16. maj 2019.16. maj 2019.
LEPA REČ IMA BUDUĆNOST
Pesnikinja Jelena M. Ćirić za “Glas Podrinja”

LEPA REČ IMA BUDUĆNOST

Pisanje je, pre svega, moje zadovoljstvo i azil, kaže autorka zbirki pesama “Žar”, “Naiskap” i “Muške pesme”, sa kojima je protekle nedelje upoznala Mačvane na “Večeri ljubavne poezije” u svečanoj sali opštine Bogatić
Smederevka po rođenju, a najveći deo detinjstva i mladosti provela je u Požarevcu. Jelenu M. Ćirić, pravnicu po zanimanju, a u duši pesnikinju, autorku zbirki poezije: “Žar”, “Naiskap” i “Muške pesme”, koju su nedavno ugostili Mačvani, na večeri ljubavne poezije, život je kako kaže “skretničar” usmerio u Prag, gde već 17 godina živi sa porodicom. Gostovala je i govorila svoje stihove na raznim mestima u Srbiji, a dolazak u Bogatić, bio je prilika za kraće upoznavanje i razgovor.
Prvo nas je zanimalo, kako se začelo njeno pesnikovanje?
- Vezuje se za školske dane. Tada je to bilo u okvirima i srazmerno školskom uzrastu, ali je definitivno i onda bilo nešto što sam doživljavala kao potrebu i jedan sasvim prirodan način da izrazim deo svog unutrašnjeg sveta i senzibiliteta.
Najveći broj mojih pesama za temu ima ljubav. Ne zato što se trudim, već se tako nekako ređaju jedna za drugom, kao da se ja mnogo i ne pitam. Postoje, naravno, i neke druge. Naročito mi je drag jedan kratak opus dečijih pesama, od kojih su neke ušle u Antologiju savremenog stvaralaštva za decu srpskih pisaca u rasejanju.
Kako se rađa i odakle potiče inspiracija?
Kada imate taj dar, koji zovemo talentom, onda inspiracija može da bude bilo šta. To je, ustvari, način na koji umetnici vide svet, u malo drugačijim bojama i dimezijama. Inspiracija dolazi često spolja, ali još češće iznutra, u procesu proživljavanja najrazličitijih stvari, događaja i ljudi koje srećemo ili na koje mislimo.
Bilo je mnogo večeri, promocija, festivala, umetničkih kolonija... i kod nas i u inostranstvu. Gostovala sam po čitavoj Srbiji, ali i u Hrvatskoj, Italiji, Rumuniji, Francuskoj, Nemačkoj... i naravno u Češkoj.
Zašto se Vi trudite da pišete ?
- Slažem se sa onom definicijom da je najlepši i najkonstruktivniji, zapravo, put do samog cilja. Ne znam da li bih mogla da konkretizujem odgovor na to pitanje. Jednostavno pišem, stvaram, ostavljam nekakav trag, ne opterećujući se gde ću i za koje vreme stići. Pisanje je, pre svega, moje zadovoljstvo. I azil.
Volela bih da moje ćerke budu ponosne na mene. Ne samo zbog mojih pesama i u vezi sa tim postignutih uspeha.
Koliko je do sada bilo nagrada i priznanja i šta to za Vas znači?
- Bilo je nagrada, na različitim nivoima, i naših i međunarodnih. Iako nisam kolekcionar nagrada i priznanja, one prijaju. Potvrde su da je neko primetio ono što radite i o tome se afirmativno izjasnio. Možda bih kao najdražu zvaničnu nagradu izdvojila Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za doprinos kulturi (2014) Mislim da to može da se dovede u vezu sa onim – za svakoga od nas ima mesta pod kapom nebeskom. Vremena se menjaju. Možda poezija, što je i logično, ne živi na način na koji je živela pre sto ili dvesta godina. Ali živi. I onaj ko je voli može i ume doći do nje. Društvene mreže, kao jedan od fenomena današnjeg življenja, i te kako mogu pomoći u tome. Ali biblioteke su i danas hramovi.
Kakva su Vaša razmišljanja o budućnosti, posebno o budućnosti “lepe reči”?
Postoje mnoga književna udruženja i organizacije i dobro je da je tako. Volim da podržim svakoga ko ima dobru volju i dobru zamisao. Sarađujem sa mnogim pojedincima i udruženjima, pre svega kod nas. S obzirom na to da je Češka zemlja gde živim, napravila sam lepe kontakte sa njihovim književnicima, naročito pesnicima.
Verujem da lepa reč ima budućnost. Ne samo u pesmi. Samo je treba naći i reći.

Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa