19. januar 2012.19. jan 2012.
KAD PORASTEM BIĆU SLIKAR

UMETNOST KAO ŽIVOTNI PUT

Oni su mladi, talentovani i kažu, istrajni u svojim namerama da kad porastu budu slikari. Zajednička im je ljubav prema likovnoj umetnosti i Škola crtanja Braće Lukić gde stiču prve pouke i razvijaju kreativnost
Učenica treće godine Škole za umetničke zanate u Šapcu Aleksandra Lukić u Školu crtanja braće Lukić ide od kada zna za sebe. Rasla je uz platna i boje oca i stričeva, pa ne čudi što danas tvrdi da joj je umetnost jedino opredeljenje.
- Od kad znam za sebe imam želju da se bavim umetnošću. Na to je verovatno uticala i činjenica da su svi u našoj porodici vezani za slikarstvo. Počela sam da crtam sa tatom i stričevima, i od malena da idem na njihove časove u Školu crtanja. To mi je dosta pomoglo kada sam upisivala srednju školu, i verujem da će biti od velike koristi kada budem polagala prijemni na nekoj od Akademija ““ navodi Aleksandra.
U Školi za umetničke zanate je na smeru stilski krojač. Najviše voli da crta portrete, dok je do sada izlagala na godišnjim školskim i trdicionalnim svetosavskim izložbama umetničke radionice braće Lukić.
Iako je ova Škola crtanja poznata kao mesto gde se okupljaju deca različitog uzrasta, temperamenta i senzibiliteta, Aleksandra tvrdi da ih ujedinjuje zajednička ljubav prema umetnosti. Zbog toga se sitne nesuglasice brzo izglade.
Pored crtanja i slikanja, koji su oduvek bili prioritet, Aleksandra se bavi i folklorom. Već skoro deceniju igra u prestižnim kulturno umetničkim društvima, poslednjih godina u “Abraševiću“.

Najnoviji broj

18. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa