16. januar 2020.16. jan 2020.
Pioniri srpske kinematografije
Braća Savić - Mihajlo, Božidar, Pera i Svetolik

Pioniri srpske kinematografije

Nisu svi koji skitaju izgubljeni
Braća Savić (Mijailo - kasnije Mihajlo, Božidar, Petar, Svetolik i Mladen) kao da su se nadmetali u avanturizmu, inovativnosti i kreativnosti koja ih je nosila, nekada njihovom željom, a nekada spletom neobičnih, neki bi rekli, filmskih zapleta i okolnosti.
Božidar kao najstariji začetnik je „imperije“ i inicijator svih poslovnih poduhvata dok braća nisu stasala da budu deo porodičnog preduzetništva. Upamćen je po svom humanitarnom radu i društvenom angažovanju.
Svetolik je bio član grupe koja je 1884. godine pokrenula naučni časopis „Starinar“ posvećen temama iz naučnih oblasti arheologije, istorije, istorije umetnosti, arhitekture i ostalih srodnih naučnih disciplina, kao izdanje Srpskog arheološkog društva. Poznat je i kao najbolji srpski velosipedista do Prvog svetskog rata. Ubeđenja nagnala su Svetolika da u decenijama koje su dolazile zauzme progresivniji stav i pokrene list „Balkan“.
Pera ostaje poznat kao veoma snalažljiv, britkog pera novinar, ali i preduzetnik. U šali je govorio da zbog političkih tekstova i boravka u pritvoru nije imao vremena za ženidbu. Kao dobrovoljac učestvovao je u Balkanskim ratovima, a potom i u Prvom svetskom kada se sa saborcima našao na Krfu. U Beograd se vraća tek 1920. godine zbog neprijateljstva sa Austrougarskom. O najmlađem Saviću, Mladenu nema preciznijih podataka.
Potomci porodice Savić Dragana i Darko Ivanović, unuci Pere Savića krajem protekle godine poklonili su Narodnom muzeju u Šapcu lulu i sablju Pere Savića, kao i tri reprodukcije portreta predaka. Tokom posete ove ustanove kulture u gradu Dragana je održala predavanje posvećeno pionirima srpske kinematografije.
Nesputani avanturistički duh uz podsticaj smelog sanjarenja i po koju iskru preduzetničkog za hrabrog stvori poseban, drugačiji životni put i njegovo delo upiše u stranice istorijskih anala, ponekad zaboravljenih, ali vrednih pomena. Niz slova koji sledi utisnut je u papir snagom štamparske mašine i posvećen je pionirima novinarskog znata i umetnosti pokretnih slika.

Braća Savić - Mihajlo, Božidar, Petar i Svetolik, rođeni Šapčani, ostaju upamćeni ili, bi bar tako trebalo, kao začetnici srpske kinematografije, sposobni rukovodioci novina, sinovi poznatog oca Milana predsednika suda u Šapcu. Uspešni onovremeni poslovni ljudi ostavili su značajan trag u srpskom društvu kao posvećeni novinari i nosioci progresivnih ideja čak i na štetu života, porodice, ugleda i imetka.
Otac Milan, bečki đak, želeo je najbolje za svoje sinove, težio je da od njih stvori ugledne, obrazovane građane i poslao ih je u „svet“ da na prestižnim univerzitetima steknu diplome.

- Milan Savić je 1880. godine uputio pismo Ministarstvu unutrašnjih dela i tražio stipendije za sinove, za najstarijeg Mihaila i nastavak studija medicine u Cirihu, i pola od tog iznosa za mlađeg Božidara čiji je akademsko usavršavanje nakon Liceja u Beogradu bilo u zapadno-evropskim gradovima (Beč, Berlin, Lajpcig) - navodi deo porodične istorije Dragana Ivanović unuka Pere Savića.

Njihov poslovni put počeo je u rodnom Šapcu, gde su 1889. otvorili knjižaru i štampariju.
-Nakon smrti oca Milana briga o braći i sestri pripala je Mihajlu i Boži Saviću. Novac za egzistenciju su obezbeđivali prevođenjem tekstova i knjiga sa nemačkog i francuskog jezika. Najmlađi član porodice Savić, Pera pohađa Eksportnu akademiju u Beču, a po završetku vraća se u rodni grad gde sa starijom braćom u Karađorđevoj 67 otvara štampariju. U narednom periodu zahvaljujući prihodima kupuju parnu strugaru u Joševi, parni lim u Petlovači. Poslovni put ih odvodi u Zemun gde kao dobri preduzetnici postaju vlasnici knjižare i naslove prodaju putem porudžbenice u zemlji i inostranstvu.

Mali žurnal i velike teme
Krajem veka, 1894. godine kupili su dnevni list čiji je vlasnik bio Jovan Živković. Pod njihovim uredništvom, preimenovan je u „Mali žurnal“ i postao je vodeće glasilo i informator građanske klase u Beogradu s kraja XIX veka. Tiraž lista bio je 6.000 primeraka radnim danima, a 8.000 vikendom. Kao vlasnik u trgovačkoj knjizi iste godine upisano je Preduzeće „Braća Savić i kompanija“ sa sedištem na Obilićevom vencu. Boža je bio zadužen za uvodne članke u novinama sa osvrtom na društveno angažovane teme, akcentujući položaj običnih ljudi. Protivnik je bio političkih stavova Nikole Pašića i tadašnjeg ministra prosvete Vladana Đorđevića.

-Svoje tekstove sabrao je u knjizi „Vladanovština“ koja oslikava političke prilike u Kraljevini Srbiji od 1869. do 1900. godine. Usled prelaska u Demokratsku-radikalnu stranku nije izabran za ministra poljoprivrede - pojašnjava Dragana i dodaje da su, uz pomenuti list, posedovali štampariju, slovolivnicu, cinkografiju, fabriku hartije i dobro opremljene knjižare gde je kupovina bila poseban užitak za bibliofile, pisce i prestoničke đake.
Prokazan od vlasti, „Mali žurnal“ je istovremeno stekao velike simpatije stanovništva. Spisak novinara i saradnika izaziva veliko poštovanje, posebno danas, sa ove istorijske distance i onoga što su postigli.
-Kao glasilo običnog čoveka list je bio veoma popularan i okarakterisan kao nezavisan, nestranački, ali opoziciono orijentisan prema Vladi sa mladim novinarskim kadrom. Ovde su svoje karijere započeli Darko i Vladislav Ribnikar, Moša Pijade i mnogi drugi. Uz stalnu redakciju bili su i dopisnici iz zemlje i inostranstva (Aleksa Šantić kao dopisnik iz BiH, Paja Jovanović kao ratni fotoreporter).

Braća potekla iz „grada prvina“ istraživački duh su poneli u svoj posao. U novinarstvo su doneli nešto novo i u tim godinama potpuno nepoznato.
-Uveli su brojne novine u štampane medije, rotacionu mašinu i prvi su dodali fotografiju uz tekst. Do tada su zastupljene samo ručno iscrtane ilustracije.Prva objavljena fotografija je glumice Vele Nigrinove na dan njene smrti, što je bila svojevrsna revolucija.
Srpska braća Limijer
Braća Savić razvijala su svoj preduzetnički duh i u narednom stoleću, upuštajući se u avanturu sedme umetnosti koja je tada bila tek u povoju. Svaki posao nosi rizik, nekada se isplati, nekada označi potop, ali opštedruštveni ili kulturološki doprinos se ne meri materijalnim dobrima.

U novembru 1910. godine postaju vlasnici „Modernog bioskopa“. Svoju filmsku produkciju pokrenuli su septembra naredne godine, a na čelu porodičnog preduzeća nalazio se Boža. U periodu od sedam meseci snimili su deset filmova, od kojih je jedan igrani. Njihovo prvo kinematografsko ostvarenje bilo je „Doček Milorada Rajčevića svetskog putnika“ u Beogradu. Iako o njima nema mnogo podataka dostupnih javnosti zanimljivo je to što su u ovom filmu braća Savići bili učesnici ispred kamere. Milorad Rajčević bio je dopisnik „Malog žurnala”, o čijem je trošku je putovao širom sveta i slao putopisne reportaže iz Italije, Švajcarske, Engleske, Nemačke, Japana, Koreje, Kine, Tajlanda, Burme, Indije, Persije, Arabije, Sahare, Egipta, Turske, Grčke, Rumunije i Bugarske. Kažu da se Pera kladio kako će lako pronaći mladog novinara entuzijastu koji će putovati i slati izveštaje za „Mali žurnal“.

Savići su za svoju kinematografsku produkciju angažovali dva operatera zastupnike čuvene francuske firme “Gomon”, Luja de Berija, i kasnije proslavljenog snimatelja Karla Frojnda (dobitnik Oskara za kameru 1937. godine), koji je za njih osnovao i prvu filmsku laboratoriju. Na traku su utiskivali i prevod stranog filma na domaći jezik.
- Braća Limijer prikazuju film prvenac 1895, a Savići u svojim novinama pišu prve članke o filmskoj proizvodnji već naredne. Ako je „Kvo vadis” u svetu prikazan u maju, oni ga otkupljuju već u junu. Boža putuje i izveštava kako izgledaju bioskopske sale u evropskim prestonicama. Bio je opčinjen pokretnim slikama - navodi Dragana Ivanović i ističe da je septembra 1911. u „Malom žurnalu” objavio programski članak o filmu oslanjajući se na dobro poznavanje teme o kojoj je pisao. Stalna rubrika postao je i bioskopski repertoar.

Iako nemamo uvida u njihova ostvarenja, braća Savić zasluženo se nalaze na istaknutom mestu u istoriji srpske kinematografije. Njihov doprinos je filmska laboratorija, prvo snimanje van zemlje (Svečanosti u Sofiji), „Moderni bioskop” u Beogradu čija je zgrada podignuta s jedinom namenom da se u njoj prikazuju filmovi.
Deo stvaralačkog opusa su filmovi: Srpsko bogojavljenje u Beogradu, Korzo na Terazijama, Svečanosti u Sofiji, Sa beogradskog korzoa - II deo, Iz jevrejske mahale i sa Dorćola (I i II deo), Uskršnje trke na Banjici (svi su snimljeni od januara do kraja marta 1912) i poslednji, Doček hrvatskih studenata u Beogradu, snimljen 6. aprila 1912, s kojim i prestaje njihova filmska produkcija.
Nisu poznati razlozi iznenadnog prestanka njihovog angažovanja u oblasti sedme umetnosti, pretpostavlja se da je u pitanju bio neuspeh i neisplativost njihove igrane produkcije, filma „Jadna majka“, Bože Savića iz 1912. od koje su mnogo očekivali. Glavnu rolu u ovom ostvarenju tumačila je jedna od najboljih dramskih umetnica s kraja XIX veka, Emilija Popović. Kao i druga ostvarenja ni ovo nije sačuvano, ili bar nije poznato gde se nalaze filmske trake.

Moderni bioskop
Moderni bioskop je prva namenska zgrada za projekcije filmova. Dvorana je izgrađena od drveta i u njoj su bili postavljeni kafanski stolovi, ali je to ipak bila sala za elitnu publiku. Imala je sigurnosne izlaze i naročitu projekcionu kabinu, što je bila novina, budući da su do tada projektori stajali iza leđa publike, između dva reda sedišta. Moderni bioskop je imao i stalno zaposlenog kinooperatera, Rudija Prohasku.
-Adresa je bila Kolarčeva ulica. Platno je bilo na sredini prostorije, te su oni koji su gledali sa druge strane manje plaćali cenu karte. Bioskop Savića bio je u obliku arene. Zidove su oslikali učenici slikarske škole, na sredini su bili stolovi gde može da se naruči bezalkoholno piće. Imali su centralno grejanje u sali vatrogasca, kabinu od lima zbog nitratnih filmova i jedini su do Prvog svetskog rata bili zastupnici Patea i Gomona za Balkan i kompletna aparatura bila je iz inostranstva. Zgrada Modernog bioskopa srušena je 1914. godine.
Bez obzira na krajnje ishodište, (ne)slaganje, ideologije, tumačenja, životne okolnosti, ono što se braći Savić ne može osporiti preduzetnički duh i dalekosežan pogled u budućnost.
M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa