1. decembar 2022.1. dec 2022.
Foto: OŠ „Nikolaj Velimirović“

Foto: OŠ „Nikolaj Velimirović“

Tribina „Vreme ispred ekrana“ - činjenice, izazovi i preporuke

Balans presudan, odluka zajednička

Prof. dr Dobrinka Kuzmanović je naglasila je da je veoma važno uspostaviti balans između kvaliteta i količine vremena ispred ekrana. Istraživanja pokazuju da se u Srbiji internet koristi više za zabavu, a manje za edukaciju.

U okviru preventivnog programa, u OŠ „Nikolaj Velimirović“, u četvrtak, 10. novembra, realizovana je tribina za učenike, zaposlene i roditelje na temu „Vreme ispred ekrana“, uz podršku kancelarije OEBS- a u Srbiji. Tribinu je vodila prof. dr Dobrinka Kuzmanović, docentkinja na Univerzitetu u Beogradu, višegodišnja saradnica Instituta za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu na većem broju međunarodnih i domaćih istraživačkih projekata iz oblasti obrazovanja i razvoja mladih.
Ona je naglasila je da je veoma važno uspostaviti balans između kvaliteta i količine vremena ispred ekrana. Istraživanja pokazuju da se u Srbiji internet koristi više za zabavu, a manje za edukaciju.

Šta, zašto i kada koristimo
-Internet jeste zaista oruđe bez premca i pruža nam različite mogućnosti, a, s druge strane, i izvesne rizike. Jednog značajno međunarodno istraživanje, najvažnije u Evropi, pokazalo je da su deca u Srbiji znatno sklonija da koriste internet za zabavu, igranje video igara i komunikaciju. Manje ga koriste na konstruktivan i smislen način, za školske zadatke, nego druga deca u Evropi- podvukla je prof. dr Kuzmanović.

Veoma je važno, istakla je, da, kada govorimo o korišćenju ekrana, imamo na umu uzrast, ali i interesovanje i potrebe deteta. „Kvalitetno vreme je ono koje doprinosi ličnom razvoju deteta, provedeno u aktivnostima primerenim njegovim razvojnim potrebama“.

-Ne kažem da internet ne treba koristiti za zabavu, naravno da je u procesu odrastanja važna i igra, komunikacija. Nedavno je izašla knjiga „Digitalni minimalizam“ Kala Njuporta. Zanimljiv autor kaže da nam zapravo treba filozofija korišćenja digitalne tehnologije. Vrlo je važno da razmišljamo šta, zašto i kada koristimo, da to ne bude stihijsko korišćenje. Naša deca, pokazuju nedavno realizovana istraživanja, uglavnom koriste internet i onda kada ih to zaista ne zanima, stihijski, da nisu ni svesni. Uprkos tome što žele da skrate vreme ispred ekrana, to im ne polazi za rukom. To je zapravo jedan od potencijalnih problema- navela je ona.

Isti problem, ukazuje, imaju i roditelji, koji takođe provode previše vremena pred ekranima. Njihova uloga je upravo „da budu digitalni mentori i posreduju u korišćenju digitalnih tehnologija“.

-Naši mladi su skloni da potcenjuju digitalne veštine roditelja, roditelji su skloni da se povlače iz straha da će manje znati od dece, da će ispasti nekompetentni. Poruka je da budu uključeni, iako možda znaju manje. Tu mislim možda na društvene mreže, ono što mogu da pronađu na internetu. Roditelji imaju šta da podele sa decom, istraživanja pokazuju da su, kada je reč o informacionoj pismenosti, superiorniji od dece, jer se ona bazira na izvandigitalnom iskustvu, znanju koje poseduju. Njihov zadatak je da budu digitalni mentori, razgovaraju sa decom, uspostavljaju pravila korišćenja interneta u kojima i deca treba da učestvuju, kako bi bila spremnija da ih se pridržavaju. Roditelji nikako ne treba da se isključe i da nemaju uvid u digitalne aktivnosti dece. S druge strane, ni kažnjavanje i strogi nadzor neće dati rezultate, već samo konstruktivna razmena, prijateljski odnos, uz stalno edukovanje- podvukla je.

Digitalna pismenost važna
Značajno je da svi koji su uključeni u vaspitno- obrazovni proces u tome učestvuju i škola ne sme da bude izuzeta.

-Bezbednost na internetu i konstruktivno korišćenje deo su digitalne pismenosti i ona bi trebalo da se stiče tokom obaveznog obrazovanja. Ne možemo sve da prepustimo roditeljima, jer nemaju svi jednake kapacitete i kompetencije. U okviru sistema obrazovanja učenici treba da steknu odgovarajuće veštine za koje bi sistem obrazovanja trebalo da bude odgovoran. Fokus mora biti na prevenciji na sistemskom nivou, uz uključenost nastavnika, roditelja, onih koji kreiraju obrazovnu politiku, pa i kompanija, a ne na suzbijanju i „gašenju vatre“- zaključila je prof. dr Kuzmanović.

Školski timovi za zaštitu učenika od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i za podršku učenika i porodice, istakli su relevantnost teme i inicirali tribinu. Intenzivan problem sa pojačanim boravkom ispred ekrana javio se tokom korone i perioda boravka u zatvorenom, ocenila je školski psiholog Olivera Milutinović.

-Ovo je bila prva tribina koja je obuhvatila roditelje, decu i nas zaposlene. Radimo na časovima odeljenskih zajednica razne teme iz preventivnog programa, radionice sa decom. Na ovaj način smo omogućili da se priča o problemu, da čujemo mišljenje eksperta o tome kako prevazići teškoće koje su nas snašle zloupotrebom interenta. Niko nema čarobni štapić, deca se bolje snalaze u tom svetu od odraslih. To ne znači da smo mi nemoćni, škola, roditelji, mogu mnogo da učine ako svako radi svoj deo posla, a ovakve edukacije nam svakako pomažu u tome- navela je Milutinovićeva.

Škola će, kako je istakla, i „ubuduće nastaviti sa realizacijom ovakvih i njima sličnih aktivnosti, a u cilju bezbednog i podsticajnog okruženja za svestrani razvoj ličnosti učenika“.
D.D.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa