14. decembar 2017.14. dec 2017.
Ema Pavlović, maturantkinja Škole primenjenih
umetnosti u Šapcu završila đačku razmenu u Sijeni

Skice umesto prakse

Maturantkinja Škole primenjenih umetnosti u Šapcu Ema Pavlović dva dana pre isteka roka za prijavljivanje odlučila je da krene u avanturu tromesečne međunarodne đačke razmene.
Ta brzina i spontana odluka, bili su razlog da joj se u toj nameri ne pridruži sestra bliznakinja Ina. Nikada se do ovog septembra nisu razdvojile na duže od dva, tri dana. Ema je dobila potvrdu da će njena prva želja – razmena u Italiji, biti ispunjena. Čak je i regija „pogođena“ – Toskana. Centar italijanske umetnosti bio je spreman da primi našu sugrađanku na tri meseca. Tačnije Sijena.
Ema je krenula put Toskane sa mnogim pitanjima u glavi, a glavno je bilo da li je dovoljno dobra za srednju školu u kraju koji je u celom svetu poznat po umetničkim školama. A, onda je stekla ogromno samopouzdanje i potvrdu da nije bilo razloga za bojazan.
- Ogromno me je iznenađenje sačekalo kada sam videla da moji vršnjaci u školi nemaju praksu na način na koji mi to radimo u Šapcu. Njihova se praksa svodi na skiciranje projekata koji nikada ne budu realizovani, a umesto đačkih radova školske holove krase radovi profesora. Naša škola u Šapcu je sjajna, a praksa koju imamo u njoj je zlata vredna – priča Ema.
Kada je pokazala radove svojih školskih drugara u Šapcu, ali i svoje, svom italijanskom razredu, oni su bili oduševljeni. Nisu mogli da veruju da šabački đaci svake godine prirede i po nekoliko izložbi, i to ne samo u Šapcu.
- Oni mnogo više pažnje posvećuju opštim predmetima nego mi. Matematiku imaju sve četiri godine, hemiju koja me je mučila, takođe. Pravilo je da đake na razmeni profesori ne ocenjuju zbog nepoznavanja jezika u zemlji u kojoj su u razmeni, tako da nisam imala tu vrstu pritiska. Ocenjivanje je, inače, totalno drugačije nego kod nas. Ocene su od nula do deset, i na kraju godine svako ko ima prosek ispod šest ponavlja godinu – kaže Ema.
Jedan od glavnih problema joj je predstavljala činjenica da se u Italiji u školu ide i subotom, kao i to da ne postoje odmori između časova, izuzev deset minuta između šestog i sedmog časa. Kada smo već kod časova, jedan školski čas traje sat vremena.
- Brzo sam se, međutim, navikla na taj režim. Period prilagođavanja trajao je dve nedelje. Problem je što retko ko u odeljenju govori engleski, tako da je profesorica engleskog bila zadužena za komunikaciju, kao i druga deca koja su se našla na razmeni. Škola u Sijeni je veliko iskustvo za mene, kao i sve ono što sam imala priliku da vidim – dodaje Ema.
Mlada Šapčanka govori i o tome da joj je mnogo značila porodica u kojoj je bila smeštena, jer su imali odnos kao da im je pravo dete, odnosno sestra.
- Porodica domaćina je bila divna. Prihvatili su me kao najrođeniju. Moji “houst“ roditelji imaju sina koji je takođe bio na razmeni, u Belgiji, kao i ćerku koja je dve godine mlađa od mene, vršnjakinja mog brata Vuka. Odlično smo se slagali, a na završnom kampu svih đaka na međunarodnoj razmeni upoznala sam i svog „houst“ brata. Planiram na leto da odem sa Inom ponovo kod njih u Sijenu – napominje Ema.
Nostalgiju za svojim domom u Šapcu i najmilijima „lečila“ je svakodnevnim razgovorima sa sestrom. Posle svih ovih saznanja i ona, Ina, pomislila je da bi bilo dobro da je krenula sa Emom.
Naše dve sugrađanke imaće priliku da zajedno nastave školovanje. I pored vrednog iskustva koje je stekla na ovoj razmeni, Ema je čvrsto rešila da zajedno sa sestrom studira u Srbiji. Po završetku srednje škole planira da sa Inom upiše scensku arhitekturu i dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Novom Sadu i da nadaleko ponesu dobar glas iz svoje srednje škole.
Piletina sa
kikirikijem
Jedna od obaveznih situacija na međunarodnoj razmeni učenika je i da deca gosti svojim domaćinima prirede obrok koji je karakterističan za zemlju iz koje dolaze. Ema je svoje italijanske domaćine obradovala „tradicionalnim srpskim jelom – piletinom sa kikirikijem“.
- Oni su pomislili da je to stvarno srpsko jelo i svidelo im se. Nisu ljubitelji začinjene hrane i malo koriste so. Često sam spremala meso koje bih dobro začinila, ali moja italijanska „keva“, kako sam je zvala, rekla bi da više voli povrće – priča nam Ema.
Nju sada očekuje veliki posao da do kraja polugođa nadoknadi sve gradivo, kao i da dobije što više ocena kako ne bi morala da ide na razredni ispit.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa