4. jun 2020.4. jun 2020.
Duša mu je bila rajska
MAČVA PAMTI ODLAZAK JANKA VESELINOVIĆA

Duša mu je bila rajska

U Glogovcu se 14.juna 1905 na sahrani znamenitog književnika okupilo 5.000 ljudi. Pored najeminentnijih srpskih književnika tog doba, poznatog pisca na njegovom poslednjem putu ispratili su njegovi đaci, seljaci, učitelji...
- Janko Veselinoviću iz Glogovca sela pitomoga! Kako mora da te žali tvoja Mačva, kad te ne mogu prežaliti ja, samotni putnik, kojem si dao parče hleba i parče duše, govorio je hrvatski književnik Anton Gustav Matoš, kraj odra velikog prijatelja u Glogovačkom groblju, gde je u porodičnoj grobnici sahranjen Janko Veselinović.
Sjatilo se tada ( 14. jun 1905. godine) u ovom malom mačvanskom selu oko 5.000 ljudi, zabeleženo je u štampi. Došli su da prisustvuju sahrani najeminentniji srpski književnici tog doba, ali i Jankovi đaci, seljaci, učitelji... Opisujući ovaj događaj, priseća se profesor srpske književnosti iz Bogatića Petar Berić i ističe da je “tajna” Jankove popularnosti do današnjeg dana i u činjenici da je bio omiljen širokom krugu ljudi.
Boraveći jednom prilikom u Mačvi ( Salaš Crnobarski, selo gde je Janko rođen), počivši akademik Nikola Milošević, između ostalog komentarisao je da je Jankova duša bila rajska.
Grobnica Veselinovića je i danas na seoskom groblju u Glogovcu. Tamo u hladovini hrastova, počivaju pored Janka, njegov otac prota Miloš, najka Jelka, supruga Jovanka i braća Steva i Mihailo.
Učenici glogovačke osnovne škole ovde često 14. juna polažu sveže cveće i vence. To su nedavno učinili čelnici opštine Bogatić, tamošnjeg Kulturno-obrazovnog centra, škole i mesne zajednice Glogovac. Svojevrsno sećanje na Janka čuva i tradicionalna manifestacija, nedavno održana i ove godine u otežanim uslovima zbog korona virusa “Jankovi dani”. Kulturno obrazovni centar u Bogatiću i Udruženje književnika Srbije pokrenuli su inicijativu i sada se svake godine dodeljuje nagrada s imenom “Janko Veselinović” za najbolji istorijski roman.
Najbolji portret Mačvanina, za kojim su uzdisale beogradske dame, kako o Veselinoviću zbori Stevan Sremac, dao je baš Matoš. On je između ostalog rekao da je Janko povisok, krupan i muskulozan čovek, malo ćelav, visoka čela, krupnih crnih očiju, brkat...
Nisu čudne ovakve ocene, ako se zna da je Janko u Beogradu bio Matošu često i otac i majka. Pomagao mu je savetima i delima u najtežim trenutcima.
U rodnoj, velikoj srpskoj ravnici i danas se sećaju tužnog junskog dana, kada je cela Mačva plakala, a kao eho odzvanjale pomenute Matoševe reči.
Janko Veselinović je za kratka života bio osporavan i hvaljen, čak hapšen. Neko vreme je proveo i u zatvoru. Ali nema sumnje da je beogradski boemski krug njegovim odlaskom izgubio nezamenljivog člana, a srpska književnost velikog pisca.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa