Zaostavština književnika Oskara Daviča u Biblioteci šabačkoj
Srčani buntovnik britkog pera
“I pomislih još jednom: moja mašta nema ruke. Samo moja svest ih ima. Ali ne i srce. Treba dati ruke mašti. Inače - ništa. I srcu.” (Oskar Davičo, Pesma)
„Drugo je mržnja, ona je refleks, kao odbrana. No ljubav ne dolazi sama od sebe. Kao ni pismo, kao ni poklon. Treba da postoji neko ko šalje te dragocenosti. Ali otkriti u čemu je lepota ta onoga što voliš to je drugo, to je teško.“, zapisao je jednog popodneva sedeći za svojim radnim stolom poznati srpski i jugoslovenski književnik Oskar Davičo. Predano je radio na svom novom delu, romanu „Pesma“. Brižljivo je slagao nove, korigovane verzije rukopisa, a finalna verzija knjige je ugledala svetlost dana 1952. godine. U narednim decenijama pariski student romanistike, veliki majstor reči i metafore, jedan od najmlađih tvoraca jugoslovenskog nadrealističkog pokreta svoje misli, osećanja, ideje oblikovao je u književna dela u posebnom kutku svog doma za masivnim drvenim pisaćim stolom koji je odnedavno nalazi u Biblioteci šabačkoj kao dar porodice.
Foto: "Glas Podrinja"
-Oskar Davičo je rođen u Šapcu. Ovde je završio osnovnu školu i prve razrede gimanzije. Mnogo je voleo svoj Šabac i rado je dolazio. Njegova kćerka Jana i supruga Branka su nam nedavno poklonile veoma dragocen dar, brojne njegove lične predmete, sto, stolicu, brojne nagrade, članske karte, priznanja - kaže direktorka Biblioteke šabačke Jelena Podgorac Jovanović i dodaje da su rado prihvaliti poziv porodice Davičo.
Oskar Davičo (1909-1989) Oskar Davičo je rođen 1909. godine u Šapcu u jevrejskoj porodici. U rodnom mestu je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Beogradu. Još kao gimnazijalac je u reviji Nedeljne ilustracije objavio svoju prvu priču. Studirao je u Parizu, na Sorboni i u Begradu, gde je i diplomirao romanistiku. Za vreme studija je s Đorđem Kostićem i Jovanovićem izdavao listove Okno i Tragovi. U Šibeniku je bio suplent i predavao srpski i francuski jezik, a zatim je predavao francuski i u Bihaću, u državnoj gimnaziji. 1931. godine počeo je da izdaje nadrealističku reviju „Nadrealizam danas i ovde“. Tih godina Davičo je počeo da se zanima za društveno-politička pitanje u svojoj zemlji. Postao je član jugoslavenskog saveza komunista i posatao sekretar Mesnog komiteta u Bihaću. Sedeće godine je uhapšen i osuđen na zatvor pet godina. Do Drugog svetskog rata živeo je u Beogradu i Zagrebu. Objavio je cikluse pesama “Tri zida”, “Detinjstvo” i “Srbija”, kao i zbirku pesama “Pesme” koja je odmah bila zabranjena zbog svog, navodno, nemoralnog sadržaja. Za vreme rata bio je u Prvoj proleterskoj diviziji i 1944. i učestvovao u oslobođenju Beograda. Iste godine postao je Sekretar Udruženja književnika Srbije. Neko vreme radio je kao novinar dopisnik, a onda počeo da se bavi isključivo novinarstvom. Za svoja književna dela dobio je čak tri NIN-ove nagrade, a za celokupno pesništvo dobio je Zmajevu nagradu 1959. godine.Njegovi romani i pesme prevedeni su na brojne svetske jezike. Preminuo je 1989. godine u Beogradu.
Poklon porodice Biblioteci šabačkoj Porodica je odabrala rodni grad velikog majstora nadrealizma za mesto čuvanja njegove zaostavštine. -Sklopili smo ugovor o poklonu bez nadoknade kojim smo prihvatili da ćemo primiti nove predmete iz Oskarove zaostavštine. Obavezali smo se da ćemo napraviti stručnu obradu, izvršiti popis i katalogizaciju rukopisa, prepiski, beleški, legitimacija, dokumenata i ostalog materijala, te da ćemo ih kao celinu trajno čuvati u svom posedu. Ugovorom smo se obavezali i da poklonjene predmete, ni u celini ni u delovima, nećamo davati na korišćenje bilo kome van Biblioteke šabačke – pojašnjava Podgorac Jovanović.
Foto: "Glas Podrinja"
U Biblioteci šabačkoj, Zavičajnom odeljenju, već dve decenije čuvaju se fotografije, pisma i prepiske Daviča sa poznatim književnicima i istaknutim ličnostima kao što su Dobrica Ćosić, Miroslav Krleža, Milić od Mačve, Latinka Perović, Meša Selimović, Antonije Isaković, Danilo Kiš, Slobodan Selenić, Edvard Kardelj, Josipu Broz Tito,...
Foto: "Glas Podrinja"
Pored dokumenata, ordena, plaketa, zahvalnica, portreta u gipsu, grafike i slike sa likom Oskara Daviča umetnika Dragoljuba Jovičića u rodni Šabac poznatog književnika su stigle i lule, pet pari naočara, četiri tašne, tri sata, olovke, penkala, aparat za brijanje, češalj, kaiš i tregeri Daviča. Kako bi sačuvali sećanje na Daviča, ali i druge velikane, Biblioteka šabačka planira otvaranje „Soba velikana“ u čast onih koji su rođeni, živeli u Šapcu.
-U starom zdanju pored svečanog salona nalazi se prostorija koja bi mogla da bude adaptirana u sobu šabačkih velikana. Pripremili smo projekat i konkurisaćemo kod kod resornog ministarstva, a nadamo se da ćemo imati i podršku grada Šapca – dodaje direktorka Biblioteke Jelena Podgorac Jovanović.
Foto: "Glas Podrinja"
Za Daviča su rekli da je veliki majstor reči i metafore, jedinstvena figura u jugoslovenskoj književnosti. Buntovan, nepredvidiv, ispunjen znanosom, strastven, ispunjen ljubavlju i revolucijom, a sada njegov legat nastavlja da živi u dva grada, dve biblioteke, Šabačkoj i Narodnoj biblioteci Srbije.
Osamnaestog januara 2024. godine obeleženo je 115 godina od rođenja ovog nesvakidšnjeg književnika.