Info

11. avgust 2022.11. avg 2022.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

Fudbal je bio više od igre

“Ništa nam nije bilo teško. na utakmice smo išli i peške i biciklima. Kada se igra utakmica sve druge obaveze su ostavljane po strani”, kaže Slobodan Janković Sole. “Pamtim da sam jednom zakasnio na autobus. Trčao sam po biciklo i, po kaldrmisanom putu, u Dorbić stigao pre autobusa” seća se Ratimir Nikolić Mića
Fudbalski klub “Budućnost” iz Dobrića u subotu slavi 90. godina od osnivanja. Istorija kluba ukratko je predstavljena u pretprošlom broju našeg lista, dok u se u ovom akteri najsjajnijih godina kluba prisećaju tih dana. Šezdesetih godina prošlog veka “Budućnost” je od najnižeg ranga stigla do ranga za stepenik nižeg od šabačke “Mačve”.

Interesantno je da uspon kluba nije počeo u matičnom selu, nego u Šapcu, na Dudari, gde se tada igrao najbolji amaterski fudbal.

-Sudija Okružnog suda Dobrivoje Jelić i njegova supruga bili su iz Dobrića. Njihov sin Miroslav bio je moj dobar drug sa Pravnog fakulteta. Oni su “zavrbovali” ekipu koja je igrala fudbal na Dudari da odemo i igramo u Dobriću. Proveo sam tamo osam godina. Počeli smo od najnižeg ranga i stigli do regionalnog, navodi Ratimir Nikolić, Šapčanima poznatiji kao Mića.

Igrali su besplatno, a ljubav prema fudbalu bila im je najveći motiv. Igrali su sa Loznicom, Kolubarom, Lazarevcem, “Antimonom” iz Zaječara, “Turbinom” iz Vreoca... Sve troškove plaćali su ljubitelji fudbala iz sela, koji su prodavali žito i kukuruz kako bi finansirali klub. Pamte da im je garnitura dresova stigla i iz daleke Amerike, do jednog meštanina koji je u selo dolazio retko, ali ga nije zaboravio.

Igrali su besplatno, a ljubav prema fudbalu bila im je najveći motiv, Foto: Privatna arhiva


Kao jedna od najdražih uspomena ostala je pobeda nad “Mačvom” koju je tada trenirao Diša Stefanović. Imali su dobar klub, ali je i “Budućnost” imala požrtvovane igrače u dobroj formi. Utakmica je igrana za prestiž, a tim iz Dobrića slavio je 4:1.

-To je bio vrhunac naših dometa. Posle toga “Mačva” nam je uzela nekoliko igrača. Nama je to imponovalo, značilo je da vredimo, ističe Mića.

Slobodan Janković, Sole, jedan je od meštana koji su igrali za “Budućnost”. Kaže da su Šapčani više “vukli” za klub nego Dobrićani.

-Među najvažnijim igračima su bili Miroslav Jelić, koji sada živi u Švedskoj i Branko Bursać koji je u selu predavao likovno. Voleli smo i selo i fudbal. Ništa nam nije bilo teško. na utakmice smo išli i peške i biciklima. Kada se igra utakmica sve druge obaveze su ostavljane po strani, kaže Sole.

Možda novi teren donese sreću nekim novim momcima da klub iz Dobrića ponovo vinu ka višim ligama


Igrao se tih godina u Dobriću najbolji fudbal u Pocerini. Meštani okolnih sela dolazili su na utakmice. Najjača konkurencija bila su im Varna i Pocerski Metković.

-Igrali smo utakmicu protiv Varne na njihovom terenu. Cela Pocerina je došla da gleda. Oni su na poluvremenu vodili 3:0. Počelo je drugo poluvreme i dali smo gol sa centra, zatim još jedan, pa treći direktno iz kornera, loptu niko nije ni dotakao. Na kraju smo slavili 4:3, priseća se Sole.

Sada je, kaže, razočaran, jer se rezultat utakmice zna i pre njenog početka, a niko neće da igra bez para. Fudbal se sveo na interes i u najnižim ligama.

-Pare su ubile sport. Mi smo na utakmice iz Šapca u Dobrić putovali autobusom. Trenirali smo na Dudari. Pamtim da sam jednom zakasnio na autobus. Trčao sam po biciklo i, po kaldrmisanom putu, u Dorbić stigao pre autobusa. Jednom smo čekali autobus, naišao je minibus i vozač nas je pitao gde je put za Dobrić. Nismo odmah shvatili da su to naši rivali iz Zaječara. Mi smo na tu utakmicu stigli u traktorskoj prikolici. Pao je i sneg u međuvremenu, pa smo u Dobrić došli potpuno beli. Na kraju smo pobedili 2:0, nadovezuje se na Solovu priču Mića.

Pamte i utakmicu protiv Slatine, kada su na poluvremenu vodili 7:0, pa njihov trener odustao od nastavka.

Igrali su sa Loznicom, Kolubarom, Lazarevcem, “Antimonom” iz Zaječara, “Turbinom”, Foto: Privatna arhiva


Sećaju se i Baje Gajić i Žarka Jelića, za koje kažu da su bili tata i mama za klub.
Na utakmice u druge gradove najčešće su putovali vozom, a na raspolaganju im je bilo i nekoliko automobila, koliko je selo tada imalo. Igrača je bilo i više nego što je trebalo, a niko se nije ljutio kada ostane na klupi kao rezerva.

Mića se i oženio iz Dobrića, pa je tako i mnogo decenija nakon završetka fudbalske karijere, ostao vezan za ovo mesto.

Dosta igrača iz ove generacije više nije sa nama. Preminula su i sva tri golmana.
Mića i Sole se nadaju da će u subotu, na proslavi, biti što više bivših igrača “Budućnosti”.

Slavni dani kluba ostali su samo u sećanju. “Budućnost” su vratila u seosku ligu, a u međuvremenu su ostali i bez terena, te su utakmice igrali u Bogosavcu.

Pronađena su sredstva i novi teren je kupljen. Prva, revijalna utakmica igraće se na njemu u subotu. Možda novi teren donese sreću nekim novim momcima da klub iz Dobrića ponovo vinu ka višim ligama.
M.M.

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa