25. jul 2019.25. jul 2019.
NIKOLA SMILjANIĆ, VIŠE VEKOVA POSLE

Prota britke sablje

Lik jednog od najvećih junaka Srpske pravoslavne crkve u njenoj viševekovnoj istoriji, u desnom uglu slike (“Ratni savet Vožda uoči Mišarske bitke” Milića od Mačve) , ulje na platnu, formata 270-200, svojina je Narodnog muzeja u Šapcu. Spomen obeležje, pred hramom u Mačvanskom Belotiću. Nije poznato kada se više posvetio crkvi
U istorijskim spisima je zabeleženo da je prota Nikola Smiljanić rođen 1760. godine u Badovincima. Njegov otac Gligorije i majka Smiljana imali su sedmoro dece. Majka je ubrzo postala udovica i morala da se vrati u devojačku kuću u Mačvanskom Belotiću. Zato Nikola uzima i nosi majčino prezime do kraja života.

Svedočanstva
istorijskih spisa
Zna se još da je mnogo mrzeo Turke, jer su mu sultanovi vojnici ubili strica koga je neizmerno voleo. Tako je ceo svoj život posvetio borbi protiv zavojevača. Sa svojom četom presretao bi Turke, koji su pljačkali raju i na putu kroz gustu šumu, sve im otimao i vraćao narodu. U narodu su nastale priče da su Turci pri pomenu njegovog imena bežali glavom bez obzira, tražeći najkraći put prema Drini. Smiljanić je bio jedan od retkih junaka koji je preživeo Boj na Ravnju 1813. godine i kobnu 1814. Već sledeće knez Miloš ga je pozvao da stane na Drinu i brani Mačvu od najezde Turaka. Mnogo je pomogao da pobeda srpskih ustanika u Boju na Dublju( jula 1815. godine), kojom je ovo mesto zlatnim slovima upisano u istoriju Srbije, bude ubedljiva. U Boju na Mišaru pogubio je silnog i prelepog Bešireva Hasu, sina nekog uglednog i bogatog turskog age. Ostala je carevina da žali za jednim neostvarenim brakom, a Filip Višnjić je opisao ovaj događaj stihovima kletve Kule Kadinove. Prota, britke sablje, jurišao je na čelu svoje čete u vatru više ljutih bojeva, prkoseći balijama i hrabreći svoje momke.
U vreme Božićnog posta 1815. godine zatekao se u manastiru Kaona. Postoje indicije, kako bi se danas reklo da ga je otrovao Marko Štitarac, koji ga istina nije voleo. Po povratku iz Kaone mu je pozlilo. I tada je ostao dosledan svojim ubeđenjima. Naime, nije hteo da pije pačju krv koja se u to doba smatrala najboljim lekom. Nije želeo da mrsi u vreme posta i to ga je koštalo života.
Sahranjen je na Avliškom groblju (Na tom mestu, atar između sela Mačvanski Metković i Belotić), gde je nekada bilo zajedničko groblje, koje je kasnije preseljeno. Danas ovde buja kukuruz i mnoge druge biljke, a zemlja skriva kosti davnih predaka. Dugo je kamenje odolevalo zubu vremena i ljudskoj nekari, a onda je nestalo svakog traga o groblju.

Obeležja danas
Mnogo godina kasnije, dok malo zvono u dvorištu crkve u centru Mačvanskog Belotića, označava dolazak vladike Lavrentija, jedan oveći betonski spomenik, kraj ulaznih vrata privlači pažnju prisutnih. Preosvećeni vladika mu se klanja, a kasnije u besedi okupljenim meštanima kaže između ostalog da se spomen obeležje jednom od najvećih junaka i najhrabrijih sveštenika Srpske pravoslavne crkve u njenoj viševekovnoj istoriji, konačno skrasilo, gde mu je i mesto, kraj hrama posvećenog srpskom kralju Stefanu Dečanskom (Sveti Mrata-slava znamenitog prote Smiljanića).
Isti lik (Prota Smiljanić) nalazimo na slici (Ulje na platnu formata 270 sa 200) “Ratni savet Vožda uoči Mišarske bitke, 1972. godina) koja se nalazi i vlasništvo je Narodnog muzeja u Šapcu. Na istoj je gledano s leva na desno: Stojan Čupić-Zmaj od Noćaja, vojvoda Miloš Obrenović, pop Luka Lazarević...
I bez obzira što se posle dugog stajanja na zidu u hodniku muzeja, preselila u depo, slika je velika dragocenost i istorijska potvrda, umetnikovog doživljaja savetovanja, uoči Mišarske bitke.
Neki građani, poput advokata, magistra prava Slobodana-Lala Smiljanića, pisca više vrednih knjiga, na svom radnom stolu drži uramljenu fotografiju sa pomenute Milićeve slike. Kaže da mu je to velika čast i posebno zadovoljstvo.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa