8. mart 2018.8. mar 2018.
IZBORNI REZULTATI U BEOGRADU NAPREDNjACIMA DONELI KOMOTNU VEĆINU, A OPONENTIMA NOVI ZNAK PITANjA

VUČIĆ UČVRSTIO VLAST, ĐILAS NOVI LIDER OPOZICIJE

Kompletan državni aparat, svi republički i gradski resursi su iskorišćeni maksimalno u kampanji. Opozicija bez prisustva u medijima, DS i radikali bez cenzusa. Birači poslali jasnu poruku – ili se ujedinite ili bojkot
Izbori za grad Beograd završeni su ubedljivom pobedom Srpske napredne stranke. Pored visokog rezultata SNS, ove izbore su obeležili i katastrofalni rezultati parlamentarnih stranaka od kojih nijedna opoziciona nije prešla cenzus od 40 i kusur hiljada glasova.
No, krenimo redom. Ozbiljno je gorelo pod nogama „neprikosnovenih“ naprednjaka u Beogradu. Kompletan državni aparat, svi republički i gradski resursi su iskorišćeni maksimalno u kampanji, mnoštvo poklon-paketa je podeljeno lakovernim biračima, a o pljeskavicama u Ripnju da i ne govorimo. Neko bi rekao – pravo vlasti, mnoge druge vlasti su se tako ponašale, itd. Ne bismo se složili da je baš tako, ali neka bude. SNS je maksimalno zloupotrebila sve raspoložive i dostupne medije u svoje svrhe. Samo poslednjeg dana kampanje, u četvrtak 1. marta, predsednik svih građana Srbije i nosilac liste SNS za beogradske izbore Aleksandar Vučić, proveo je više vremena sam na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću, nego svi opozicioni kandidati zajedno tokom mesec dana kampanje.
Najpre je prvi put u novijoj istoriji predsednik svih građana bio gost jutarnjeg programa na TV Hepi sat vremena, a onda uveče u specijalnoj emisiji na TV Pink, kojoj je volšebno smišljen naziv „90 minuta sa predsednikom“, i to sat i 47 minuta. U međuvremenu je bio u Sofiji i o tome su svi elektronski mediji izveštavali. Tokom te kampanje, verovatno da Nebojša Stefanović, Siniša Mali, Goran Vesić, Zorana Mihajlović, Zoran Đorđević i glavne vedete Vučićeve liste, ne mogu da prebroje svoja gostovanja na medijima sa nacionalnom pokrivenošću, plus Studio B. Ako tome dodamo na desetine besplatnih koncerata Ace Lukasa, našeg Šabana Šaulića i najveće srpske majke Cece, ko je mogao da očekuje drugačiji rezultat?
Ruku na srce, na Pinku i Hepiju je bilo mesta i za po kojeg omiljenog opozicionog kandidata, pre svega za Vojislava Šešelja i to besomučno mnogo, kao i za Čedomira Jovanovića i muftiju Zukorlića, na kašičicu. Ono malo šanse što je imala opozicija da se predstavi, veštom naprednjačkom taktikom nadvikivanja, nije uspela da iskoristi.
Toliko deluju licemerne reči našeg predsednika da je SNS imala nejednak tretman na RTS i u drugim medijima da za tako nešto u srpskom jeziku ne postoji adekvatan izraz. Nije, doduše, na nama novinarima da se borimo za bolji tretman opozicije u medijima, već da se borimo za bolji tretman nas samih, da imamo pravo da čujemo i drugu stranu. Evo samo da se zadržimo na jednoj ideji. Koliko je mogućnosti na Pinku, Hepiju, Studiju B, Prvoj, O2 i gde sve još, imao Dragan Đilas da odgovori da je najveći lopov koga je majka ikada rodila u Srbiji? Koliko je mogućnosti na tim istim medijima imao drugi Dragan, Šutanovac, da odgovori o optužbama za pašnjak? Koliko je mogućnosti imao Boško Obradović da odgovori da je najveći siledžija u Srbiji? Dobro, Boško je imao duel sa Šešeljem na Studiju B i malo na RTS, da budemo iskreni. Gospodo političari, u 21. veku u Srbiji ništa vam neće pasti sa neba, morate sami da se izborite za osnovna demokratska prava.
Postoje na desetine snimaka kako su dovoženi „uvezeni“ birači u prestonicu da obave „svoju“ građansku dužnost, kao i desetine snimaka rigorozne kontrole, bugarskih vozova, proveravanja, paralelnih spiskova i svega toga. Ali, sve je to prosuto mleko. Time moraju da se bave političke stranke, naročito pre izbora.
Ono što je malo nejasno, to je činjenica da u Beogradu maloletnog stanovništva ima svega 70.000, a to je prosto nemoguće. Imale su, međutim, demokratske snage ove zemlje od 1997. godine, pa sve do 2012. mogućnost da srede te spiskove, ali svaka koza voli da čuva kupus.
I još jedna stvar kada je reč o SNS. Znao je jako dobro Vučić da sa imenom bilo kog naprednjaka kao nosioca liste na izborima u Beogradu, Boru, Aranđelovcu i Sevojnu, ne može da se nada dobrom rezultatu, pa je pozajmio svoje ime, telo i glas svojima i pobedio. Da li je moguće da najbolji gradonačelnik u istoriji Beograda nije zavredeo da se nađe na čelu liste, da bude nosilac, nego ga u nedelju uveče na proslavi u Starom Merkatoru videsmo u trećem redu razdraganih naprednjaka. Vešto su sakriveni i Siniša Mali, i Goran Vesić, i svi oni iza doktora, glumaca, sportista i jedne balerine. Kukavički, ali je dalo ogroman rezultat.
Druga lista po osvojenim glasovima je bila ona koju je predvodio Dragan Đilas. Najveći uspeh te liste je verovatno slogan koji se pojavio na video bimu u njihovom štabu po završetku glasanja – Srbijo, počinjemo. Ova lista, predvođena nekadašnjim gradonačelnikom, osvojila je 19 odsto glasova, što može da izgleda malo, ali nije. Malo je bilo mesec dana kampanje da se spere sve blato koje je bačeno na tu listu. S druge strane, niko u opoziciji nema više glasova. Treba iskulirati jedno vreme, a onda se baciti na ozbiljan posao. Narod je svojim stavom prema glasanju poslao jasnu poruku – ili se ujedinite na izborima, ili ih bojkotujte. Treće ne postoji. Ko ne bude shvatio da je Đilas taj koji ima šansu da ujedini i predvodi opoziciju proći će u budućnosti poput Demokratske stranke, Demokratske stranke Srbije, Dosta je bilo i Ne davimo Beograd. Dveri su druga priča. Oni su hteli, ali ih drugi nisu hteli.
Takvu sudbinu bi uskoro mogao da doživi i Aleksandar Šapić. Taman kada se izjasnio da neće sa naprednjacima, požurio je da se distancira i od opozicije. Sada je uspeo da dođe do osam, devet odsto, ali da li će na nekom sledećem odmeravanju snaga da prebaci preko cenzusa, teško bez ozbiljne organizacije i jasne politike.
Ivica Dačić i socijalisti, sa sve Draganom Markovićem Palmom, ali bez Krke, trebalo bi da se poklope ušima i da idu u prvu crkvu i zapale sveću, da li Bogu ili Taliji svejedno. Prepolovili su rezultat od pre četiri godine, ali su preživeli. „Crveni kmeri“ koji nisu više ni toliko crveni, niti su kmeri, preživeli su ovaj težak test, ali za malo. Dačić se, međutim, veseli i seriri i ne ostavlja utisak dostojanstva. Nije to ni lako, jer ta ekipa je od ’45. godine do danas bila bez vlasti možda šest meseci.
I sada dolazimo do najtežeg dela. Ispodcenzusnih rezultata. Prvi na toj listi je koalicija DJB-Dveri. Ako je neko zaslužio da pređe cenzus, onda je to bio Boško Obradović. Borio se i iznad svojih mogućnosti. Čak je izveo performans poslednjeg dana kada su mnogi pali na to da ga je Marić zvao na duel. I da ga je zvao, Obradović je toliko vispren da bi shvatio da je to neko zezanje. Ako ništa drugo, dao je pun doprinos da najveća štetočina na srpskoj političkoj sceni Vojislav Šešelj doživi još jedan izborni debakl. Potpomognut maksimalno medijima koji su pod Vučićevom hiperkontrolom, Šešelj nije uspeo ni da se približi cenzusu. Birači su verovatno razmišljali što da glasaju za njega kada imaju Vučića. Ostvario je on, međutim, maestralan uspeh, osvojivši više glasova od Ljubiše Belog Preletačevića i to čak 81 glas. Ogroman uspeh, zar ne?Najveće iznenađenje i to negativno je svakako rezultat DS. Čak i kladionice su prognozirale da će demokrate da osvoje nešto iznad sedam odsto. Cenzus, prema njihovim kvotama, za DS uopšte nije bio upitan, ali, eto, desilo se. To je verovatno najveći promašaj na ovim izborima. Sigurno je da kladionice to mnogo manje boli nego Dragana Šutanovca i kompaniju. A, kada smo već kod Šutanovca, šta reći? On pre svega mora da podnese ostavku, jer je preuzeo odgovornost stavivši sebe, hrabro moramo da kažemo, kao kandidata za gradonačelnika. Prva rečenica koju je izgovorio u izbornoj noći morala je da glasi – Preuzimam odgovornost na sebe i podnosim neopozivu ostavku. To nije rekao, niti će možda reći, ali to onda mora neko drugi da uradi umesto njega. DS je stranka koja je dala najveći doprinos u borbi za demokratiju i platila najveću žrtvu. Sada je na korak od zaborava u kojem već godinama spava Srpski pokret obnove. Bilo bi možda dobro za Srbiju da tako velika stranka preživi, ali legitimno je i mišljenje da će možda sve biti bolje ako je nema. Jedan od ljudi koji se zalagao za jedinstveni nastup opozicije iz redova DS je i šef šabačkih demokrata i zamenik predsednika Izvršnog odbora ove stranke Dušan Kostadinović. On je još na sednici Glavnog odbora DS u Šapcu u decembru govorio o značaju okupljanja opozicije i teškim odlikama koje su u tom cilju donete u Šapcu. On je aludirao na odluke koje je trebalo doneti u Beogradu za predstojeće lokalne izbore. Kostadinović je pominjao Šabac kao primer žabe koja se morala progutati 2016. godine i zajedno je sa svima onima koji su DS u Šapcu napustili posle Đilasovog preuzimanja stranke uspeli, među retkim u Srbiji, da pobede naprednjake. To je bio recept koji Šutanovac nije hteo da primeni. Zašto? Mnogo je mogućih odgovora. Možda sada ispliva kao istinita priča da je on bio tajni Vučićev adut, da su se nešto dogovorili o čemu je brujala opoziciona beogradska čaršija. Videćemo. On svakako, i svi oni koji su navijali da se ide posebno na beogradske izbore, dužni su da svojem članstvu i biračima objasne zašto im je prihvatljiviji bio Boris Tadić, koji je uradio to što je uradio 2014. godine svojoj stranci, od Dragana Đilasa. Da su prihvatili poziv da se nađu na toj listi, mogli su da imaju najviše odbornika u toj grupaciji danas. Ovako su osvojili 2,2 odsto. Nejasno je da pogazite sujetu sa Tadićem, a ne i sa Đilasom bez obzira što su Boris Tadić i Šutanovac kumovi. Nije demokratama kriv ni Đilas, ni Ne davimo Beograd, već su sami sebi krivi pošto su izabrali da ne progutaju žabu sa Đilasom. Bivši predsednik države, bivši premijer i bivši ministar odbrane dobili su devet puta manje glasova od bivšeg gradonačelnika, bivšeg zaštitnika građana i bivšeg ministra spoljnih poslova. Simptomatično je i to da Šutanovčeva lista nije bila izložena napadima u meri u kojoj je to bio slučaj sa ovom drugom. To isto govori u korist čaršijske priče o direktnom dilu između Vučića i Šutanovca. Ponavljamo još jednom – nezvanične priče.Možda je najveći gubitnik ovih izbora – birač. On je bio veoma konfuzan. Pre godinu dana DS je podržao Sašu Jankovića, onda se Janković odrekao te podrške i spojio se sa Vukom Jeremićem, a Šutanovac izabrao Zorana Živkovića i Tadića koji se ponovo našao sa dve Vesne – Pešić i Vodinelić, u istom kolu koje su direktno pozivale na neglasanje za njega 2012. godine. Moramo da razumemo i tog zbunjenog birača kome nije lako. Lakše mu je da okrene glavu nego da se smara problemima u opoziciji.
O ostalima ne vredi trošiti reči. Vrhunac blama je svakako da je šabačka Ruska stranka osvojila više glasova od jednog LDP Čedomira Jovanovića koji je uspeo i to, da osvoji manje glasova nego što je bilo potrebno potpisa da bi se predala lista. Kažu da je na svom biračkom mestu uspeo da osvoji samo dva glasa!?
Posle ovih izbora svima je potreban, pre svega, odmor i izvestan period meditacije ne bi li se svi duboko u sebi zamislili šta i kako dalje, jer ovako da ide – ne ide. A, pred nama su mnogo velika iskušenja.
Brojke i matematika
Brojke sa nedeljnih izbora su više nego zanimljive. Nada da će izaći više od 900.000 birača se još u toku prepodneva izjalovila. Opšte je mišljenje da SNS ima izvestan korpus birača i da nema ni promila šanse da se on smanji ili poveća. Pri većoj izlaznosti njihov rezultat od 45 odsto bi pao ispod 40, a SPS bi teško prešao cenzus. Većoj izlaznosti su se ponadali opozicionari, verujući da su upravo njihovi birači ti koji su u najvećem delu apstinenti. SNS i SPS su na predsedničkim izborima pre godinu dana osvojili 403.000 glasova, a u nedelju su, ipak, osvojili nešto više – 416.000. To je podatak koji treba da zabrine opoziciju.

Kad poslanica mora
da se slika
Kakvim su se sve sredstvima služili u vladajućoj koaliciji u Beogradu, to je tek posebna priča. Mi vam spominjemo dva primera. Zamislite da se i jedna narodna poslanica Dubravka Filipovski slikala sa ličnom kartom i zaokruženim brojem jedan na glasačkom listiću. Šta su tek morali da rade oni mučenici koji nisu državni funkcioneri? A, drugi primer je maestralan. Ubeđivali su nas mesecima da državna kasa u Beogradu nikada nije bila punija, a onda je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, odlučilo da odobri Gradskom centru za socijalni rad u Beogradu 208.500.000 dinara za isplatu jednokratne novčane pomoći za najugroženije stanovnike sa teritorije glavnog grada i to 13.900 osoba po 15.000 dinara. Ova odluka je doneta 11 dana uoči izbora.

Mali odradili za velikog
Za beogradske izbore se kandidovalo čak 24 liste. Bilo je tu svega i svačega, ali jedno mora da bude sasvim jasno. Svi oni koji su se kandidovali, a svesni su toga da nisu mogli da pređu cenzus, radili su direktno za Vučića, i tu nema nikakve priče. Polovina tih glasova pripala je, po Dontovom sistemu na osnovu kojeg se izračunavaju mandati za Skupštinu, listi Aleksandar Vučić. Čak 20,4 odsto glasova, odnosno 180.000, je bačeno niz vetar. SNS i SPS su zajedno osvojili 51 odsto glasova, ali će zbog ovih 180.000 glasova u gradskom parlamentu imati čak 75 odsto odbornika.
N. K.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa