13. januar 2022.13. jan 2022.
Đedove sanke
BOŽIĆNA PRISEĆANjA

Đedove sanke

Ističe vreme, nedavno na pijaci, starina uporedi sa opankom iz kog ističe nakupljena pleva i mleveni kukuruz i pšenica sa pukim trajanjem. Ostaje samo ponegde taj isti opanak ili šajkača, gunj, ali sve ređe se vidi i drveni točak a u selu pored Save drvene sanke zbore svoju priču.

Beše, opet stari vele ne ponovilo se. Uz proju i ponešto mrsa post se znao odužiti a onda praznici vrveli od zabave na prelima i vodicama a na Božić i Mali Božić đedove sanke bile nezamenljive u nestašlucima mladih. Niz breg do same Save spuštalo se i više od desetak odvažnih i tako vasceli dan do samog smiraja. I bi lepo ali osta i predanje koliko je muke bilo da se do sanki dođe. Prvo su majstori, kolari, birali drvo po meri. Onda se drvo testerom kladarom obaralo dugo, dugo... Kada je napokon palo na određenu dužinu ispod stabla se kopala oveća rupa pa opet onom istom kladarom seklo deblo tako što je kršni delija vukao gornji deo kladare a dole iz rupe vragolan kiptao od znoja dok se napokon drvo nije preseklo. Ništa manje teško ne beše ni sečenje dasaka koje su se potom par leta na promaji sušile do početka izrade samih sanki.

Bata Muhajlo, brkajlija oštrog i oka i reči određivao ko će šta raditi. Behu tu brat mu Žija pa potom Živanko, Milanko, Obrad, Ignjat i ko će im već svima popamtiti imena. Iz dana u dan sanke se nazirale na radost dece a zime behu oštre, pa se predavalo sa kolena na koleno da je sneg znao zavejati do samog krova. Staze se danima čistile do drvljanika, trošne staje, magaze, čardaka i stogova sena te košare za ovce i brloga u kojem su ukopane u toplinu zemlje krile mangulice.

Đed Pavle brinuo o ovećem stadu rasnih krmača za koje je govorio da su stigle iz preka, po nekima i čak iz okoline Pešte. Ostalo predanje da su mangulice i divlje svinje preko zaleđene Save stizale na našu stranu a tovile se za brojnu čeljad do jeseni kad više nisu mogle ni hodati. A sanke služile da se stigne do varoši i kupi gasa, šećera u kocki ili šarafu, duvana i tek poneke nužne potrepštine prvo domaćinu, brojnoj braći i neudatim sestrama a čeljad su nestrpljivo čekala i da na njih dođe red. Na klupe od sanki se stavljali šareni ćilimi a kuvana rakija dremala u čuturici kočijaša koji je uhranjene riđane umeo poterati u kas. Jelo se i pilo dobro staro vino a odvažnija deca kradom pila širu, slatko vino, pa se znalo i opiti a ostala je i izreka da vino ume šeretski reći, pij i idi, stići ći ja tebe...

Snegovi bi zavejali rano a pre Mladenaca se retko topili. Sanke bile jedino čime se moglo ratovati protiv mora snega i poraditi poslovi svojstveni zimi. Ali i praznično zabaviti. Bilo je nestašluka koji su se mogli pogubno završiti. Tako bi odvažnije junake krale sanke pa u juriš na strme bregove a onda uz urnebesnu brzinu znali završiti u dubokom snegu. Oni manje srećni bi jedva našli izlaz iz snega ili što bi stari rekli svako vreme ima svoje breme. A pred odlazak na stočnu pijacu kretalo se kad petli učestaju sa obaveznim fenjerom na sankama po bespućima makadama okovanim snegom i ledom. Brci se ledili a mučenica krepila dušu.

Zaljubljenici u priču o đedovim sankama sada bi rekli, bilo nekad, ponovilo se, uz zveket zvončića, mir Božiji Hristos se rodi...
Sreten Kosanić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa