13. avgust 2020.13. avg 2020.
Drina plače i pamti
pismo čitaoca

Drina plače i pamti

Zločin bez kazne – stradanja Srba u Srednjem Podrinju 1992-93. godine
05. jula 2020. godine u Bratuncu služen je parastos i odata je pošta za oko 3.500 Srba stradalih devedesetih godina u Srednjem Podrinju. Tom prilikom srpski član predsedništava BiH, Milorad Dodik izjavio je da se pre 28 godina u Podrinju dogodio zločin koji ne pamti istorija i zbog čega je to područje nazvao “Krvava kruna srspkog stradanja i duhovni epicentar srpskog kolektivnog bola”.
Dvanaestog jula daje se pomen srpskim žrtvama kod spomen – kosturnice u srebreničkom selu Zalažje. U ovom selu u kome je nekad živelo trideset srpskih porodica, već godinama živi jedan čovek. Deda Neđino sećanje na 12. jul 1992. godine počinje rečima: “Imali smo komšije, koji su prestali to da budu...” Sa grčem na licu i suzom u oku nastavlja: “U onoj kući nekada sedeo je Naser Orić i pio pivo kod svog rođaka u društvu komšija Srba”. Deda Neđin govor, prekinuli su jecaji i odmahivanje rukom.
Ne znam da li povezano sa ovim događajima u Republici Srpskoj, u Šapcu se pojavljuje knjiga “Drina plače i pamti”, čuvenog šabačkog pisca, magistra pravnih nauka – Slobodana Smiljanića.
Prvo što sam primetio po uzimanju knjige u ruke je tehnički izvanredno urađena knjiga u tvrdom povezu, a na koricama knjige slika starije žene, koja je pokrila lice rukama i plače.
Na oko 300 stranica opisani su monstruozni zločini Muslimana nad srpskim stanovništvom u 43 sela i varoši u Srednjem Podrinju, od aprila meseca 1992. godine, zaključno sa martom mesecom 1993. godine. Sva ta sela su u okolini Bratunca i Srebrenice. U tom vremenskom razdoblju ubijeno je oko 3.500 Srba.
Kroz potresne priče svedoka, ova knjiga govori o stradanju i ubistvima, uglavnom civila, žena i dece.
Knjiga se bavi pojedinačnim pričama preživelih očevidaca u slučajevima počinjenog ratnog zločina, ali istovremeno beleži tragediju celog naroda ovog kraja.
Činjenica je da su zločini vršeni nad kompletnim srpskim stanovništvom. Žrtve su bili svi – od najmanje dece, do najstarijih ljudi i žena, a da su zarobljenici ubijani na najsvirepije načine koji su često bili ritualne prirode.
Bilo je veoma hrabro od autora ovog jedinstvenog romana da ga uopšte i napiše i iznese istinite događaje – o kojima se do sada ništa nije znalo. Posebna hrabrost ogleda se u tome što je uz svaki opisani događaj naveo tačna imena žrtava, ali i izvršilaca ovih monstruoznih zločina. Ali na kraju knjige autor navodi da je od njemu nepoznatog čoveka jednog dana dobio “originalne izjave učesnika egzodusa Muslimana nad Srbima – koje su date od strane nevladine organizacije, a koje su do nedavno bile tajna! “Nepoznati čovek je doneo 49 stranica, sa izjavama svedoka, sa željom da istina preko ovog romana izađe na videlo i da se ovi tužni događaji nikada ne zaborave. Dodao je još da su se svedoci prilikom davanja izjava zakleli da će ako bude trebalo svoje izjave uvek ponoviti pred bilo kojim državnim organom ili međunarodnom organizacijom.
To dokazuje da su svi opisani događani u ovom romanu potpuno istiniti, bez bilo kakvog dodavanja ili uveličavanja.
Iako su u romanu izneti stravični zločini nad Srbima od strane Muslimana, autor romana, kao iskusan pravnik tvrdi da genocida nije bilo! Njegovo mišljenje i opravdanje za ovakve tvrdnje je činjenica da su Muslimani upadali u srpska sela ne samo zbog ubijanja već i pljačke imovine Srba.
Na kraju moram da konstatujem da iako su bila poznata imena i prezimena muslimanskih vođa u ovim stravičnim zločinima nad Srbima, ništa nije učinjeno da se ovi zločinci procesuiraju. Za ubistva Srba na ovom području do sada niko nije odgovarao, uglavnom zbog nedostataka dokaza.
Ova knjiga se može shvatiti kao svojevrsni apel za pravdom. Ona će omogućiti da naučna istina na bazi egzaktnih, validnih, pouzdanih i verodostojnih dokaza i bitnih činjenica – konačno izađe na videlo. Imajući u vidu da je autor ove jedinstvene knjige imao pristup empirijskom materijalu, koji je do nedavno bio tajna, kao neoborivom dokazu za sve što je u knjizi napisano.
Na kraju romana autor tvrdi da sve ono što se dogodilo u Srednjem Podrinju je tesno povezano sa događajima u Srebrenici godinu i po dana kasnije. On tvrdi da ova dva događaja imaju uzročno – posledičnu vezu. Niko nije razmišljao o činjenici da je u vojsci Republike Srpske bio priličan broj vojnika čiji su roditelji, braća, sestre, bliža rodbina, prijatelji nedavno izgubili živote u egzodusu Muslimana na srpska sela u Srednjem Podrinju. U njima je tinjala želja za osvetom.
Dragutin Č. Jovanović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa