nastalim problemima, kako bi se uticalo na smanjenje i dovelo do potpune kontrole. S toga se preporučuje pridržavanje dobre poljoprivredne prakse, kao i potpuna savesnost svakog pojedinca koji se bavi poljoprivredom.
Dipl.ing. GORDANA REHAK PSSS Šabac

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa