25. oktobar 2018.25. okt 2018.
VRAĆA DUG ZAVIČAJU
MILORAD JEVTIĆ PENZIONISANI OFICIR I KNjIŽEVNIK IZ BADOVINACA

VRAĆA DUG ZAVIČAJU

Ko je u Srbiji posle Prvog svetskog rata smeo da kaže i pokaže ordenje, Karađorđevu zvezdu i slično? Ko je smeo da izučava taj deo istorije, da piše o tome? Verujem da je te građe dosta uništeno. Vredno je što entuzijasti pokušavaju da što više od toga zabeleže, kaže naš sagovornik. On je jedan od tih entuzijasta
Penzionisani oficir ( u činu pukovnika) Milorad Jevtić iz Badovinaca, obavljao je dužnosti od početnih u vojnom školstvu, trupi, preko štabnih i komandnih, a karijeru završio u Generalštabu vojske. Završio je sve vojne škole od srednje Kopnene vojske do Škole nacionalne odbrane, sve sa odličnim uspehom. U karijeri ocenjivan isključivo najvišim ocenama. Po potrebi službe živeo je u desetak gradova.
Prvi pisani rad objavio je u dečjem “Glasu Podrinja”, u osmom razredu osnovne škole, a onda se uključivao u vojne listove i radio Sarajevo sa prilozima uglavnom humorističkog sadržaja. Nagrađivan je za priče. Napisao je dosta jednočinki iz vojničkog života. Slični prilozi su objavljivani na radio Beogradu, radio Šapcu u emisiji „Dobro veče Čivijaši“, zatim u listu „Jež“. Za vreme službe u Šapcu bio je stalni saradnik “Glasa Podrinja” i pripremao rubriku „Čivijaško ćoše“.
Autor je nekoliko scenarija po kojima su snimljeni edukativni filmovi za potrebe vojske i Crvenog krsta. Napisao je dve vojničke koračnice. Po njihovim tekstovima su snimljene pesme u slavu Treće armije i “Heroji” u čast 125. motorizovane brigade.
Objavio je deset knjiga različitog žanra, uglavnom priča i romana sa humorističkim sadržajima iz života Mačve, a povodom stogodišnjice od početka Prvog svetskog rata štampao dva romana, uz pomoć opštine Bogatić i Narodne biblioteke iz Bogatića:”Samo da topovi ćute”, o stradanju Mačve i Jadra,”Srbija se vraća kući”, o proboju Solunskog fronta i oslobađanju Srbije 1918. godine i dramu”Biće Srbije”, koja malo drugačije govori o danima oslobađanja Srbije i stvaranja nove države, što je i bio povod za ovaj razgovor uz predhodnu napomenu da je autor član Udruženja pisaca “Janko Veselinović” u Bogatiću.
ENTUZIJAZAM
POJEDINACA
NIJE DOVOLjAN
Koliko na Vaše ukupno književno stvaralaštvo utiče činjenica da ste penzionisani kao vojno lice i potičete iz kraja koji je podneo velike žrtve tokom Prvog svetskog rata i oslobađanja otadžbine?
Vrlo često pominjem našeg nobelovca Andrića i njegov stav da je svaki čovek dužan svome zavičaju do kraja života. Sreća, ja kao oficir nisam morao da se svom kraju odužujem onim što sam učio ceo život, ali zato vrlo rado pominjem gde god ima prostora svaki deo Mačve, Jadra, našu Drinu, Čivijašku republiku a posebno običaje, zdrav seoski humor – vedrinu i smisao snalaženja u najtežim sitauacijama i arhaični jezik. Divim se marljivosti našeg čoveka kad radi i bori se za svoju porodicu i imetak, veličam doprinos u prelomnim trenucima i događajima.Ali i zameram zbog nemarnog odnosa prema okolini i drugim ljudima. Čovek sam ne opstaje.
Kao potomak ratnika balkanskih ratova, solunca, nosioca Albanske spomenice i zlatne Karađorđeve zvezde iz Prvog svetskog rata, nije čudo što sam i ja obukao uniformu sa četrnaest godina. Oficirska čast i poimanje slobode, pravde i patriotizma, nateralo me je da odgovorim sa ove moje tri knjige. Ne mislim da sam se precima odužio time, jer je to nemoguće, ali sam im poslao poruku zahvalnosti za ono što su učinili, da nisu zaboravljeni i da im nemamo šta zameriti. Bili su junaci jednog teškog vremena.
Lično potenciram sećanje na te divne junake koji su ostavili rala, njive, kuće, radionice, uzeli oružje kad ih je otadžbina zvala, odbranili je i ponovo se vratili onom što su bili. Ta transformacija srpskog junaka je mnogima neshvatiljiva, zato što ratuju kao profesionaci a Srbi su branili svoju slobodu, porodicu, kuću i otadžbinu. I zato nas nikad neće razumeti zašto se vraćamo svojoj prošlosti. Ono što su oni uradili je za divljenje!
Da li ja Vaš utisak takav da vraćajući sećanje sadašnjih i budućih generacija na slavna dela njihovih predaka, budite Srbiju iz dugogodišnje letargije i okova lažnog sjaja?
Ako mislite na mene i moje knjige, verovatno ne zaslužujem takve epitete, ali sva pisanja koja će probuditi učmalost i razbiti zaluđenost tuđim idejama i poimanjima kvaliteta života, je preko potrebna da bi znali ko smo i šta smo. Mi imamo čime da se ponosimo, mi smo postojali vekovima pre nekih veštačkih tvorevina država, time se i razvijali u kulturnom svetlu. Bili smo zemlja u kojoj je među prvima u Evropi zasvirao klavir, palila se ulična svetla, radila pozorišta i visoko školske ustanove, radili naučnici svetskog glasa... Zar se toga odreći? Odkle nam pravo da se odreknemo? Na čemu onda da gajimo svoj ponos? Na potrošačkom menatlitetu, na novotarijama koje dovode sumnju u mentalno zdravlje ljudi.
Mi jesmo u kandžama onih koji stvaraju novi svetski poredak po ko zna kakvoj šemi. Otpor koji se pokazuje je mlak a najčešće ga nema, zato se naša omladina vaspitava uz filmove nasilja i slično. Zar niste primetili da stranci vrlo rado investiraju u filmske projekte kojima se veliča nasilje i blati sopstveni narod. Ništa nije slučajno. Nude nam se sjaj, svila i kadifa sve dok ne dođemo u zavisnost, a onda smo samo sredstvo za ostvarivanje interesa kreatora svetskog porteka. A da li je naš sistem školstva koncipiran tako da se društvo očuva. Trenutno mislim da nije jer se bez neke posebne analize olako prihvataju novotarije sve zbog brze i lake zarade i jefinih političkih poena. I opet nema reakcije i to onih kojima je to dužnost. E, to je najveći problem.
Iskreno, bio bih presrećan da ovo što radim pomaže buđenju Srbije. Ali to nije dovoljno, ponavljam, oni od kojih društvo zavisi treba da stvore uslove a ne da ih minimiziraju da se probudimo i shvatimo kuda idemo.
NA CERU JE POBEDILA SRPSKA VOJSKA
Čini se da je nedovoljno obelodanjena istina o veličanstvenim pobedama Srpske vojske na kojima je impresioniran ceo svet.
Dosta toga je napisano, ali i uništeno, još negde sakriveno, nedostupno, ...
Cersku bitku koju izučavaju armije sveta, mnogi svesno pogrešno pominju kao prvu savezničku pobedu u Prvom svetskom ratu. To je bila isključivo prva pobeda Srpske vojske! Takođe Bitka na Drini, kolubarska bitka. Saveznici su nam pomgli slanjem kontigenta neodgovarajuće topovske municije! Slučajno ili nmaerno. Svojatali su nas kad im je odgovaralo, pa je zato naša vojska toliko muka podnela u prinudnom povlačenju. Da su saveznici išli brže prema Srbiji kako je bio dogovor umesto što su bančili po solunskim kafanama, drugačija bi se pesma pevala.
Da ne bi ultimatuma ruskog cara Romanova, crno bi se pisalo Srbiji.
Ko je u Srbiji posle Prvog svetskog rata smeo da kaže i pokaže ordenje, Karađorđevu zvezdu, i slično? Ko je smeo da izučava taj deo istorije, da piše o tome? Verujem da je toga dosta uništeno. Vredno je što entuzijasti pokušavaju da što više toga zabeleže. To treba podržati.
U drami”Biće Srbije”koju promovišem ovih dana, pišem o nekim momentima u toku oslobođenja i stvaranja nove države ne baš veselim.
Koliko Vaše knjige mogu biti kao zamena za nepodignute spomenike vojnicima i žrtvama?
Ne bih ja da sebi pridajem toliku važnost. Ako sam uspeo da probudim interesovanje na prošlost sopstvenog naroda, imam razloga da budem vrlo srećan. Drago mi je što sam to uspeo kod svojih sinova i onih koji me dugo poznaju. Neverovatno šta sve ne znamo. Sećam se lekcija iz istorije u osnovnoj školi gde sem kratkog osvrta na srpske ustanke protiv Turaka nema bitnijeg bavljenja nacijom. Dovedeni smo u zabludu o soptvenoj istoriji.
Koje su vas prepreke pratile u radu do stvaranja ovih knjiga?
Objaviti knjigu danas je pravi podvig. Sve je najčešće prepušteno autoru.
Udruženje pisaca „Janko Veselinović“ iz Bogatića ima sreću što nailazi na razumevanje opštine i dobija deo sredstava koje može da usmeri u izdavačku delatnost. Srećan sam što je opština prepoznala kvalitet pisaca, dijapazon tema i da samo napisano potvrđuje da se nešto dogodilo i da je nešto bilo. Tako može više doprineti očuvnju kulture ovog kraja pa i povećanju turističke ponude. Ljudi iz opštine na čelu sa predsednikom opštine zaslužuju pohvalu.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa