26. jul 2018.26. jul 2018.
ORGANI NA IZVOL’TE
POLEMIKE ZBOG IZJAVE ALEKSANSRA MARTINOVIĆA

ORGANI NA IZVOL’TE

Čovek kada umre, dakle tog momenta više nije vlasnik bilo čega, pa nije vlasnik ni svojih organa - rekao je Martinović. Ako se porodica ništa ne bi pitala, zašto bi ta ista porodica vraćala dugove preminulih srodnika, pita se Živojin Vuletić advokat
Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije Aleksandar Martinović, na “genijalan” način je branio Predlog zakona o presađivanju ljudskih organa.
Docent na Pravnom fakultetu u Novom Sadu je govorio o tome zašto ga treba usvojiti, pa je u toj raspravi došao i do zanimljivog zaključka.
- Čovek kada umre, dakle tog momenta više nije vlasnik bilo čega, pa nije vlasnik ni svojih organa - rekao je on.
Naravno, ovakav biser nije mogao da prođe nezabeleženo, i reakcije su bile mnogobrojne. Za neke stvari, ipak, potrebno je imati granice. Mada kada pogledamo današnju Srbiju, sasvim je normalno očekivati ovakvu odbranu, jer u našoj zemlji ni mi živi nemamo prava koja bi trebalo da budu zagarantovana.
Kada smo već kod pravnika i prava, Živojin Vuletić, šabački advokat, kaže da je izjava Martinovića neprimerena.
- Čovek kada umre, njegovi najbliži su, na neki način, vlasnici njegovog tela. Određuju sve što treba da bi se sahranio, podižu spomenike, nasleđuju imovinu. Kada je reč o organima preminulog, valjda je potrebna neka pretpostavljena saglasnost najbliže rodbine. Ne može država da bude vlasnik tela preminulog. Država mora da uloži u edukaciju svog stanovništva i da promoviše kampanje za donorske kartice i da na taj način podigne stepen svesti o potrebi doniranja - ističe Vuletić.
Prema njegovim rečima, analogno ovakvom tumačenju Martinovića, država bi bila vlasnik i njegove imovine, pa i dugova, a ne samo organa.
- Ako se porodica ništa ne bi pitala, zašto bi ta ista porodica vraćala dugove preminulih srodnika? Da se razumemo, ovakva većina u parlamentu može da usvoji kakav god hoće zakon, pa i zakon na osnovu tumačenja Aleksandra Martinovića - dodaje poznati šabački advokat.
Program zaveštanja organa kod nas je prvi put pokrenut pre petnestak godina na Vojnomedicinskoj akademiji. To je dobrovoljni, neprofitni pristanak sposobne uračunljive osobe da se u slučaju smrti njeni organi mogu uzeti, radi presađivanja drugoj osobi, zbog lečenja ili produžetka života.
Radi se o krajnje humanom gestu, gde za donora ne postoji starosna granica, a donor može biti svako ko ne boluje od nekog teškog obolenja. U slučaju dijagnostikovane i potvrđene moždane smrti uvek se porodica poziva na razgovor da li pristaje na donaciju organa. U Srbiji oko 120.000 ljudi ima donorsku karticu i po tom pokazatelju nalazimo se na začelju Evrope.
Šabac je grad koji je najozbiljnije sproveo akciju za dobrovoljno potpisivanje donorskih kartica. U opštini Šabac oko 3.000 ljudi poseduje donorsku karticu i po tome je u samom vrhu u našoj zemlji u odnosu na broj stanovnika.
- Akciju smo sprovodili sa željom da podignemo svest građana o doniranju organa kao humanom cilju. Ljudi su postali svesni da je moguće pomoći i na ovaj način ljudima. Ja sam vlasnica donorske kartice od 18 godine - kaže za Glas Podrinja Marija Knežević.
Reakcije na društvenim mrežama
- Potpisao sam saglasnost i postao dobrovoljni donor pre nekoliko godina, ali to je bila moja volja. Oni jednostavno sve, ali baš sve upropaste - napisao je lider Pokreta slobodnih građana Saša Janković.
Martinovićev kolega iz Skupštine, ali iz opozicionog bloka, Janko Veselinović “tvitovao” je “da zaostavština pokojnika nije strvina, pa ni njegovo telo, kako je definiše Aleksandar Martinović”.
- Prema telu preminulog još od starih Egipćana gaji se poseban kult. Da ne spominjem običaje u Srbiji. Niko do sada nije tako oskrnavio taj kult kao gospodin Martinović - dodao je Veselinović.

N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa