7. decembar 2017.7. dec 2017.
VASKRSLA IZ ZABORAVA
ŠABAČKA DOBROTVORKA STANA MILANOVIĆ

VASKRSLA IZ ZABORAVA

Veliki Andrić je govorio da “veliki ljudi umiru dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina”. Zahvaljujući ljudima dobre volje, ime Stane Milanović, šabačke dobrotvorke, rehabilitovano je u javnosti, a Ekonomska škola od 1. septembra nosi njeno ime.
Sve je počelo kao slučajno. Dok je sa prijateljicom šetala na Donjošorskom groblju, Ružica Popović, predsednica Fondacije Humano srce, ugledala je spomenik koji se izdvajao od drugih. “Upalo” joj je u oko ime – Stana Milanović. I još nešto – zadužbinarka. Zainteresovala se, raspitala i saznala da je reč o velikoj šabačkoj dobrotvorki koja je svoje imanje zaveštala gradu “na više vaspitanje i školovanje ženskog podmlatka”.
- Iznenadila sam se kad sam videla da je u pitanju žena koja je umrla mlada, od tuberkuloze, i da je svoje imanje poklonila za školovanje ženskih kadrova. Pitala sam se zašto Ekonomska škola, koja je podignuta zahvaljujući Staninom testamentu, ne nosi njeno ime. Otišla sam kod direktora Velimira Kuzmanovića, koji je oberučke prihvatio moj predlog. Dok smo čekali da se završi procedura, moji građevinci iz Fondacije su uredili spomenik, koji je bio urušen i potamneo, i ofarbali ogradu. Pomogli su nam učenici iz Škole umetničkih zanata. Sada izgleda mnogo drugačije, prosto se nadvisio, kaže Ruža za “Glas Podrinja”.
Misija plemenite Šapčanke
O životu Stane Milanović, da li zbog kratkog života, ili poznatog srpskog nemara, sačuvano je malo podataka. Iz natpisa na spomeniku na Donjošorskom gorblju saznajemo da je rođena 1867. godine, da je bila kći ovdašnjeg trgovca Ostoje Filipovića i da je bila udata za šabačkog trgovca Mijata Milanovića. Imala je brata Stanka Ostojića, koji je očito uzeo prezime po očevom imenu i koji je, kao i Stana, umro veoma mlad.
Ova nepismena Šapčanka je, testamentom sastavljenim u junu 1891. godine, svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu u Šapcu i Belotiću zaveštala za opismenjavanje Srpkinja. Ubrzo je umrla, na praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta iste godine, u dvadeset petoj godini.
Na zahtev mnogobrojnih Šapčana, Ministarstvo prosvete Kraljevine Srbije donelo je odluku da od školske 1904/1905. godine u Šapcu počne sa radom Viša ženska škola, koja je otvorena u kući Milanovića, u ulici Kralja Aleksandra. Iako u neuslovnim prostorijama, škola je radila do Prvog svetskog rata.
U toku rata, dobar deo imovine iz Fonda je uništen, kao i kuća u kojoj je bila smeštena Viša ženska škola, ali su predratna gotovinska sredstva i dalje čuvana u novčanim zavodima. Podrinska učiteljska škola u Šapcu počela je sa radom 1925. godine. Za kratko vreme broj učenika je znatno uvećan, pa je, zahvaljujući Fondu, podignut internat. Danas je u ovoj zgradi, koja je renovirana 1997. godine, smeštena Ekonomska škola.
Mora čigra da zaigra
Ove godine, u kojoj se obeležava sedamdeset godina postojanja Ekonomske škole i sto pedeset godina od rođenja velike dobrotvorke, Ekonomsko-trgovinska škola promenila je ime u Ekonomska škola “Stana Milanović”.
- Za sve je potrebno vreme, mora čigra da zaigra, da vreme pronađe svoje ljude. To nije igra pameti, već sudbine. Dogodilo se baš nama da se datumi poklope. Spomen-ploča sa natpisom već je stajala u holu škole, onako kako je Stana u testamentu napisala. A natpis o zadužbini na školi stoji decenijama, ali je palo jedno slovo. Pretprošlog leta, kada smo obnavljali fasadu, sa postavljene skele zidar je lako vratio slovo. Gledajući ponovo u šupljinu između dva slova, poželeli smo da se dobrotvorka vrati u svoju zadužbinu. U isto vreme, šetajući Donjošorskim grobljem, velika dobrotvorka današnjih vremena Ruža Popović poželela je da osveži i restaurira dominantan beli spomenik. Tako je sve počelo, kaže Velimir Kuzmanović, direktor Ekonomske škole.
Onda je sve išlo redom, od Nastavničkog veća, Školskog odbora, Saveta roditelja i Učeničkog parlamenta do Vlade republike Srbije, gde je Ruža, preko svojih prijatelja, “ubrzala” proceduru. U holu Ekonomske škole postavljena je slika Hakije Kulenovića, akademskog slikara i pariskog đaka, koji je tridesetih godina prošlog veka radio u Šapcu. Slika velikog formata ulje na platnu vraćena je iz Narodnog muzeja u Ekonomsku školu, kojoj je i namenjena. U holu je postavljen i bronzani medaljon sa njenim likom ispod kojeg se nalazi ploča sa natpisom: “Zadužbina Stanka Ostojića iz Šapca i njegove sestre Stane, supruge Mijata Milanovića, trgovca iz Šapca”. U holu, ispod Stanine slike, ručno je ispisan originalni tekst Staninog testamenta.
INTEGRALNI TEKST
STANINOG TESTAMENTA
„Znajući da svaki, ko se rodi, mora umreti, i želeći da moje imanje posle moje smrti upotrebi se na dobrotvorne celji, što je i želja mog jedinog brata Stanka Ostojića biv. trg. bila, od koga sam to imanje i nasledila, ja hoću da učinim poslednju naredbu o upotrebi toga imanja moga, pa prizvavši potrebne svedoke i pisca testamenta, ovde izjavljujem i zapisujem da je moja poslednja volja, da posle moje smrti imanje ovako upotrebi se kao što ću ovde zapisati.
Ja imam kuću i plac u Šapcu do Stane Ostojićke, Sime Trojanovića i ulice, magacin u Šapcu kraj Save i zemlju u Belotiću, koju je moj brat kupio kao imanje braće Gligorića, i dve hiljade dukata, koje je moj brat mome mužu dao u radnju, kao i četiri stotine dukata, koje je moj brat dao mome mužu za miraz.
Sve to imanje, osim ranije prodatih zemalja Josifoviću, hoću da do svoje smrti uživa moj muž Mijat, a čim ja i moj muž umremo, hoću da to imanje upotrebi se na zidanje jedne Više ženske škole u Šapcu, koja će imati natpis: Zadužbina Stanka Ostojića iz Šapca i njegove sestre Stane, supruge Mijata Milanovića, trgovca iz Šapca“.
M. Filipović

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa