„Zbog dece sam u Muzičkoj školi i zbog još jedne umetničke duše koja boravi daleko od nas u jednoj Uzvišenoj otadžbini. Rekoh u spomen na mog Dejana, a deci na korist i zadovoljstvo. Moje srce je puno ljubavi za njih, pa otud i moja donacija kao najveći zgoditak do sada, koncertni klavir Šigeru Kavai CK-7.“, Danica Marković Jekić
Nedavno je Muzička škola Mihailo Vukdragović dobila vrednu i značajnu donaciju, klavir Šigeru Kavai CK-7. Za buduće vitrutoze, ali i u znak sećanja na prerano preminulog Dejana Isailovića Isu, klavir je dar njegove majke Danice Marković Jekić.
-Davno je to bilo, kada mi se moj Dejan obratio rečima: „Mama, da sam završio odsek klavira u muzičkoj školi, gde bi mi bio kraj...“ Koncertni klavir Šigeru Kavai je tu kao novi početak, na radost sve dece, a moje veliko zadovoljstvo. Slava Bogu! U školi ima više mladih, maestralnih pijanista i još koliko? Njegova kuća u polu srpskom stilu pretvorila se s ljubavlju u koncertni klavir za decu ovog grada, u Muzičkoj školi. Jednom rečju, Šapcu c ljubavlju- pojašnjava Danica i dodaje da je ljubav snaga koja sve pokreće, te da ni stvaralaštvo nije moguće bez nje.
Ispravka Nenamernom greškom u štampanom izdanju Glasa Podrinja (10.11.2022. ) navedeno je da je Fondacija „Dejan Isailović Isa“ poklonila klavir Muzičkoj školi, što je nenamerna materijalna greška autora teksta pod nazivom „Dogi s ljubavlju“. Darodavac je Danica Marković Jekić, a Fondacija „Dejan Isailović Isa“ izbirisana je registra 6.1.2021. godine.
-Nema umetnosti bez ljubavi. Muzička škola, hramovna institucija, rasadnik muzičke umetnosti više decenija. Odabrana škola, đaci, profesori. Škola gde se tonovi svakog minuta, sekunde slivaju u kapi vode sa izvora Boga živoga. Deca imaju talentat. Šta je još potrebno? Instrumenti... Pa naravno, bez njih se ne može. Veličina je poklanjati. Zbog dece sam u Muzičkoj školi i zbog još jedne umetničke duše koja boravi daleko od nas u jednoj Uzvišenoj otadžbini. Rekoh u spomen na mog Dejana, a deci na korist i zadovoljstvo. Moje srce je puno ljubavi za njih, pa otud i moja donacija kao najveći zgoditak do sada, koncertni klavir Šigeru Kavai CK-7.
Danica Marković Jekić
Klavir je deo vrednih i značajnih donacija koje je tokom godina Danica Marković Jekić poklonila Muzičkoj školi. Ideja o pomoći talentovanoj deci nastala je pre više od deceniju. Na memorijalnom džez koncertu održanom 8. februara 2008. godine y Šabačkom pozorištu promovisana je ideja da se osnuje fondacija kao institucija sa likom i imenom Dejana Isailovića Ise, na predlog majke Danice i uz podršku prijatelja, najpre Muzičke škole i tadašnjeg direktora prof. Dragana Karića. Zamisao je pretvorena u delo. Fondacija je upisana u registar, 20.01.2012. godine i deluje sve do 06.01.2021. kada je izbrisana iz registra.
Dejan Isailović Isa Rođen je 25.08. 1964. godine u Šapcu od majke Danice i oca, sada upokojenog Pavla Isailovića. Najpre završava šestogodišnju, nižu Muzičku školu, odsek harmonika, a potom nastavlja i završava odsek kontrabaca. Završio je vanredno Višu pedagošku akademiju uz bavljenje, njegovom omiljenom, muzikom. Uporedo, uz rad na voćnjaku, upisuje Učiteljski fakultet u Somboru na kom mu je ostalo nekoliko ispita do završetka. Svirao je u džez orkestru Lazara Tošića u Beogradu. Leta 1987. godine snima numeru na bas gitari što se smatra visokim umetničkim dometom. Sa orkestrom je gostovao širom Jugoslavije, Austrije i Nemačke. 1989. godine izdavačka kuća ,Glas crkve“ iz Šapca izdaje muzičku kasetu ,Niko nema što Srbin imade“ uz pojanje profesora muzike i pevanja beogradske Bogoslovije g. Vlade Mikića i g. Radomira Perčevića, uz orkestar g. Milenka Božića iz Šapca. Prihod od prodaje kasete priložen je za izgradnju Hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu. Za ovaj gest svima članovima orkestra uručene su zahvalnice velikog dobrotvora. Zahvalnicu u zvanje ktitora – velikog zadužbinara Svetog Save, posthumno, na Dejanovo ime donirala je 2010. godine majka Danica. Zahvalnice sada krase spomen sobu u manastiru Kaona. Svirao je duže vreme u orkestru ,Čarolija“ i kratko u KUD ,Abrašević“. Nakon rata gostuje u Vukovaru, na Palama itd. Nastupao je na festivalu narodne pesme ,Raspevana jesen“ 1994. godine. Od “Glasa Podrinja“ u Šapcu primio je 1990. godine zahvalnicu za uspešnu i dugogodišnju saradnju.
-Fondacija je jedan vid dobročinstva. Po onoj svetoj: ,Što god da nameravaš, oslušni savet sa neba“ ili: ,Što god tkaš, vezuj konce za nebo“. Iste godine, kada je promovisana fondacija, u junu 2008. godine obeleženo je 60 godina od osnivanja Muzičke škole ,,Mihailo Vukdragović” u Šabačkom pozorištu, i prvo nagrađivanje đaka generacije. Nakon toga počinju nagrađivanja đaka generacije škole i leterarna pomoć za učenike nadalje 2008, 2009, 2010, 2011. godine. Za sve ove godine nagrađeno je 15 učenika: 12 učenika đaka generacije, 1 učenik dobitnik nagrade ,Mokranjac“ i još 2 učenika sa materijalnom pomoći – dodaje Danica.
Dejan Isailović Isa
U želji da nastavi muzičko nasleđe sina, Danica daruje mladim talentima Šapca muzičke instrumente, a u saradnji sa MŠ „Mihailo Vukdragović“ nagrađeni su najbolji učenici. U planu je i spomen soba sa Dejanovim ličnim predmetima, fotografijama i značajnim knjigama iz kućne biblioteke.
-Širio je duh prijateljstva, ljubavi i poštovanja. Voleo je sve oko sebe, porodicu, decu, prijatelje, drugove, prirodu, životinje (omiljeni su mu bili konji i lovački psi) i napavno svoj voćnjak zasađen na dedovini iz kojeg je crpeo neizmernu pozitivnu energiju.