Info

11. april 2019.11. apr 2019.
Krivina u ogledalu

Subota 13.

Nema čoveka na ulici sa kojim sam makar na trenutak zastao da se pozdravim da me nije pitao šta će biti u subotu 13. aprila na protestu u Beogradu. Nikome nisam uspeo da odgovorim na to pitanje.
Malo zbog toga što nemam pojma, a malo i zbog toga što svi ti ljudi, uglavnom nemaju nameru da se pojave na tom veliko protestu u Beogradu, jer ih boli uvo. Previše su i razmaženi, i sve i svako im smeta, pa nemaju nameru da se bore, lakše je da tamo neke budale pokušavaju umesto njih.
Mogu samo da pretpostavim da se neće desiti ništa slično 5. oktobru 2000. Provorđeni i njegova ekipa neće podneti ostavke, dovoljno smo zreli da se ništa neće paliti, niti će se bilo ko potući zbog politike. Ali, biću tamo. Šest godina smo spavali i ćutali. Sada kada smo se probudili, nemamo pravo da ponovo zaspimo. Upaljena je baklja slobode koju niko, ni Prvorođeni, ni mi, neće moći da ugasi.
Svako ko je protiv ovog režima u kojem Jutka volka, Sima naručuje i organizuje ubistvo novinara, najpoznatiji srpski dezerter leči svoje komplekse iz mladosti tako što glumata da je odslužio vojni rok u trajanju od dve nedelje, u kojem šef BIA voli novinarke koje lako kleknu, u kojem nas lažu iz sata u sat da neko napada žene, bije čoveka na ulici, i ubeđuje da živimo nikada bolje - nema opravdanja da se ne pojavi na protestu 13. aprila u Beogradu. Kada ćemo, ako nećemo sada?
Ne idem 13. u Beograd da bih podržao Boška Obradovića, Dragana Đilasa, ili bilo kojeg političara. Idem da bih dao svoj doprinos u borbi za osnovne ljudske vrednosti za koje su se gotovo svi evropski narodi davno izborili. Hoću da se izborim za iole fer i demokratske izbore. Sanjam slobodne medije, a ne ove u kojim jedna pijana budala sa Televizije Pink satima govori da je neko fašista zato što mu je tako rečeno. Želim da se ljudi na lokalu biraju imenom i prezimenom, a ne da se razni lažni doktori, mediokriteti i neuspešni kompleksaši kriju iza svog lidera i da u svakoj opštini i gradu jedan isti čovek bude kandidat za gradonačelnika. Hoću da konačno živimo u zemlji u kojoj je moguće dobiti posao i ako nisi član stranke i u kojoj će svako da radi svoj posao, a ne da mora po cenu gubitka posla da se ide na besmislene mitinge iz grada u grad. Vapim za pravdom gde će sudovi da presude da li je neko lopuža, a ne predsednik države i njegovi lakeji.
Tačno je da su neki drugi političari imali šansu da to urade ranije i nisu uspeli. Ali, ne smemo da mi dignemo ruke od nas samih. Niko se drugi neće boriti za nas. Mi moramo to da uradimo. Moj kum ima izreku - Takva nam je cedulja. I jeste. Nama je zapalo da po ko zna koji put osvajamo slobodu. Niko nema pravo da se prema svojoj otadžbini ponaša kao Prvorođeni. Nije mu našu Srbiju deda na konju doneo iz Čipuljića, pa da se prema njoj ponaša kao da je njegova prćija. Srbija je naša domovina, a ne njegovo privatno vlasništvo. Zbog toga nemamo pravo da odustanemo od borbe.
Hose Muhiko Pepe, bivši predsednik Urugvaja i poznatiji kao najsiromašniji predsednik na svetu, 12 godina je bio talac vojne hunte. Prvih sedam godina nije imao prilike da ijednom vidi zvezde na nebu. Izdržao je sve i postao predsednik. Jednom prilikom je rekao da svako ko se za nešto bori i ako veruje u to za šta se bori, nema pravo da odustane od te borbe. Ko smo i kakvi smo ako dignemo ruke od sebe i svojeg prava da živimo kako dolikuje jednom velikom narodu kakvav smo mi? Njegova je i ona čuvena rečenica koju često citiramo - Mrak je najveći pre svitanja. U Srbiji je počelo da sviće i od nas zavisi da li je budućnost Srbije u autobusima koji na silu prevoze ucenjene u preplaćene ljude iz grada u grad, ili u građanima koji slobodno i svojevoljno šetaju srpskim ulicama. Ono što je sigurno, to je da je počelo, a još sigurnije je - izVućićemo se!
Nenad Kulačin

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa