PROMENLjIVA SREĆA DUVANDžIJA IZ UZVEĆA
“Virdžiniji” odgovara mačvanska crnica
Prevelika vlažnost, prouzrokovala mnogo bolesti duvana. Američkoj sorti “Virdžinija”, najviše pogoduje mačvanska crnica u ataru Bubanje, na međi atara Glušaca i Uzveća. Tamo, kažu Uzvećani, ova biljka dobro uspeva i bez upotrebe veštačkog đubriva
Godina na izmaku nije bila naklonjena mačvanskim proizvođačima duvana. Najviše ih je u Uzveću na domak Šapca. Samo ove godine gajili su u svom ataru oko 500 hektara. I to je uzlazni trend. Kažu da je mnogo vlage, proteklog leta prouzrokovalo dosta bolesti duvana ali kakva takva, zarada nije izostala. Promenljiva je to kategorija, mišljenja su mnogi proizvođači. S druge strane, trude se i ne odustaju. Šta više iz godine u godinu sve ih je više. Ne žele da im se imena pominju u novinama, pogotovo kažu što su, često puta ni krivi ni dužni bili “predmet” istražnih organa.
Letimičan pogled na dvorišta, govori da je ovo selo duvana. U gotovo svakom je bar jedna sušara, a u nekim mnogo više. Nedavno su radile danonoćno. Tako je oko hiljadu tona sušenog duvana dospelo do fabrika koje se prosto utrkuju, ko će u ovom selu sklopiti više ugovora sa proizvođačima. Kažu, ranije je to bilo znatno povoljnije za proizvođače. Više toga neophodnog u proizvodnji nuđeno je besplatno ili na otplatu pod povoljnim uslovima. Danas, sve moraju da plate, a troškovi ulaganja nisu mali. Najteže je za rdnu snagu u toku berbe. Neke “ekipe” radnika su zbog starosti, bolesti, smrti, ostale desetkovane. Nove, mlade snage teško je pronaći. Ako se tome dodaju troškovi zakupa zemlje i druge agrotehničke mere, koje iz godine u godinu poskupljuju, zarada se “topi” do minimuma, a ima dosta primera gubitaka.
Ipak mnoge lepe kuće u ovom selu, “nikle” su na “dimu”. Bilo kako bilo tradicija se nastavlja. Broj hektara pod duvanom se povećava. Mnoge njive su usled stalne setve ove kulture postale neupotrebljive ( iz godine u godinu na istom mestu gajen duvan ) , a uporni proizvođači izlaz traže zakupom zemljišta u drugim seoskim atarima. Tako su podigli cenu zakupa po hektaru na 300-400 evra za godinu, što po mnogim mišljenjima nije realno. Razmišljanja su različita, a jedan dugogodišnji proizvođač kaže da upotreba veštačkog đubriva na “novim njivama” nije potrebna. Ona bi kaže samo pospešila bujanje lisaka i kasnije otežala njihovo sušenje. Naglašava da je duvan odličan predusev. Osim kvalitetnog rasada ( uglavnom na vodi, pod najlonom ) , dobre nege ( kvalitetna zaštita i na vreme ) i povoljnih vremenskih prilika, za kvalitet je izuzetno važna i sama tehnologija sušenja. Većina ovdašnjih proizvođača koriste sušare na drvo. I kod izbora ogreva, neophodno je razmišljati o uštedi.
- Kad dođe do ruke, sledi berba. I taj postupak zahteva dosta radnika. Traje oko dva meseca ( važno je završiti pre prvih mrazeva ). Beru se uvek tri sazrele liske odozdo. Po jednom hektaru potrebno je oko deset berača. Sve u svemu ulaganja nisu mala. Rizik, kao i u svakoj drugoj proizvodnji, veliki, kaže jedan mladi proizvođač koji želi da ostane anoniman, kao i drugi njegovi zemljaci.
Za uzvejačke proizvođače kažu da su među najvećim u Srbiji. Upornost im ne manjka ali ne izostaje ni veliki trud.
Letimičan pogled na dvorišta, govori da je ovo selo duvana. U gotovo svakom je bar jedna sušara, a u nekim mnogo više. Nedavno su radile danonoćno. Tako je oko hiljadu tona sušenog duvana dospelo do fabrika koje se prosto utrkuju, ko će u ovom selu sklopiti više ugovora sa proizvođačima. Kažu, ranije je to bilo znatno povoljnije za proizvođače. Više toga neophodnog u proizvodnji nuđeno je besplatno ili na otplatu pod povoljnim uslovima. Danas, sve moraju da plate, a troškovi ulaganja nisu mali. Najteže je za rdnu snagu u toku berbe. Neke “ekipe” radnika su zbog starosti, bolesti, smrti, ostale desetkovane. Nove, mlade snage teško je pronaći. Ako se tome dodaju troškovi zakupa zemlje i druge agrotehničke mere, koje iz godine u godinu poskupljuju, zarada se “topi” do minimuma, a ima dosta primera gubitaka.
Ipak mnoge lepe kuće u ovom selu, “nikle” su na “dimu”. Bilo kako bilo tradicija se nastavlja. Broj hektara pod duvanom se povećava. Mnoge njive su usled stalne setve ove kulture postale neupotrebljive ( iz godine u godinu na istom mestu gajen duvan ) , a uporni proizvođači izlaz traže zakupom zemljišta u drugim seoskim atarima. Tako su podigli cenu zakupa po hektaru na 300-400 evra za godinu, što po mnogim mišljenjima nije realno. Razmišljanja su različita, a jedan dugogodišnji proizvođač kaže da upotreba veštačkog đubriva na “novim njivama” nije potrebna. Ona bi kaže samo pospešila bujanje lisaka i kasnije otežala njihovo sušenje. Naglašava da je duvan odličan predusev. Osim kvalitetnog rasada ( uglavnom na vodi, pod najlonom ) , dobre nege ( kvalitetna zaštita i na vreme ) i povoljnih vremenskih prilika, za kvalitet je izuzetno važna i sama tehnologija sušenja. Većina ovdašnjih proizvođača koriste sušare na drvo. I kod izbora ogreva, neophodno je razmišljati o uštedi.
- Kad dođe do ruke, sledi berba. I taj postupak zahteva dosta radnika. Traje oko dva meseca ( važno je završiti pre prvih mrazeva ). Beru se uvek tri sazrele liske odozdo. Po jednom hektaru potrebno je oko deset berača. Sve u svemu ulaganja nisu mala. Rizik, kao i u svakoj drugoj proizvodnji, veliki, kaže jedan mladi proizvođač koji želi da ostane anoniman, kao i drugi njegovi zemljaci.
Za uzvejačke proizvođače kažu da su među najvećim u Srbiji. Upornost im ne manjka ali ne izostaje ni veliki trud.
Lj. Đ.
Najnoviji broj
25. april 2024.