1. oktobar 2020.1. okt 2020.
PLETENjE KAO ZABAVA
LENKA I MILICA MOBILNE TELEFONE ZAMENILE PREDIVOM I IGLAMA

PLETENjE KAO ZABAVA

U martu mesecu, baš kada nas je korona zatvorila u “četiri zida” i izolovala od ostatka sveta, baba Rada je odlučila da vreme prekrati štrikanjem džempera. Tada je privukla pažnju svojih unuka, Lenke i Milice
Nekada su vunene čarape i prsluci bili obavezni komadi odeće u svakoj kući. Stariji u selima i danas ih se ne odriču. Odevni predmeti od vune traženi su i u inostranstvu. Posebno oni sa pečatom zlatiborskog kraja. Međutim, odavno su po varošima i gradovima Srbije izbačeni iz upotrebe. Veština pletenja polako pada u zaborav. Put od preslice i vretena, preko uplitanja i preplitanja niti i igala, do džepmera za većinu mladih je potpuna nepoznanica. Tajne ovog, kao i drugih ručnih radova, ne prenose se sa “kolena na koleno”. Ipak, nije tako i u kući Jovanovića iz Koceljeve.
U martu mesecu, baš kada nas je korona zatvorila u “četiri zida” i izolovala od ostatka sveta, baba Rada je odlučila da vreme prekrati štrikanjem džempera. Tada je privukla pažnju svojih unuka, Lenke i Milice.
–Jednostavno, zainteresovale su se za to što sam radila i poželele da i same nauče da pletu. Tražile su da ih učim u isto vreme, ali kako to nije bilo moguće, dogovorile smo se da to ipak učine jedna po jedna. Važno je da su obe veoma brzo savladale početne poteze, za možda sat vremena. Najpre je naučila Lenka, starija unuka, a potom i mlađa, Milica. Bilo im je nezgodno da odmah pletu sa velikim iglama. Kako bih im olakšala dosetila sam se da se najpre oprobaju sa onim manjim, za pletenje čarapa, pa su tek kasnije prešle na veće igle, za džempere. Sada potpuno same rade- priča baka ponosna na svoje unuke zbog želje da nauče nešto novo pa obećava da će ih u narednom periodu naučiti da heklaju, a otkriće im i tajne šnajderskog zanata.
Rada je počela da plete već sa deset godina. U to vreme, kaže, to je bila potpuno normalna stvar, nešto što se podrazumevalo da žensko dete mora da zna.
–U kući smo bile mama i ja i imale smo šest muškaraca. Ja sam radila ručne radove, išla u školu i radila. Kasnije sam mnogo štrikala i prodavala. U to vreme su se obavezno nosile vunene čarape, prsluci, džemperi. Sve je bilo od vune. Danas to više nije tako. Drago mi je što moje unuke, iako su još male, žele da sačuvaju tradicionalne veštine- dodaje Rada.
Osmogodišnja Milica, učenica drugog razreda, uveliko se priprema za predstojeće hladne dane. Od zime će se štiti šalom, i to onim koji sama plete.



–Ljubičasta mi je omiljena boja, ali sam odabrala bebi roze za moj prvi šal koji pletem. Sada će još malo početi zima i trebaće mi. Možda ću na njega da stavim i neke mede, to moja baba zna da uradi, pa će mi pomoći. Ako se svidi mojim drugarima, probaću da i njima ispletem. Mislim da mi za jedan treba četiri dana. I ovaj bih pre završila ali ja uživam da vreme provodim napolju u igri sa drugarima, da se igram jurke, žmurke, sa loptom... ali kad imam viška vremena volim da pletem. Često igram i video igrice ali više volim da pletem. To mi je isto lepo. Isto je igrica- priča ushićeno ova vragolasta devojčica i dodaje da je poželela da nauči da plete kada je videla babu sa iglama i vunom.
–Htela sam da tako i ja, kad porastem, znam to da radim. Da pletem džempere i da nekome dajem, da poklanjam i prodajem. Starijim ljudima je lepši džemper od vune ali meni su malo lepši oni iz prodavnice jer me ne žare- ističe Milica.
Za razliku od nje, dvanaestogodišnja Lenka je oduvek uživala u džemperima koje joj je plela baba Rada. Volela je da ih nosi i sada je poželela da i sama proba da plete.
–Kao mala nosila sam džempere koje mi je baba plela i volela sam da ih nosim. U školi su me svi pitali gde sam kupila džempere koje sam od babe dobijala. Bili su nekako posebni. Takve stvari mi se mnogo više dopadaju nego one koje se mogu kupiti u buticima. Ovi su unikatni, imaju veću vrednost. Zanimljivo mi je da stvaram nešto svojim rukama, da od obične niti nastaje nešto što mogu da koristim, da oblačim. To su za mene posebni komadi odeće, jedinstveni. Zaista bih volela da usavršim pletenje i da jednog dana samostalno mogu da ispletem džemper. Takođe bih volela da za mamu ispletem pončo. To bih i sama rado nosila. Ali, dok se to ne desi od nečega sam morala da počnem. I ja pletem šal koji će mi koristiti narednih meseci. Odabrala sam neku ciklama boju iako su mi omiljene crna i bebi roze- kaže učenica šestog razreda koju osim pletenja zanimaju i šivenje i heklanje.
Za razliku od svojih vršnjaka, koji uglavnom slobodno vreme provode uz mobilne telefone, kompjutere i video igrice, Lenka uživa u igri sa vunom i iglama. Veruje da tradicionalno može da se spoji sa modernim i da u tom procesu nastaju veoma zanimljive stvari.
–Volim da na kreativan način popunjavam slobodno vreme. Meni je ovo razonoda. Dešava mi se da izađem napolje i štrikam. To je onda prava atrakcija za druge. Koristim i pauze između učenja da ispletem po koji red- dodaje Lenka.
Kažu da što više stvari čovek zna, to više vredi. Obaveza svih je da sačuvamo tradicionalne veštine naših predaka, prenoseći ih sa “kolena na koleno”. Možda bi današnje generacije igrice sa džojsticima, tasterima i monitorima zamenili nekim drugim, daleko kreativnijim, zdravijim i svakako korisnijim, kada bi im takvi sadržaji bili ponuđeni. Primer za to su sestre Jovanović.
V. Bošković

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa