18. jul 2019.18. jul 2019.
Čičina buba nema cenu
ČUVENI FOLKSVAGENOV MODEL OTIŠAO U ISTORIJU,
ALI LjUBAV PREMA OVOM AUTOMOBILU JE NEPROLAZNA

Čičina buba nema cenu

Vazduhom hlađena strast, to je priča o bubi, kaže Goran Hadnađev Čiča, vlasnik bube iz 1967 godine. Iako su mu nudili veliki novac, nikada nije hteo da je proda, jer je ona deo njegovog života. Poslednji model bube sa proizvodne trake u Meksiku sišao je 10. jula
Nemačka kompanija Folksvagen obustavila je proizvodnju poslednje verzije modela „buba“, u fabrici u meksičkom gradu Puebla. Ovo predstavlja kraj puta za vozilo koje je simbolizovalo mnoge stvari od 1938. kada je proizvedena prva „buba“. Automobil je bio simbol posleratnog ekonomskog procvata i sve većeg blagostanja srednje klase, ali i globalizacije, pošto je postao prepoznatljiv širom sveta.
Originalni dizajn „bube“ osmislio je austrijski inženjer Ferdinand Porše, koji je angažovan da realizuje ideju nekadašnjeg nemačkog diktatora Adolfa Hitlera o „narodnom automobilu“, koji bi bio pristupačan širokim slojevima stanovništva, po uzoru na Fordov „model T“ u SAD.
Buba je bila i ostala ideja, filozofija života ljubav. Tako je i kod nas u Srbiji. Ogroman broj poštovalaca ovog četvorotočkaša, neko bi rekao, prevazilazi stvarnu vrednost tog modela u kultnom smislu. Jedan od ljudi koji je prihvatio ovu životnu filozofiju je i Goran Hadnađev Čiča, Šapčanin koji trenutno živi u Klenku.
Čiča je ponosni vlasnik bube iz 1967. godine. Kupio je ovaj model od velikog poštovaoca tog modela. Pre nje, vozio je bagija i logično je bilo trasirano da svoju životnu avanturu nastavi sa bubom.
- Vazduhom hlađena strast, to je priča o bubi. Kompletno sam je restaurirao. Taj posao je trajao dve i po godine i samo zahvaljujući velikom broju prijatelja koji su mi pomogli i izašli u susret, ona me nije koštala mnogo. Ova buba, to sam ja, to je moj život - kaže za Glas Podrinja Čiča.
Na prvi pogled, primetna je Čičina vezanost za još dve priče, pored ove sa bubobm. Če Gevara i Džejms Din zauzimaju počasna mesta na njegovom modelu bube.
- Tako sam hteo i tako sam napravio. Ne postoji trenutak ili razlog da bih je prodao, a veliki novci su mi nuđeni. Prodao bih deo sebe, postao bih trgovac, a to neću - ističe on.
Samo da ne bude zabune i nedorečenosti, za bubu su mu nudili i do 50.000 evra.
- Komentari su bili ili da je to to, ili da sam budala. Ljudi treba da razumeju da mi nismo fanatici ili zanesenjaci, mi smo velika familija - ističe Čiča.
Njegova buba je stara 52 godine. Ima 30 konja i 1.200 kubika. Sa takvom mašinom, Čiča je prošao dve najatraktivnije deonice u Evropi - Transalpinu i Transfgarasan. Obe na Karpatima i obe deonica na visini od 2.000 metara.
- Transalpina je otvorena samo tokom jula i avgusta. Na toj deonici uvek ima snega i ja sam sa mojom bubom uspeo da se popnem na vrh. Pred kraj puta, morao sam da iz nje izvučem maksimum. Popeo sam se samo uz pomoć prve brzine - ističe naš sagovornik.
Kao i svakom zaljubljeniku u bubu, i Čiči je žao što je prestala proizvodnja bube, ali jasno stavlja razliku između bube i nove bube.
- Nova buba, ova čija je proizvodnja završena, je, u stvari, golf. Nema taj zvuk, nije vazdušar. Zato se i nije “primila”. Pravi ljubitelji bube vole stare, prave bube - kaže Čiča.
Među ljubiteljima buba, najviše se cene one koje su proizvedene u Nemačkoj. Nemačka je ujedno i zemlja sa najvećim brojem kolekcionara i klubova ljubitelja ovog modela. Srbija je, po Čiči, u zlatnoj sredini.
- Imamo i mi dobre i kvalitetne skupove. Jedan od njih je i šabački, početkom avgusta. Najveći evropski skup je u Belgiji na čuvenoj stazi pa Frankošamp gde se okupi više od 4.000 buba, a jedna od najuzbudljivijih je bubijada Garbijema u Krakovu. Na tom skupu sam bio, a za Belgiju se spremam sledeće godine - napominje ovaj zaljubljenik u bube.
Sa gotovo svih tih skupova naš sagovornik se vraća sa nekom od nagrada za originalni izgled svog automobila.
- Na tim skupovima se puno toga dogodi i doživi. Tu se stvaraju prijateljstva za ceo život. Mnoge modele sam imao priliku da vidim. Najvredniji model koji sam video bio je od jednog Poljaka koji je imao i posebne uslove da bi učestvovsao na nekom od skupova pošto njegova buba ima serijski broj 0020. Restauracija tog automobila je trajala 18 godina - priča Čiča.
Buba nije mnogo zahtevna za održavanje. pošto su svi vlasnici buba kao jedna familija, i deo koji treba se lako nađe. U Beogradu postoje tri prodavnice sa originalnim delovima za bube. Mali je problem sa gumama, nema originalnih, ali se vlasnici, po tom pitanju, dovijaju na razne načine. Mali servis se radi na 5.000 kilometara, a svi vlasnici buba na eks-jugoslovenskim prostorima koriste Optima 20/60 ulje iz Modriče čija je cena 400 dinara po litru. U bubin motor, inače, stane 2,5 litre ulja. Ono što je malo problematično za srpski standard je to da buba troši minimum deset litara na 100 kilometara.
- Kada padne prvi sneg, bubu voskiram i garažiram i do aprila je ne vozim. Od aprila uživam u vožnji. Znate, kaže se da kojim god automobilom da se vozite i da izbacite ruku kroz prozor ispadate seljak, ali ako to ne uradite u bubi - i onda ste seljak - naglašava Čiča.
On je svoju veliku ljubav prema bubi preneo i na sina.
- Sećam se kada sam završio sa restauracijom bube, dovezao sam je kući i posmatrao reakciju sina. Ništa nisam video, čak ni ravnodušnost. Deset dana kasnije magija je stvorena i sada se sa sinom “borim” za vožnju u njoj.
Nijedan model automobile se ne voli i ne poštuje kao buba. Postoje klubovi i mercedesa, i BMV i forda i ferarija, ali strast za bubom je neprevaziđena u celom svetu. O tome govori i činjenica da je u svetu prodato vise od 21,5 miliona primeraka. Buba je ujedno i najdugovečniji model, jer je tek 1998. godine doživela bitniju dizajnersku promenu. Slično dizajnu koji se nije menjao, ljubav prema ovom modelu je večna.
Pomoć stigla za
tri minuta
Da je u pitanju ogromna familija ljubitelja buba, Čiča se uverio na jednom putu za Sloveniju.
- Negde u Hrvatskoj me je pretekao neki džip i neki kamenčić je tom prilikom razbio šoferšajbnu na mojoj bubi. Zaustavio sam se i stao sa strane na auto-putu i na Fejsbuku objavio šta mi se desilo ne bi li našao pomoć pošto sa tako razbijenom šajbnom nije moguće preći granicu. U roku od tri minuta, javio mi se profesor Kruno Cvitanovac, pozvao me u svoje mesto, zamenio šajbnu, izveo đake sa predavanja da vide moju bubu i ništa nije naplatio. To je familija o kojoj govorim - kaže Goran Hadnađev Čiča.

Poslednji primerak završio u muzeju
Do 1955. godine u Volfsburgu je proizvedeno milion „buba“, a najvažnije strano tržište za taj model postale su SAD, gde je 1968. godine prodato 563.522 komada, ili 40 odsto godišnje proizvodnje. Proizvodnja u Volfsburgu okončana je 1978. sa dolaskom novih modela kao što je „golf“, ali „buba“ je preživela. Proizvodnja izvornog modela „bube“je nastavljena u Meksiku od 1967. do 2003. godine, što je duže nego što se auto proizvodio u Nemačkoj. Poslednji primerak inovirane „bube“ iz završne serije od 5.961 automobila završio je u muzeju posle ceremonija kojima je 10. jula u Puebli obeležen kraj proizvodnje.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa