„Volim istoriju i starine i čuvam porodične vrednosti. Na „Topolinu“ je sve original, osim dve cevi. Ranije sam njim išao u Niš, Kruševac, sada ga vozim samo po Šapcu“, priča Dobrivoje Lazić, Šapčanima poznat kao Beban
Većina Šapčana sigurno je nekom prilikom na ulicama grada zapazila Fijat 500 C, popularni „Topolino“. Čest je učesnik gradskih manifestacija, a sugrađani se rado fotografišu pored njega. Iako glavna zvezda, ovaj automobil nije jedini antikvitet u garaži svog vlasnika Dobrivoja Lazića, Šapčanima poznatog i kao Bebana. Starine je sakupljao praktično čitavog života, a veliki deo kolekcije jesu porodični predmeti.
Vrata garaže na Trkalištu pravi su portal za povratak u prošlost. Fotografije na zidovima i starine na policama svedok su jednog, ne tako davno, prošlog vremena.
Posebno mesto na policama zauzima dečji kišobran Dobrivojeve majke Milice, Foto: "Glas Podrinja"
Posebno mesto na policama zauzima dečji kišobran Dobrivojeve majke Milice, s početka prošlog veka. Tu je i kandžija za koju su mu rekli da je bila u rukama Živojina Mišića, ali i pisaća mašina za koju se veruje da je na njoj pisao Nikolaj Velimirović.
Ipak, zahvaljujući „Topolinu“ za Dobrivoja se čulo širom Srbije
-Volim istoriju i starine i čuvam porodične vrednosti. Pored majčinog kišobrana imam i njenu peglu, koja je bila jedna od prvih električnih, iz ‘30-ih godina. Tu je i još stariji dedin alat za vađenje piva iz drvenog bureta. Moja majka je rođena 1907. godine. Završila je četiri razreda i bila jedna od retkih pismenih žena u Ćićevcu. Jednom prilikom delegacija iz Ćićevca je bila na Dvoru, a moja majka je izabrana da se obrati kraljici Mariji. Održala je govor, a kraljica joj je uzvratila poklonivši joj drvenu kutiju punu bombona. Danima su meštani Ćićevca dolazili kod nas da čuju utiske i probaju bombone sa dvora. Naravno, tu kutiju i danas čuvam, priča Dobrivoje.
Foto: "Glas Podrinja"
Rođen je u Nišu gde mu je otac bio jedan od šefova u fabrici duvana. Kasnije su odselili u Kruševac kako bi bili bliže Ćićevcu i majčinoj familiji. Nakon toga sele se u Bratunac, da bi otac mogao da brine o nasleđenom porodičnom imanju u Ljuboviji. Život ih 1959. godine dovodi u Šabac gde su i ostali.
Dobrivojevu kolekciju čine i knjiga iz 1874. godine, šolje nemačkih vojnika, ali i kofer iz nemačkog logora. Sačuvao je alate i kuhinjska pomagala koji više nisu u upotrebi. Svaki predmet ima svoju priču.
Foto: "Glas Podrinja"
Ipak, zahvaljujući „Topolinu“ za Dobrivoja se čulo širom Srbije. Restauracija automobila napravljenog 1948. trajala je pet, šest godina, a završena je 2003. godine.
-Na njemu je sve original, osim dve cevi. Ranije sam njim išao u Niš, Kruševac, sada ga vozim samo po Šapcu. Zbog njega sam čak i „hapšen“. Uglavnom sam noću radio na njegovom sređivanju. Jedne noći naišla je policija, videla mene i svetlo u garaži i pomislili su da neko nešto krade. Brzo smo se razjasnili i shvatili su šta radim, kaže Dobrivoje.
Foto: "Glas Podrinja"
Automobil koji je napunio 75 godina izgleda kao „mladić“ i verujemo da će još dugo jezditi šabačkim ulicama.