23. maj 2019.23. maj 2019.
Maturanti  Osnovne  škole  u  Donjoj  Orovici  školske  1968/69.  godine

Maturanti Osnovne škole u Donjoj Orovici školske 1968/69. godine

(Redosled prema tekstu pesme)
Mirko Ranković, razredni starešina; Milić Novaković, Dobrica Đurić, Dragan Spasojević, Slavka Sević, Vojka Vujić, Branka Timotić, Divna Đurić, đak generacije; Stana Milić, Zoran Đorđić, Pavle Spasojević, Milomir Matić, Borivoje Spasojević, Milomir Ignjatović, Milan Stanojević, Milan Vesić, Milovan Marković, Živan Vilotić, Jovan Janjić, Dragan Đurić i Nedeljko Đorđić.
Nedostaju: Dušanka Stepanović i Nenad Stepanović.
MATURSKO VEČE
I pade jedna suza moja,
Na sliku,
Staru,
Crno belu,
Izbledelu,
Od godina,
I vremena,
Od seoba,
I uspomena.

Al’ nije reč o jednoj slici,
Već o dve slike potpuno iste.
K’o dečja duša, iskrene, čiste,
Koje su nastale u istom trenu,
Jedna na papir zapisana,
Druga u srcu urezana,
I godinama zajedno traju,
Jedna na drugu podsećaju.

Otvorim album iz mladosti,
I ugledam tu sliku staru,
Pa se i kroz sećanje vratim,
Toj slici u mom spomenaru.

Krenem mislima kroz detinjstvo,
I javi mi se ta slika ista,
Tad ruka kao po komandi,
Počinje stari album da lista.

A na slici deca neka,
Šezdeset deveta,
Prošlog veka,
Ja, znam ih dobro,
Sve od reda,
Učenike mog razreda,
Nasmejana i čedna lica.
A mesto?
Donja Orovica.

Pa, hajde kako dolikuje,
Nek’ im se ime još jednom čuje,
I nek’ se svako od njih seti,
Detinjstva s’ kraja šezdeseti.


Razredni Mirko, je na početku,
Do njega, Milić, Dobrica, Dragan i Slavka,
Pa, Vojka, Branka, Divna i Stana,
Tu, kod škole u cvetnom maju,
Zoran i Pavle stoje na kraju.
Sećam se, k’o da je bilo juče,
Milomir i Borivoj u redu čuče,
Milomir ispred Milana kleči,
Pa Milanova glava sama,
Iza Milovana, Živana i Jovana.
I dok nas fotograf pažljivo snima,
Dragan i Nedeljko leže pred svima.
Al’ kako obično u životu,
Uvek ima po neka mana,
Tako i u prilici ovoj,
Nenad i Dušanka bili nisu,
S’ nama u školi toga dana.

Bili smo razred đaka pešaka,
Družina mala i vesela,
Koja je smelo gazila staze,
Oko Bobije rasutih sela,
I raspoređeni u prečniku,
Od Zoranovog dvan’etsog metra,
Do moga dvan’estog kilometra,
A ti metri i kilometri,
Tada nam nisu bili važni,
Ni da li ćemo, na kraju puta,
Biti od znoja ili kiše vlažni.

Mnogo nas staza umorilo,
Mnogo vetrova išibalo,
Mnogo vreline preznojilo,
I bezbroj kiša okupalo.

Kao da smo već tada znali,
Da će nas razneti životne bure,
Poželeli smo malo slavlje,
Proslavu naše male mature.

Roditelji i nastavnici,
Podržali su našu želju,
I sve je brzo spremno bilo,
Za naš rastanak u veselju.

Učionica nam, restoran bila,
Muzika, neki gramofon stari,
Stolovi, naše đačke klupe,
Posluga škole, konobari.

Pripremili smo piće i hranu,
I naš restoran okitili,
Jelena iz sedmoga,
I nastavnici nam gosti bili.


A dan je bio kao iz bajke,
Prepun nekog čarobnog sjaja,
Kakva samo ume da bude,
Priroda krajem cvetnoga maja.

Čekali smo da padne veče,
Da dođe naše proslave čas,
I da pesmu o rastanku,
Zapevamo u jedan glas.

I najzad stiže sumrak majski,
U učionici svetlo planu,
Posedasmo za đačke klupe,
K’o u luksuznom restoranu.
(odlomak iz pesme)
Milomir Ignjatović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa